Projekat: Žena danas

Aktuelno0 comments

Banja Luka, 5. maj 2009.

Projekat „Žena danas“ nevladine organizacije „Udružene žene” i Helsinški parlament građana Banjaluka realizuju od 1997. godine. Opšti cilj ovog projekta je da doprinese stvaranju društva sa jednakim mogućnostima za žene i muškarce, te povezivanje žena iz različitih lokalnih zajednica u određivanju prioriteta. Jedan od ciljeva projekta je i da kroz edukaciju i kampanje, uključi što veći  broj žena u javni život BiH i procese odlučivanja.

U okviru projekta „Žena danas XIII” u 2009. godini planiramo organizovati četiri radionice sa predstavnicima opštinskih komisija za ravnopravnost polova i opštinskim zvaničnicima na području sjeverozapadne BiH, sedam javnih tribina, pet  tv emisija, pres konferencije, jednu radionicu sa ženama političarkama, te regionalni okrugli sto na temu „Od lokalnog dijaloga u našoj zemlji do globalnog dijaloga ka evropskim integracijama”.
Projekat finanijski podržava Fondacija Kvinna till Kvinna, zahvaljujući donaciji Švedske međunarodne razvojne agencije (SIDA).


 


 

Donijeti protokol o postupanju u slučajevima nasilja nad djecom

Banja Luka, 10. juni 2011.

Ministarstvu prosvjete i kulture RS i Republičkom pedagoškom zavodu RS treba uputiti pismo u kojem bi se zatražilo da sastave jasan protokol o postupanju u slučajevima nasilja nad djecom i da ga dostave svim školama u RS, zaključak je javne tribine koju su, 8. juna u Novom Gradu, organizovali Helsinški parlament građana i Udružene žene Banja Luka na temu „„Nasilje u porodici – pojavni oblici i prepoznavanje“, sa posebnim akcentom na nasilje nad djecom.

Jedan od zaključaka tribine je i da se u svim školama u RS organizuju programi edukacije o svim pojavnim oblicima nasilja nad ženama i djecom.

Uvodničar tribine Nikola Dorontić je istakao da su djeca „kolateralna šteta“ nasilja u porodici, odnosno da su statistički nevidljivi kao žrtve i da se nedovoljno pažnje posvećuje problemima i zaštiti djece koja žive i odrastaju u porodicama u kojima je prisutno nasilje.

„U subjekte zaštite od nasilja u porodici, pored policije i centara za socijalni rad, spada i obrazovni sistem i u tom kontekstu izuzetno je važno da prosvjetni radnici znaju prepoznati nasilje nad djecom i da ga prijavljuju“, istakao je Dorontić dodajući da zakon predviđa i novčane kazne za neprijavljivanje slučajeva nasilja, ali da njemu nije poznato da je iko, do sada, po tom osnovu kažnjen.

On je dodao da u posebno ranjive grupe spadaju romska i povratnička djeca, „jer su socijalno izolovani, ne uživaju ista prava kao i druga djeca i suočavaju se sa posebnim problemima“.

„Živimo u stresnom vremenu, punom patnje, neizvjesnosti i raznih muka. Djeca već sa 13 i 14 godina kreću sa prvim opijanjima i eksperimentisanjima sa drogom. Čak 15% njih koji u tom uzrastu počnu da piju, kasnije postanu alkoholičari, a 15% njih ima ozbiljnih problema sa alkoholom. Da ne spominjemo samoubistva ili pokušaje samoubistava kojima nam djeca jasno poručuju da im treba pomoć i da obratimo pažnju na njih“, kazao je Dorontić.

On je istakao da postoji velika lepeza pojavnih oblika zlostavljanja djece i da bi se posebna pažnja morala posvetiti seksualnom zlostavljanju, ali i novim oblicima zlostavljanja koji se vezuju sa Internet i nove medijske tehnologije.

U diskusiji koja je uslijedila učesnice su iznijele nekoliko primjera nasilja iz svoje lokalne sredine ističući da je „u manjim mjestima, gdje svako svakog zna, teško nešto postići i ohrabriti ljude da prijavljuju nasilje, jer je nasilje svakodnevica i stvar koja se toleriše“.

Jedna od učesnica je kao primjer navela slučaj gdje je sin zlostavljao, odnosno tukao oca. „Ja sam slučaj prijavila policiji, ali se onda taj otac naljutio na mene. Slična stvar mi se desila kada sam zvala policiju da interveniše kada sam vidjela da mladić tuče djevojku, koja je bila moja učenica. Ona je, dan poslije, došla kod mene i molila me da nikom ništa ne govorim, pogotovo ne njenim roditeljima“, rekla je jedna od učesnica.

Ključno pitanje učesnika tribine bilo je da li su nadležni organi uopšte sposobni da adekvatno odgovore i zaštite žrtve nasilja u porodici, na šta je Dorontić odgovorio „da se problemu ne smije dati mira“ i da „svi imamo građansku odgovornost, ali i mandat koji nam daje profesija, da nasilje prijavimo“.

Nada Golubović iz Udruženih žena učesnice je podsjetila na broj SOS telefona -1264 na koji mogu prijaviti nasilje, rekavši da će Udružene žene, u slučajevima akutnog nasilja, učiniti sve da pomognu u smještanju žrtava u Sigurnu kuću i daljim sudskim procedurama.

Jedna od primjedbi učesnica odnosila se na neaktivnost lokalnog centra za socijalni rad „iz kojeg nikad niko nije došao kod nas u školu da nam ponude neku vrstu edukacije o nasilju u porodici i nasilju nad djecom“.

D.D.



 

A P E L
Banja Luka, 22. novembar 2010.

Za: Predsjednika Republike Srpske, gospodina Milorada Dodika

Predsjednicima glavnih odbora parlamentarnih političkih stranaka u Republici Srpskoj

Medijima

Od: Helsinški parlament građana Banja Luka, Udružene žene Banja Luka

Tema: A P E L

Poštovani/e,

u skladu sa zaključcima učesnica okruglog stola „Žene i parlamentarni izbori 2010. godine”, koji su 19. novembra 2010. u Banjoj Luci organizovali Helsinški parlament građana i Udružene žene Banja Luka, upućujemo Vam apel da, prilikom formiranja izvršne vlasti u Republici Srpskoj, vodite računa o Zakonu o ravnopravnosti polova BiH i drugim relevantnim dokumentima koji proklamuju ravnopravnu zastupljenost žena na mjestima odlučivanja na svim nivoima vlasti.
Član 20 Zakona o ravnopravnosti polova BiH (prečišćeni tekst, Službeni glasnik BiH 32/10) jasno propisuje namanje 40% manje zastupljenog pola na svim nivoima organizacije vlasti.

