13 scenarija liječenja u BiH: Od kantona do kantona, pa preko entiteta, usluge skuplje i po 1.000 KM

VijestiKomentari isključeni za 13 scenarija liječenja u BiH: Od kantona do kantona, pa preko entiteta, usluge skuplje i po 1.000 KM

Samo operacija na mrežnjači u FBiH košta 343,20 KM, a u RS nevjerovatnih 2.200 KM…

Situacija u zdravstvenom sistemu u Bosni i Hercegovini nije dobra i toga su svi svjesni. Razloga je više – 10 kantonalnih ministarstva zdravstva, te dva entitetska, isto toliko i zavoda zdravstvenog osiguranja, neusaglašeni kantonalni zakoni s federalnim, koji opet nije usaglađen sa međunarodnim konvencijama. Zakoni, iako neki i dobri, ne provode se i niko za to ne odgovara.  Koliko je situacija u zdravstvenom sistemu BiH tragična i apsurdna  svjedoči i činjenica kako se iste ljekarske usluge zavisno o kom kantonu ili entitetu je riječ različito naplaćuju. Kod nekih pregleda razlike su veće i do 50 posto. Spomenimo samo terapiju koja spriječava invalidnost koja je dostupna u RS-u, ali ne i u FBiH. Ili recimo da pacijent iz RS ne može dobiti organ za transplantaciju iz FBiH iz jednostavnog razloga – ne može dospjeti na listu čekanja u FBiH, a u RS takva lista ne postoji. Ili da operacija na mrežnjači u FBiH košta 343,20 KM, a u RS nevjerovatnih 2.200 KM…. Lista očiglednih diskriminacija je zaista dugačka i šarolika, što su nam potvrdili i naši sagovornici koji već duže vrijeme prate i ukazuju na nelogičnosti i nejednakosti u zdravstvenom sistemu BiH.

Tako koordinator mreže ICVA-e Milan Mirić kaže da su sve njihove rađene analize i istraživanja potvrdili da je u BiH jako izražena diskriminacija pacijenata, kako između kantona tako i između entiteta. Neke analize su, napominje, rađene prije dvije godine, a situacija se ni danas nije promjenila, što je još jedan pokazatelj da naši političari ne znaju za odgovornost u svom radu.

Damir Laličić iz Organizacije “Partnerstvo za zdravlje” za naš portal kaže da se razlike u pružanju zdravstvenih usluga umnogome razlikuju i od kantona do kantona – od broja usluga koje se pružaju, esencijalnih listi lijekova, pa sve do plaćanja participacije.

Razlika je zaista mnogo, a kao najočigledniji primjer kršenja osnovnih ljudskih prava i diskriminacije stanovništva po osnovu mjesta stanovanja navešću plaćanje participacije. Naime Odlukom Federalnog Parlamenta iz 2009. godine određene kategorije stanovništva, njih 14, oslobođene su plaćanja participacije. I pored toga Zavodi zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog, Hercegbosanskog, Hercegovačko-neretvanskog i Zapadnohercegovačkog kantona nisu poštovali tu odluku i participaciju su naplaćivali od svih, bez izuzeća. Mi smo stoga pokrenuli jednu kampanju, ona je još uvijek u toku, a kojom tražimo od svih kantona da ispoštuju ovu Odluku. Napravljeni su određeni pomaci, tako su u Hercegovačko-neretvanskom kantonu priznali nekoliko kategorija, ali to i dalje nije ono što stoji u Odluci”, kaže za Buku Laličić. Napominje i da pacijenti često imaju određenu ustanovu blizu svojih gradova, ali zbog administrativnih barijera moraju putovati nekada i po 6 sati da bi ostvarili određenu uslugu.

Recimo imate pacijenta iz Nevesinja ili Trebinja koji svoju uslugu umjesto da dobije u Mostaru mora putovati  u nekim slicajevima i do Banja Luke”, pojašnjava Laličić.

Upravo apsurdne razlike u više nego komplikovanom zdravstvenom sistemu Bosne i Hercegovine, pogotovo prema pacijentima koji boluju od teških bolesti, su tema kampanje Fondacije Dokukino koja od 2014. godine sprovodi projekt “Otkucaji-  zdrav sistem za zdravu zajednicu”.  Podaci do kojih su došli nisu nimalo ohrabrujući. Recimo, celijakija, bolest gdje se mora konzumirati hrana bez glutena, u Federaciji BiH nije priznata kao bolest.

Samo bezglutensko brašno,  koje se tretira kao dodatak prehrani, u prosjeku košta 10 KM. U Unsko-Sanskom kantonu pacijenti dobijaju sredstva za 10 kg brašna mjesečno, u Tuzlanskom kantonu pacijentima se, i to samo djeci, refundiraju troškovi za bezglutensko brašno u visini 50 KM. Na nivou FBiH nije poznat broj oboljelih. U RS-u ovi pacijenti ne plaćaju liječenje organa za probavu, s čim imaju problema svi oboljeli od celijakije. Studenti i učenici primaju mjesečnu pomoć u iznosu 90 KM, a Zavod zdravstvenog osiguranja RS-a u potpunosti pokriva troškove lijekova. Registrovano je 200 oboljelih, ali ih je zasigurno više”, kažu nam iz platforme Otkucaji. Takođe napominju i da je BiH jedina zemlja u regiji koja nema jedinstven registar oboljelih od reumatskog artirtisa niti ima jedinstven pristup terapiji za pacijente. Tako je biološka terapija u RS-u na esencijalnoj listi, dok u FBiH, zavisno u kom kantonu se liječi pacijent, košta od 150 do 400 KM, a biološka terapija od 15.000 do 30.000 KM za godinu dana.

Apsurdna situacija je, naglašavaju i prilikom transporta pacijenata. Primjera radi, ako se pacijent prima u KC Banja Luka načelnik organizacione jedinice treba napisati zahtjev za odobravanje liječenja nadležnom ZZO-u RS u roku od tri dana od prijema pacijenta. Ukoliko se radi o premješaju iz KC Banja Luka organizacione jedinice trebaju napisati zahtjev i prijedlog  za premještanje van RS-a od strane ljekarskog konzilijuma i doktora specijaliste KC-a, a potom na to saglasnost treba dati generalni direktor KC-a, dok konačnu odluku donosi  Komisija Fonda zdravstvenog osiguranja RS.

Kompletan tekst pročitajte na sajtu Inicijative Građanke za ustavne promjene

 

COPYRIGHT © 2014. ALL RIGHTS RESERVED.