Izbjeglice i miganti bez ljudskih prava u BiH

“Sredinom decembra 2018. godine, u privremenom izbjegličkom centru otvorenom u prostorima nekadašnje fabrike BIRA u Bihaću, preminuo je 17-ogodišnjak iz Pakistana. O njegovoj smrti izvijestio je tek rijetko koji medij u BiH. O uzrocima zašto je dijete umrlo u kampu kojim upravljaju međunarodne organizacije prisutne u zemlji, nije izvijestio niko. Ovaj dječak nije prva osoba koja je preminula u centrima u kojima borave potencijalni tražitelji azila, a pod javnosti (a često i članovima porodica) nepoznatim okolnostima. Takve vijesti rijetko kada su objavljene u medijima, što i nije čudo u medijskom okruženju koje se bazira na senzacionalizmu i kojim dominira jezik mržnje”, ovim riječima počinje tekst Nidžare Ahmetašević koja je, u saradnji sa Helsinškim parlamentom građana Banja Luka, pisala o nehumanom tretmanu i kršenju ljudskih prava migranata i izbjeglica U BiH.

Jedan od drastičnih primjera kršenja prava migranata i izbjeglica je i pristup zdravstvenoj zaštiti: “Prema zakonu o azilu, svi koji su u statusu tražitelja azila imaju pravo na primarnu zdravstvenu zaštitu. U praksi od doktora do doktora zavisi da li će to pravo biti i ostvareno. Ovdašnji zdravstveni sistem ne reaguje adekvatno čak ni u slučajevima kada tražitelji azila imaju zarazne bolesti, te na taj način ne ugrožavaju samo ti populaciju, nego i građane/ke BiH.

Ilustrativan primjer je vakcinacija djece u Kantonu Sarajevu. Naime, nadležno kantonalno Ministarstvo zdravlja je odbilo, čak i nakon žalbe, vakcinisati djecu koja žive u bilo kojem drugom smještaju osim u Azilantskom centru Delijaš, koji je pod kontrolom državnog Ministarstva za sigurnost. Razlog koji je rukovodeća navela je da nemaju nadležnost za bilo koga osim za osobe koje su u oficijalnom smještaju. Činjenica da svi tražitelji azila imaju pravo na primarnu zdravstvenu zaštitu, te da su sva djeca u BiH obavezna na vakcinaciju je zanemarena u ovom slučaju.

Drugi primjer je da se nijedna zdravstvena institucija u BiH nije na adekvatan način uključila u pružanje medicinske pomoći ovoj kategoriji. U Velikoj Kladuši Dom zdravlja, protiv zakona, traži od svih migranata da plate svaki pregled 30 KM, kao osobe koje nemaju osiguranje.

Još drastičniji primjeri su iz Sarajeva u kojem se nerijetko dešava da medicinsko osoblje ne želi pružiti pomoć, bez obzira na stanje u kojem su dovedene osobe. U Kliničkom centru su volonteri zabilježili čak i upotrebu sile od strane medicinskog osoblja, i nerijetke verbalne napade upućene kako osobama kojima je pomoć bila potrebna, tako i volonterima koji su došli u pratnji.

Još jedan način na koji se krše prava potencijalnih tražitelja azila u BiH je pristup obrazovnom sistemu. Zakon to omogućava, no u praksi u školu su krenula u septembru samo ona djeca za koju su se pojedinci iz lokalne zajednice zauzeli. Ostali su propustila još jedno polugodište, sa obećanjem da će u školu, zasebnu nastavu, krenuti u drugoj polovini školske godine. Nije jasno da li će dobiti neku vrstu svjedočanstava.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE

 

Facebook
Twitter
LinkedIn

Najnovije vijesti