Broj žena koje su izabrane u Narodnu skupštinu RS je veći nego u prethodnom sazivu, ali još uvijek njihov broj nije zadovoljavajući.

Formiranje izvršne vlasti je prilika da se taj debalans ispravi i uskladi sa Zakonom o ravnopravnosti polova BiH, ali i sa Rezolucijom i Preporukom Savjeta Evrope iz januara 2010. godine, koje se odnose na mjere povećanja zastupljenosti žena u politici.

Udružene žene Banja Luka

Helsinški parlament građana Banja Luka

 

ŽENE I PARLAMENTARNI IZBORI 2010. GODINE
Banja Luka, 19. novembar 2010.
Predsjedniku i političkim strankama koje su osvojile mandate na oktobarskim opštim izborima u Republici Srpskoj (BiH) i koje će odlučivati o formiranju izvršne vlasti na entiteskom i državnom nivou biće upućen apel da se prilikom raspodjele ministarskih mjesta poštuje Zakon o ravnopravnosti polova BiH, zaključak je učesnica okruglog stola „Žene i parlamentarni izbori 2010. godine”, održanog u organizaciji Helsinškog parlamenta građana i Udruženih žena Banjaluke.
Naredni korak će biti da se u skupštinskoj proceduri zatraži izmjena Izbornog zakona BiH, ali ne samo “kozmetička”, kao što je do sada rađeno deklarativnim prihvatanjem ravnopravnosti polova i realizacijom samo odredbe o njihovoj jednakoj zastupljenosti u biračkim odborama, već vezano i za ostala tijela za provođenje izbora na višim nivoima i za ravnopravnost u kandidovanju i konačnom izboru.
U uvodnom izlaganju o ženama i parlamentarnim izborima 2010. godine, novinarka Milkica Milojević navela je da su žene u entiteskim i bh skupštini osvojile 40, od ukupno 223 mandata, ili 17,9 posto, što je skoro dva posto manje u odnosu na prethodne opšte izbore 2006. godine, u čemu je najveći minus, od osam procenata, zabilježen u Parlamentu Federacije BiH.
Milojević je istakla da to, ipak, nisu obesharbrujući podaci, jer potvrđuju da žene opstaju, te da ih je bilo više kao nositeljica lista, ali i na kompenzacionim listama, a posebno da se profilišu u “prepoznatljive” političarke u velikim strankama, kao što su SNSD i SDP BiH.
“Nema mjesta za zamor i razočarenje”, poručila je Milojević, naglasivši da žene ostaju, čemu sve više doprinose i kampanje nevladinih organizacija, koje su sve kreativnije i uticajnije.
Jelena Milinović, šefica Odsjeka za koordinaciju, edukaciju i saradnju Gender centra Vlade RS, istakla je u uvodnom izlaganju potrebu usaglašavanja Izbornog zakona sa Zakonom o ravnopravnosti polova, navodeći da je cilj da zastupljenost žena na kandidatskim listama i u organima vlasti bude 40 posto, što bi i u Evropskoj uniji (EU) tek trebalo da se ostvari do 2020. godine.
Ona je rekla da su u tom smislu neophodne i „ziper liste”, odnosno liste na kojima će kandidatkinje biti ne samo zastupljene, već i ravnopravno raspoređene, tako što će se naizmjenično navoditi imena muških i ženskih kandidata/ kandidatkinja. To je potrebno da bi se spriječila mogućnost da stranke formalno ispune zahtjeve o ravnopravnoj zastupljenost polova, pa da čak ženama dadnu i brojčanu prednost, ali da ih pri ih tom „gurnu” na donju polovicu kandidatske liste.
Učesnice skupa, članice različitih stranaka iz Republike Srpske (RS) koje su bile kandidatkinje za republički i državni parlament, ocjenile su da je, u odnosu na prethodne, ovogodišnja predizborna kampanja bila manje „prljava” na polju međustrančke borbe, ali mnogo nekorektinija u unutarstranačkoj  „muško-ženskoj utakmici”, jer su muškarci koristili sva sredstva da spriječe izbor svojih kolegica.
Navedeni su i primjeri da su neke kandidatkinje, koje su čak bile i nositeljke lista, na taj način diskfalifikovane, pogotovo ako su svojim visokim i prepoznatljivim ličnim rejtingom možda postale potencijalna konkurencija i samim stranačkim liderima.
U cilju spriječavanja mogućnosti da „muški diletanti počiste”  visokorangirane kandidatkinje, jednoglasno je prihvaćen prijedlog Nade Tešanović iz SNSD-a da se u narednom periodu vode aktivnosti i na zamjeni sadašnjih otvorenih, budućim zatvorenim kandidatskim listama.
Vesna Kremenović iz DNS-a upozorila je da 17,9 posto izabranih žena ne znači da one imaju i toliku moć, jer moć prvenstveno pripada nosiocima izvršne vlasti i rukovodiocima javnih institucija, koje uglavnom  preuzmaju muškarci, pri čemu svojim kolegicama „dobronamjerno” prepuštaju poslaničke mandate.
Budući da su muškarci skloni i kumuliranju funkcija, učesnice su se složile da treba uvesti zakonska ograničenja o tome koliko pozicija može da zauzima jedna osoba, u skladu sa kriterijima o sukobu interesa.
Prihvaćen je i prijedlog izvršne direktorice Udruženih žena Banjaluke Nade Golubović da se pokrenu aktivnosti na formiranju Saveza žena BiH, koji bi mogao da okupi veliki broj nevladinih organizacija u borbi za ravnopravnost polova, pri čemu bi se povećale i mogućnosti za dobijanje sredstava iz IPA fondova.
Danica Bartolić iz SNSD-a predložila je da se na ovakve skupove ubuduće pozivaju i muškarci, ne da bi nešto dali ženama, jer oni ne mogu davati, a pogotovo oduzimati već osvojena i dostignuta prava, nego s ciljem prevazilaženja svjesne i podsvjesne uzurpacije tih prava, koja je naročito izražena u vremenima recesije.
Izvršna direktorica HPG Banjaluka Lidija Živanović rekla je da se izborni rezultati mogu ocjeniti i kao zadovoljavajući i kao nezadovoljavajući, ali da sigurno ne bi bili ovakvi da nije bilo aktivnosti i samih kandidatkinja i ženskih nevladinih organizacija koje su ih podržavale, a što treba nastaviti i intezivirati.
Ovaj okrugli sto je dio porojekta koji finansijski podržava švedska Fondacija Kvinna till Kvinna.
B.M.

 

ULIČNA AKCIJA MREŽE ŽENSKIH NEVLADINIH ORGANIZACIJA BIH

Banja Luka, 27. septembar 2010.

Helsinški parlament građana i Udružene žene Banja Luka su 25. septembra 2010. godine, organizovale uličnu akciju sa ciljem promocije žena kandidatkinja na predstojećim izborima. 
Ova ulična akcija je dio kampanje Mreže ženskih nevladini organizacija BiH. Kampanju podržava Fondacija Kvinna till Kvinna.

Naš izbor je žena, a Vaš?

ulicna

 


GDJE NESTADOŠE ŽENE – II DIO

Banja Luka, 24. septembar 2010.

Prvih sedam dana monitoringa dalo je poražavajuće rezultate po pitanju zastupljenosti žena kandidatkinja u izbornim hronikama četvero dnevnih novina u BiH. Ni narednih 15 dana ništa se nije promijenilo. I dalje, u našim dnevnim novinama, na stranicama posvećenim predizbornim aktivnostima stranaka, dominiraju muški kandidati, kako u tekstovima tako i u slikama.

Naime, za 22 dana monitoringa, koji je počeo 3. septembra, kada je i zvanično počela predizborna kampanja za opšte izbore u BiH, analizirali smo ukupno 729 tekstova, uključujući i 123 stranačka saopštenja, u izbornim hronikama Glasa Srpske, Nezavisnih novina, Oslobođenja i Dnevnog avaza. Muškarac kao jedini akter pojavio se u 340 tekstova, dok se žena kao jedina akterka pojavljuje u slovom i brojem 24 teksta. Izraženo u procentima, omjer je sljedeći: 93,4% muškaraca naspram 6,6% žena koji su citirani ili čije su izjave parafrazirane. 
Takođe, registrovali smo i ukupno 229 tekstova u kojima se pojavljuje više aktera, od  kojih su 742 aktera bili muški kandidati (ili 89,5%), a 87 žene kandidatkinje (ili 10,5%). Uočena je i vidna nesrazmjera u broju tekstova i slika koji se posvećuju određenim partijama, u čemu ubjedljivo prednjači Dnevni avaz koji ogroman prostor u novinama posvećuju isključivo partiji svoga vlasnika Fahrudina Radončića – Savezu za bolju budućnost BiH.

D.D.


PREMIJERA FILMA “JA TO MOGU”

premijera


GDJE NESTADOŠE ŽENE?

 

gdje

Banja Luka, 10. septembar 2010.

Kao što smo objavili na našem sajtu, Helsinški parlament građana počeo je 3. septembra,  kada je zvanično počela predizborna kampanja za opšte izbore, pratiti pisanje četiri dnevna lista u BiH, kako bismo vidjeli koliko prostora će posvetiti ženskim, a koliko muškim kandidatima. Prvi rezultati našeg monitoringa su poražavajući. Tekstovi u četiri dnevne novine koje monitorišemo (Glas Srpske, Nezavisne novine, Oslobođenje i Dnevni avaz) ni izdaleka ne odražavaju procentualnu zastupljenost žena na kandidatskim listama. Proteklih sedam dana analizirali smo ukupno 213 tekstova u izbornim hronikama. Muškarac kao jedini akter pojavio se u 112 tekstova, dok se žena kao jedina akterka u tekstu pojavljuje u svega 7 članaka. U procentima to izgleda ovako: 94,12% muškaraca naspram 5,88% žena. Registrovali smo i 41 tekst u kojem se pominje više aktera, od kojih su 155 bili muški kandidati (ili 90,64%), a 16 ženski (ili 9,36%). Narednog petka objavićemo nove rezultate monitoringa koji će trajati sve do 2. oktobra. Zbirne rezultate predstavićemo odmah nakon izbora, a oni će uključiti i brojne komentare na tekstove i slike koji se objavljuju u našim dnevnim novinama, koje su, bar u ovih prvih sedam dana, pokazale nizak nivo profesionalnosti, otvoreno favorizujući samo neke partije i neke kandidate.


JAVNI SERVISI – ŽENE U PREDIZBORNOJ KAMPANJI

Banja Luka, 13. jula 2010.

javni_servisi

Udružene žene i Helsinški parlament građana Banjaluke, zajedno sa Džender centrom Vlade Republike Srpske (RS), uputiće prijedlog Radio-televiziji RS da upriliči bar dvije ciljane emisije u kojima bi žene kandidatkinje različitih političkih stranka raspravljale o nekim aktuelnim temama, kako bi postale „vidljive” javnosti i potecijalnim biračima, zaključeno je na tribini „Javni servis – žene u predizbornoj kampanji“, koju su organizovale Udružene žene i Helsinški parlament građana Banjaluke u okviru projekta “Žena danas”, koji finansijski podržava švedska Fondacija Kvinna till Kvinna. Izvršna direktorica Udruženih žena Banjaluke Nada Golubović pozvala je učesnice skupa, koje se uglavnom nalaze na kandidatskim listama za parlamente, da blagovremeno dostave prijedloge o kojim bi se temamama u tim emisijama raspravljalo. Direktorica programa televizije RS Mira Lolić Močević rekla je u uvodnom obraćanju da je ovaj medij pripremio okvirni plan praćenja predizborne kampanje za opšte oktobarske izbore, koji je u skladu sa Pravilnikom Centralne izborne komisije (CIK) BiH i Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) BiH. Ona je najavila da će RTRS organizovati i debatne emisije, mada prema pravilima CIK-a i RAK-a elektronski mediji nemaju tu obavezu, ističući da je to upravo prilika da se žene kandidatkinje predstave javnosti. „Za opšte izbore 2006. godine svim političkim subjektima bio je proslijeđen prijedlog da kandiduju žene sa lista da predstave programe stranaka u programu RTRS-a, ali nažalost taj prijedlog nije zadovoljen. I ove godine proslijedićemo sličan prijedlog“, rekla je Lolić Močević. Ona je navela da će u avgustu, kroz informativne emisije, biti emitovane i novinarske priče o ženama u predizbornoj kampanji, kojima će biti podržana kampanja nevaldinog sektora koji se bavi ovim pitanjem, kao i kampanja Džender centra Vlade RS „Biraj ravnopravno“. Službenica za odnose sa javnošću Džender centra Vlade RS Dijana Tepšić preporučila je učesnicama skupa da iskoriste svaku priliku za vlastitu medijsku promociju, te da se u neposrednim kontaktima obraćaju ciljnim grupama glasača, poput žena i mladih, ali i „apstinentima“ kako bi ih pridobile da izađu na izbore i glasaju upravo za žene. Izvršna direktorica Helsinškog parlamenta građana Banjaluke Lidija Živanović podsjetila je da je u okviru projekta “Žena danas” održano već niz radoinica za žene kandidatkinje, da će biti održane i radionice za žene glasače, “ali da su naše mogućnosti, u odnosu na potrebe, male”. Razgovarano je i o edukativnim radionicima koje za predizborne nastupe svojih kandidatkinja/kandidata organizuju neke političke stranke, prlikom čega ja kandidatkinja Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) za Narodnu skupštinu RS Danica Bartolić rekla da će ova stranka organizovati dvije takve radionice, koje bi trebalo da pomognu i u “eliminaciji treme” prilkom javnih i medijskih nastupa. Sve učesnice skupa, bez obzira na stranačku pripadanost, istakle su da žene i u politici mogu dati značajan doprinos.


POSJETA KOMISIJI ZA RAVNOPRAVNOST POLOVA

 

U okviru realizacije projekta „Žena danas“, Kvinna till Kvinna

Gradiška, 20. april 2010.

Prisutne: Ranka Perić (predsjednica Komisije za ravnopranost polova opštine Gradiška), Aleksandara Međedović (članica Komisije za ravnopravnost polova opštine Gradiška), Nada Golubović (Udružene žene Banja Luka), Stanislava Ninković (HPG BL).

Na sastanku se razgovaralo o dosadašnjim aktivnostima Komisije za ravnopravnost polova opštine Gradiška:


  1. Konkurs za dodjele opštinskih nagrada i priznanja – aplicirale su sa prijedlogom – dvije gospođe iz Centra za socijalni rad koje su van svog radnog vremena pomagale djeci sa posebnim potrebama i štićenicama Sigurne kuće. Pored njih, predložile su i jednu gospođu iz opštine koja je zadužena za Sigurnu kuću. Prijedlog nije prihvaćen od strane komisije za dodjelu opštinskih nagrada i priznanja.
  2. Komisija je takođe poslala zahtjev Odjelu za urbanizam da se pri dodjeli imena ulica uzmu u obzir i znamenite žene iz prošlosti, kao i nazivi kojima se odaje počast ženama na drugi način, npr. Majke poginulih boraca. Ovaj zahtjev je registrovan u Odjelu za urbanizam.
  3. Upućen zahtjev sekretaru Skupštine opštine za uvođenje rodno osjetljivog jezika u izmjene Poslovnika o radu skupštine. Ovaj prijedlog je prihvaćen, te je u jedan od prva tri člana Poslovnika uvedena stavka obaveze upotrebe rodno osjetljivog jezika.
  4. Izbor savjeta mjesnih zajednica, aktivnost best online casino com koju je Komisija obavljala zajedno sa Valentinom Perić, koordinatoricom za rad sa mjesnim zajednicama, na kojima se razgovaralo sa ženama u vezi sa njihovim većim učešćem u radu mjesnih zajednica (dobijeni su podaci o učešću žena za casino in australia 2009. godinu),
  5. Izrađen je plan rada Komisije za 2009 i 2010. godinu
  6. Aktivnosti povodom kampanje za 8. mart, lijepljenje plakata na mjestima gdje se održavala proslava 8. marta (Taxi bar, Tina, restoran Aleksandrija). Pored toga, u sklopu proslave 8. marta koji je organizovan od strane Aktiva žena SNSD-a, uz nagrade koje su dodjeljivanje za odigranu tombolu, dijeljeni su letci povodom 8. marta.
  7. „Memorandum o osnivanje mobilnog tima“ – o tom zahtjevu se raspravljalo, ali kako nije uključeno u budžet a ustanovljeno je da ne postoje adekvatni kapaciteti lokalnih NVO za sprovođenje aktivnosti, rješavanje ovog slots online canada problema je odgođeno do daljnjeg.

EKONOMIJA BRIGE(NE)RAVNOPRAVNOST POLOVA U RADU, ZAPOŠLJAVANJU I PRISTUPU RESURSIMA

ekonomija

Banja Luka, 7. aprila 2010.
Posljedice globalne ekonomske krize, koja nije zaobišla ni BiH, najviše pogađaju one najsiromašnije koji/e zavise od svog rada, pa je neophodan dodatni angažaman da ponovo žene ne ponesu najveći teret i te recesije, istaknuto je na tribini pod nazivom “Ekonomija brige, (ne)ravnopravnost polova u radu, zapošljavanju i pristupu resursima”, koju su organizovali Udružene žene i Helsinški parlament građana Banjaluka, uz finansijsku podršku švedske Fondacije Kvinna till Kvinna. Ekonomija brige, koja obuhvata kućni i volontreski rad žena, ne samo da nije vrednovana, već je taj termin gotovo i nepozant na ovim prostorima, a sigurno spada u jednu od top tema vezanu za neravnopravnost polova, ocjenila je Nada Golubović, izvršna direktorica Udruženih žena Banjaluke. Jelena Milinović, šefica Odsjeka za koordinaciju, edukaciju i saradnju Gender centra Vlade RS, podsjetila je u uvodnom izlaganju da su kroz cijelu istoriju ljudske civilizacije, koja je uglavnom zasnovana na patrijarhalnom sistemu vrijednosti, žene radile više od muškaraca i u porodičnom domaćinstvu i u eksternom radnom angažamnu, a da je njihov rad uvijek bio slabije priznat i plaćen od muškaraca. Ona je, između ostalog, navela podatke Humphrey Instituta za javne poslove da žene predstavljaju 50 procenata svjetskog stanovništva, da obavljaju gotovo dvije trećine svih radnih sati, ali da primaju jednu desetinu svjetskih prihoda i da posjeduju manje od jednog procenta svjetske imovine. To potvrđuje i Izvještaj sa Svjetske konferencije UN Dekade žena, u kojem se navodi da, kada se uračuna kućni rad, žene širom svijeta rade dvostruko više sati od muškaraca. Milinović je istakla i upozorenja nekih svjetskih analitičarki da se kućni i volontreski rad žena nigdje „ne knjiži“, ni u porodičnim prihodima, niti u bruto društvenom proizvodu (BDP), te da to zanemarivanje neplaćene „ekonomije brige“ vodi daljoj diskriminaciji i otežavanju položaja žena, jer za posljedicu ima da se žene ignorišu prilikom donošenja bitnih odluka i javnih politika. „UNDP je 1995. godine iznio procjenu da u razvijenim zemljama neplaćeni rad proizvodi najmanje polovinu bruto društvenog proizvoda, a globalne procjene sugerišu da neplaćeni rad žena stvara 11 triliona dolara godišnje, u poređenju sa globalnim bruto društvenim proizvodom od oko 23 triliona dolara. Iz ovoga se jasno vidi da, ako se i dalje nastavi zanemarivati ekonomija brige, to će imati velike posljedice na društvo i njegovu produktivnost, jer se time zapravo zanemaruje briga o najvažnijem društvenom resursu – ljudima“, naglasila je Milinović. Ona je ocjenila da je ova velika oblast ekonomije zanemarena zbog ukorijenjene rodne diskriminacije, ali da su i u fromalnim ekonomskim sektorima žene manje vrednovane i priznate od muškaraca, uključujući čak i ugroženost njihovog prava na rad, direktnom ili indirektnom diskrimnacijom. Analizirajući situaciju u RS, Milinović je rekla da „naš zakonodavni okvir reguliše zaštitu od svih oblika diskriminacije i nasilja po osnovu pola u radu i zapošljavanju“, da je „među najnaprednijima u regionu“, ali da i dalje postoje prepreke u primjeni ovih standarda u praksi, kao npr. nedovoljan pristup žena tržištu rada, njihov visok stepen opterećenja neplećenim radom iz domena ekonomije brige, manje plaćen rad nego muškarcima za isti posao, te tzv. problem „staklenog plafona“, odnosno rutinskog preskakanja žena kod unapređenja. Milinović je istakla da u cilju prevazilaženja rodne diskriminacije i dalje treba kontinuirano raditi na usklađivanju radnog zakonodavstva sa normativno-pravnim standardima za ravnopravnost polova Savjeta Evrope, Međunarodne organizacije rada i EU, ne samo u smislu zabrane diskriminacije, nego i promovisanja ravnopravnosti. Takođe treba osigurati efikasnije sprovođenja postojećih zakona, propisa i uredbi koji se suprotstavljaju diskriminaciji žena na radnom mjestu, uklučujući i predrasude o ženama na rukovodećim položajima, te unaprijediti efikasnost mehanizama kontrole i podrške programima koji pomažu ženama da prijave diskriminaciju na poslu. Neophodno je podržati i smanjenje nezaposlenosti žena i njihovog jaza u prihodima sa muškarcima, kao i promotivne programe za suzbijanje sterotipa o podjeli na muške i ženske poslove u porodici, „jer žene su previše iskorišten ljudski resurs, ali od toga same gotovo da nemaju ništa“, zaključila je Milinović. Lidija Živanović, izvršna direktorica Helsinškog parlamenta građana Banjaluke, istakla je da je porodica “mala tvornica koja stvara socijalni i ljudski kapital”, u kojoj “svako dijete zna da mama radi više od tate”, ali da se tema o eknomiji brige na ovim prostorima tek otvara i da ju nije moguće ni valorizovati, ni osloboditi od rodne diskriminacije bez brige države, u čemu treba da pomognu i “muški saveznici”. Nužnost tog savezništva u zajedničkom djelovanju prema institucijama sistema podržao je i Jovan Radovanović, predsjednik banjalučkog Udruženja porodica sa četvoro i više djece, rekavši da je majka koja je rodila više od troje djece dala veći doprinos RS nego svi poslanici u Narodnoj skupštini RS. Mirjana Kapović, iz nedavno osonvane nevladine organizacije “Majka priroda”, založila se za zajedničko djelovanje prema institucijama vlasti u borbi za prevazilažnje rodne diskriminacije. Šaha Ahmetović, predstavnica banjalučkog Udruženja Roma, upozorila je na dvostruku diskrimanciju Romkinja, i po nacionalnoj i po rodnoj pripadnosti, istakavši da “ovdje ne bi bilo ratova tako često” da su žene na vlasti. Tokom rasprave ponovljen je i zahtjev da kandidatske liste na izborima sadrže “kvotu” od 40 posto žena, što je većina učesnika/ca tribine podržala, jer je potrebno da se vide i žene, a ne samo “muška slika svijeta”.


Banja Luka, 5. novembar 2009.

Za: Mediji u Bosni i Hercegovini

Od: Udružene žene Banja Luka; Helsinški parlament građana Banja Luka

PREDMET: SAOPŠTENJE ZA JAVNOST POVODOM PROCESA IZMJENA I DOPUNA IZBORNOG ZAKONA BOSNE I HERCEGOVINE
Povodom najavljenih izmjena i dopuna Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, koje će se danas u prvom čitanju naći pred poslanicima i poslanicama Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, nevladine organizacije Udružene žene Banja Luka i Helsinški parlament građana Banja Luka su uputile zahtjev za usklađivanje Izbornog zakona BiH sa izmjenama i dopunama Zakona o ravnopravnosti polova BiH, koji je usvojen 4. novembra 2009. godine.
Smatramo da Bosna i Hercegovina ima obavezu prema ženama BiH, kao i prema međunarodnim, regionalnim i nadnacionalnim organizacijama, da osigura harmonizaciju ova dva zakona i time reafirmiše načelo ravnopravnost polova i u godini kada se Međunarodni dan žena obilježava pod sloganom: „Jednaka prava, jednake mogućnosti-napredak za sve ljude.“
Udružene žene Banja Luka i Helsinški parlament građana Banja Luka podsjećaju poslanike i poslanice u Parlamentarnoj skupštini BiH da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o ravnopravnosti polova (Službeni list BiH 102/09, 29. decembar 2009. godine) članom 6. utvrđeno da su …državna tijela na svim nivoima organizacije vlasti i tijela lokalne samouprave, uključujući zakonodavni, izvršnu i sudsku vlast […], obavezna da obezbijede i promovišu ravnopravnu zastupljenost polova u upravljanju, procesu odlućivanja i predstavljanju, te da ravnopravna zastupljenost polova postoji kada je jedan od polova zastupljen sa najmanje 40% u navedenim tijelima… U suprotnom, radi se o diskriminaciji po osnovu pola…
Udružene žene Banja Luka i Helsinški parlament građana Banja Luka predlažu da se u Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine izvrše izmjene člana 4.19 i svih članova koji referišu na ovaj član, na način da se obezbijedi učešće manje zastupljenog pola sa 40% primjenom sistema naizmjeničnog kandidiranja oba pola na listama,  kao i svih članova koji u sadašnjem tekstu omogućavaju diskriminaciju, posebno člana 4.24 zakona.

Udružene žene Banja Luka

Helsinški parlament građana Banja Luka
PREDMET: SAOPŠTENJE ZA JAVNOST POVODOM PROCESA IZMJENA I DOPUNA IZBORNOG ZAKONA BOSNE I HERCEGOVINE
Povodom najavljenih izmjena i dopuna Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, koje će se danas u prvom čitanju naći pred poslanicima i poslanicama Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, nevladine organizacije Udružene žene Banja Luka i Helsinški parlament građana Banja Luka su uputile zahtjev za usklađivanje Izbornog zakona BiH sa izmjenama i dopunama Zakona o ravnopravnosti polova BiH, koji je usvojen 4. novembra 2009. godine.
Smatramo da Bosna i Hercegovina ima obavezu prema ženama BiH, kao i prema međunarodnim, regionalnim i nadnacionalnim organizacijama, da osigura harmonizaciju ova dva zakona i time reafirmiše načelo ravnopravnost polova i u godini kada se Međunarodni dan žena obilježava pod sloganom: „Jednaka prava, jednake mogućnosti-napredak za sve ljude.“
Udružene žene Banja Luka i Helsinški parlament građana Banja Luka podsjećaju poslanike i poslanice u Parlamentarnoj skupštini BiH da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o ravnopravnosti polova (Službeni list BiH 102/09, 29. decembar 2009. godine) članom 6. utvrđeno da su …državna tijela na svim nivoima organizacije vlasti i tijela lokalne samouprave, uključujući zakonodavni, izvršnu i sudsku vlast […], obavezna da obezbijede i promovišu ravnopravnu zastupljenost polova u upravljanju, procesu odlućivanja i predstavljanju, te da ravnopravna zastupljenost polova postoji kada je jedan od polova zastupljen sa najmanje 40% u navedenim tijelima… U suprotnom, radi se o diskriminaciji po osnovu pola…
Udružene žene Banja Luka i Helsinški parlament građana Banja Luka predlažu da se u Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine izvrše izmjene člana 4.19 i svih članova koji referišu na ovaj član, na način da se obezbijedi učešće manje zastupljenog pola sa 40% primjenom sistema naizmjeničnog kandidiranja oba pola na listama,  kao i svih članova koji u sadašnjem tekstu omogućavaju diskriminaciju, posebno člana 4.24 zakona.
Udružene žene Banja Luka Helsinški parlament građana Banja Luka
Nada Golubović, izvršna direktorica Lidija Živanović, izvršna direktoricaBanja Luka, 10. mart 2010. godine

8. MART 2010. – JADNAKA PRAVA, JEDNAKE MOGUĆNOSTI – NAPREDAK ZA SVE LJUDE
8martBanja Luka, 4. mart 2010.

Učesnici/e javne tribine, imenovane po sloganu „Jednaka prava, jednake mogućnosti – napredak za sve ljude“, pod kojim se ove godine na globalnom nivou proslavlja 8. mart – Međunarodni dan žena, uputiće zahtjev da se u konačnoj verziji izmjena Izbornog zakona  Bosne i Hercegovine (BiH) ispoštuje kvota od minimum 40 posto žena na kandidatskim listama, zaključeno je na skupu koji su organizovali Udružene žene i Helsinški parlament građana Banja Luka uz finansijsku podršku Fondacije Kvinna till Kvinna.

Natalija Petrić, uvodničarka tribine i magistrica rodnih studija, istakla je da je taj zahtjev u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti polova BiH i nedavnom Rezolucijom Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope koja se bavi povećanjem učešća žena u politici. „Pa ipak, Interresorna radna grupa ga nije ispoštovala  kada je pripremala Izmjene i dopune Izbornog zakona BiH“, istakla je Petrićka.

Ukoliko se ovaj zahtjev ne uvaži, najavljena je i mogućnost organizovanja mirnog protestnog okupljanja žena kada konačnu verziju tog akta bude razmatrala Parlamentarna skupština BiH.

„Smatram da bi mogle izaći na ulicu. Ako su to mogle one 1908. godine, pa i prije, zašto ne bismo mogle i mi“, rekla je uvodničarka, istakavši da današnje žene uživaju prava za koja su se borile njihove prethodnice, te da treba da nastave tu borbu za buduće generacije.

Petrićka je prenijela i ovogodišnju poruku generalnog sekretara UN casino poland Ban Ki-Muna (Ban Kee-moon) da su osnaživanje žena i rodna ravnopravnost  temeljne vrijednosti na kojima počiva sistem ljudskih prava, ali i imperativ ekonomskog i socijalnog razvoja svakog društva, što je i jedna od osnovnih poruka  „Pekinške deklaracije“, usvojene na 4. Konferenciji žena 1995. godine.

Govoreći o pomaku koji je u tih 15 godina napravljen u BiH, uvodničarka je navela da je BiH država u kojoj je princip jednakih prava za sve ljude prepoznat i priznat kroz sve pozitivne pravne propise, ali da je stvarni položaj žena daleko od ideala zakonima zagarantovanih.

„Jednaka prava i jednake mogućnosti nisu dovele play casino online do jednakih rezultata. Razlozi za ovo leže izvan prava – u nemogućnostima da se u pravima uživa na ravnopravnoj osnovi. Patrijarhalno kulturno nasljeđe, rodni stereotipi, poslijeratni tranzicijski procesi, siromaštvo, ali i propuštanje od strane države da prepozna specifične potrebe muškaraca i žena i neadekvatno finansiranje iz javnih budžeta su doprinijeli održavanju diskriminacije i nisu osigurali uslove za ravnopravnost  žena“, konstatovala je Natalija Petrić.

Ona je istakla da iz toga nije izuzeta nijedna oblast javnog i privatnog života, jer su žene i dalje one koje imaju manje moći i koje su uslijed toga diskriminisane i onemogućene da na jednakoj osnovi sa muškarcima uživaju u svojim pravima i slobodama.

Ponovivši da je to očigledno u svim sferama javnog i privatnog djelovanja, Petrić je preporučila da se rasprava usmjeri na političku oblast, budući da je ovo izborna godina u BiH, koju kao državu „predstavljaju tri muškarca“.

Većina učesnika/ca u raspravi polemizirala je o tome da li kandidatske liste treba da sadrže „zacrtanu“ kvotu žena od 40 posto i da li zbog obezbjeđivanja njihove zastupljenosti u budućim organima vlasti liste treba da budu zatvorene.

„Kvotu ne treba ustanovljavati, jer je to forsiranje, kao i zatvorene liste da bi se to postiglo“, rekao je Jovan Staničić, student Pravnog fakulteta u Banjaluci i član Mladih socijaldemokrata (Saveza nezavisnih socijaldemokrata).

On smatra da na kandidatskim listama mogu dominirati i žene, a da osnovni kriterij za predlaganje kandidata treba da bude njihov kavlitet.

Nada Golubović, izvršna direktorica nevladine organizacije Udružene žene Banjaluka, složila se da zatvorene liste nisu pravo rješenje, ali da su možda sada potrebne, jer su i žene i mladi marginalizovane grupe o čijim „sudbinama odlučuju isključivo stari muškarci“.

Član Udruženih žena Miroslav Samardžić ocijenio je da nijedan stranački lider ne želi da mijenja svoj uticaj na forimiranje kandidatskih lista, a predsjednica Udruženja BiH novinara Milkica Milojević bila je još neposrednija, rekavši da bi, ukoliko bi se i usvojio prijedlog o zatvorenim listama, to ostavilo još veće mogućnosti liderima za manipulacije, jer bi na njih stavljali „političke pionirke“.

Jelena Milinović, šefica odsjeka za koordinaciju, edukaciju i saradnju, Džender centra Vlade RS istakla je da „korektivne i promotivne mjere treba kombinirati“, kako bi se ohrabrile žene da se angažuju u svim djelatnostima.

Profesorica Sabiha Komnenić naglasila je da nijedno društvo ne može funkcionisati samo kao muško ili žensko, poručivši da „žena nije htjela da naudi muškarcu, već da se sa njim bori ruku uz ruku“.

Student ekonomije Stefan Trajkov upitao je zašto žene „udaraju na visoko“, umjesto da idu „sitnim koracima naprijed“.

„Ciljamo na visoko da bi promijenile odnose moći i pravimo simultano i male i velike korake“, odgovorila je Natalija Petrić.

Na tribini su otvorena i druga pitanja kršenja ženskih ljudskih prava, između ostalog i pitanje diskriminacije žena u radnom odnosu, o čemu će Helsinški parlament građana Banjaluka i Udružene žene Banjaluke organizovati naredni skup.

Tribina je organizovana uz finansijsku podršku švedske organizacije Kvinna till Kvinna.


Regionalna konferencija „Od lokalnog do globalnog dijaloga sa EU“

Banja Luka, 24. oktobar 2009.
Na okruglom stolu „Od lokalnog do globalnog dijaloga sa EU“, koji je od 21. do 23. oktobra održan u Banjoj Luci, dogovoreno je formiranje regionalne ženske mreže koja bi okupila ženske organizacije iz BiH, Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Makedonije, ali i organizacije iz drugih zemalja zainteresovane za zajedničko istupanje prema vlastima i afirmaciju kultura mirenja i nenasilja i politika i praksi ravnopravnosti.
Dogovoreno je, takođe, da jedna od prvih zajedničkih akcija mreže bude slanje protesnog pisma međunarodnim zvaničnicima, inicijatorima butmirskih pregovora o ustavnim promjenama u BiH, zbog isključivanja žena iz pregovaračkog procesa.
Cilj okruglog stola koji je okupio oko 30-tak predstavnica ženskih nevladinih organizacija iz regiona bio je sagledavanje dosadašnjih oblika saradnje ženskih grupa na lokalnom i regionalnom nivou. Zaključeno je da koalicije ili mreže daju veću legitimnost i efikasnije mogu djelovati na institucije vlasti.
Na samom početku radnog dijela konferencije učesnice je pozdravila potpredsjednica Narodne skupštine RS Nada Tešanović rekavši da je zahvaljujući zajedničkim i umreženim akcijama nevladinih organizacija postignuto mnogo toga, a kao primjer je navela uvođenje „ženske kvote” na izborne liste. „Nakon uvođenja ove kvote broj žena u parlamentima se značajno povećao, iako još nije zadovoljavajući”, podsjetila je Tešanovićka.
Učesnice iz svih zemalja iznijele su svoja iskustva i primjere umrežavanja, odnosno saradnje.
Tako je izvršna direktorica Sigurne Ženske Kuće iz Podgorice Ljiljana Raičević navela da njena organizacije ne bi mogla ništa uraditi da nije bila umrežena lokalno – sa nevladinim organizacijama u Crnoj Gori, i regionalno – sa organizacijama u drugim državama. Ona je posebno istakla značaj umrežavanja sa institucijama vlasti na lokalnom nivou. „Nakon potpisivanja memoranduma o saradnji sa različitim institucijama odmah se osjetio boljitak. Mi nismo dozvolili da memorandumi budu čisto protokolarna stvar, te smo se stalno pozivali na članove memoranduma i insistirali da se oni provode u praksi”, navela je Raičević.
Predstavnica NVO Vještine iz Opatije Šura Dumanić je rezimirala istorijat nastanka ženske scene u Hrvatskoj navodeći da djelovanje ženskih grupa (osim onih ranijih koje korijene vuku iz feminističkih inicijativa) ima dva izvorišta – mirovni, kojeg su činila udruženja koja su se suprotstavljala ratnim dešavanjima, i rad sa izbjeglicama i prognanicama koji je de facto porodio brojne ženske grupe u Hrvatskoj.
Prema riječima Dumanićke neke od ovih grupa su se kasnije profesionalizovale, neke su postale “prodržavne institucije, jer rade isto što i recimo Centar za socijalni rad, i za to se finansiraju iz državnog budžeta”.
Ona je podsjetila na neke od važnijih koalicija ženskih grupa u Hrvatskoj, kao što je bila Ženska ad hoc koalicija formirana pred izbore 1998. godine koja je dovela do smjene HDZ-ove vlasti i većeg procenta izabranih žena, ali i do stvaranja Ženske mreže Hrvatske. Upozorila je da višegodišnji angažman ženskih grupa pada u zaborav, jer “nije ostavio jasan trag u kolektivnoj svijesti društva i jer nije javno valoriziran”.
Govoreći o iskustvima iz Makedonije Savka Todorovska, predsjednica NSŽM-SOŽM, je rekla da su žene u Makedoniji brzo shvatile “da će imati veći autoritet ako se umreže”, dodajući da Nacionalni savet žena Republike Makedonije danas broji 105 nezavisnih ženskih organizacija (prvobitno je Savez organizacija žena Makedonije koji je kasnije preimenovan u Nacionalni savjet žena brojao 13 organizacija) i da predstavlja najveću mrežu u ovoj državi.
“A koliko smo jaki pokazuje i nedavna anketa sa građanima koji su pitani za koje nevladine organizacije u Makedoniji su čuli. Među prvih pet našao se i naš SOŽM”, navela je Todorovska.
Prema njenim riječima u Makedoniji, osim SOŽM tj. NSŽM, djeluje još nekoliko mreža: Građanska platforma Makedonije (oko 40-tak organizacija), Makedonija bez diskriminacije (9 organizacija) i Makedonski ženski lobi koji je i član Evropskog ženskog lobija.
„Naše iskustvo pokazuje da umrežavanje ženskih organizacija i djelovanje velikih koalicija daje veću legitimnost pri djelovanju i na taj način može se izvršiti veći pritisak na one koji donose odluke”, zaključila je Todorovska.
Aleksandra Nestorov iz Autonomnog ženskog centra iz Beograda je navela da u Srbiji trenutno djeluje nekoliko ženskih mreža kao što su Mreža Žene u crnom Srbije, Nacionalna ASTRA mreža, Mreža Žene, Siromaštvo, Razvoj i Mreža Žene protiv nasilja koja okuplja 31 žensku organizaciju iz 18 gradova u Srbiji, specijalizovanih za borbu protiv nasilja nad ženama.
Berina Meheljić iz Fondacije Cure iz Sarajeva je predstavila Žensku mrežu BiH „koja je svakog dana bogatija za još jednu članicu”. U okviru projekta „Oživljavanje ženskog pokreta u BiH” Fondacija Cure je uradila Direktorij u kojem su sadržani podaci o 99 aktivnih ženskih grupa u BiH. Cilj projekta je, kako je navela Meheljićka, jačanje bh žesnkog i feminističkog pokreta na duge staze kroz kreiranje komunikacijske platforme koja bi ponudila informacije o grupama angažovanim na zaštiti ženskih ljudskih prava u BiH.
U okviru svog izlaganja na Okruglom stolu Natalija Petrić je predstavila načine i principe rada Evropskog ženskog lobija čije članstvo se bazira na nacionalnim mrežama.
U diskusiji koja se razvila Mirjana Galo je predložila da se pokrene inicijativa za formiranje regionalne mreže. Učesnice su se složile da je za funkcionisanje mreže najvažnija dobra razmjena informacija, ali i ujednačena raspodjela odgovornosti kako se ne bi desilo, kao što je navela Hatidža Pečenković, da „jedna organizacija sve sama vuče na svojim plećima”.
Uslijedio je rad u grupama koje su predložile model regionalne mreže koja bi povezala različite ženske grupe iz regiona uvažavajući specifičnosti tih grupa i njihove potrebe. Prvi korak ka njenom oživljavanju biće formiranje e-mailing liste preko koje će članice razmjenjivati informacije, apele, projekte, itd, a u nekom narednom periodu članice će dogovoriti i druge detalje, kao što su naziv mreže, način uključivanja i isključivanja iz mreže, principe rada, itd.
U okviru Okruglog stola organizovana je i promocija zbornika radova „Zašto sam za mir” u knjižari Litera na kojoj su zbornik predstavili urednica izdanja Šura Dumanić i jedna od autorica Darija Žilić.
D.D.

Radionica na Kozari

2. grupni rad

Kozara, 18. septembar 2009.
Helsinški parlament građana Banja Luka i Udružene žene Banja Luka organizovali su od 16 do 18. septembra 2009. godine na Kozari radionicu pod nazivom „Jačanje kapaciteta odbornica/ka i članica/ova za odbornike/ce skupština opština i zaposlene u opštinskim administracijama Banje Luke, Prijedora, Kozarske Dubice, Gradiške i Novog Grada“. Učesnice/ci su se upoznale/i sa teorijom i vještinama pregovaranja, javnog zagovaranja i medijskog nastupa. Vještine su vježbale na primjerima pregovora sa nevladinim organizacijama o otvaranju sigurne kuće i finansiranju mobilnog tima za prevenciju i zaštitu žrtava nasilja u porodici, kao i kroz pregovore u mogućim konfliktnim situacijama u lokalnoj zajednici, nakon čega je simulirana izjava za medije. Obuku je prošlo 19 učesnica/ka.

 


 


Posljedice ekonomske krize na žene i djecu žrtve nasilja u porodici

jednakostBanja Luka, 5. juni 2009.

Na tribini koja je održana 5. juna u Banjoj Luci i na kojoj se govorilo o uticaju ekonomske krize na žene i djecu žrtve nasilja u porodici usvojeno je nekoliko zaključaka koji bi trebalo da pomognu u otklanjanju budućih, eventualnih poteškoća u finansiranju sigurnih kuća u RS. U tom smislu učesnici u učesnice tribine su inicirali osnivanje Interventnog fonda za podršku ženama i djeci žrtvama nasilja, a lokalne zajednice su pozvane da, prema zakonu, predvide u svojim budžetima sredstva potrebna za rad sigurnih kuća ne manja od 30 odsto, odnosno da ne smanjuju ta zakonom predviđena sredstava i da ne prave budžetske uštede na račun žrtava nasilja.

Učesnici tribine su pozvali i Vladu RS da redovno ispunjava svoje zakonske obaveze prema kojima je Vlada dužna da obezbijedi 70 odsto sredstava potrebnih za rad sigurnih kuća.
U uvodnom izlaganju aktivistkinja Udruženih žena Natalija Petrić je navela da je globalna ekonomska kriza javno proglašena tek kada je pogodila tradicionalno muške oblasti djelovanja kao što su banke, berze i industrija automobila.
„Međutim, kriza je počela mnogo ranije i njene posljedice su prvo osjetile žene, jer su prve uštede napravljene na socijalnim davanjima, tj. na izdvajanjima za socijalne servise čiji teret najviše osjećaju žene“, navela je Petrićka podsjećajući da je rodno zasnovano nasilje globalni fenomen koji pogađa žene i prije nego se rode.
„Oblici rodno zasnovanog nasilja javljaju se u svim životnim fazama razvojnog ciklusa žene, od selektivnih pobačaja ženskih fetusa, ubistava ženske novorođenčadi, sakaćenja ženskih genitalija, prisiljavanja na rane brakove, silovanja, seksualnih zlostavljanja, nasilja u porodici do ubistava radi miraza ili iz časti“, objasnila je Petrićka dodajući da nasilje protiv žena nije incident već mehanizam kojim se žene kroz cijeli životni ciklus drže pokornima i na „mjestu kojem im pripada“.
Govoreći o problemu finansiranja sigurnih kuća u RS, Petrićka je rekla da su Udružene žene u zadnjih nekoliko mjeseci pokušavale dobiti odgovor od Vlade RS šta je sa sredstvima namjenjenim sigurnim kućama, „ali da su dobijale usmene odgovore da je kriza i da ima prioritetnijih stvari“.
„Uvijek smo dobijale usmene, nikad pismene odgovore i to samo govori o  neodgovornosti i neupućenosti pojedinaca iz vlasti kako da se odnose i kako da se obraćaju javnosti i nevladinim organizacijama“, istakla je Petrićka dodajući da cilj tribine i jeste da se  iznađu modeli i načini za prevazilaženje ovakvih i sličnih situacija koje su u jednom momentu dovele do zatvaranja Sigurne kuće u Banjoj Luci.
Predstavnica Gender centra Jelena Milinović je istakla da pomaka, ipak, ima, „imajući u vidu da je prije 12 godina nasilje u porodici bio privatni problem, dok danas postoji institucionalni, pravno-normativni okvir koji reguliše ovo pitanje“. Ona je dodala da se ovaj pravni okvir mora i dalje nadograđivati i da je obaveza Vlade da prati zakonsku regulativu i poštuje sve obaveze koje je na sebe preuzela.
U diskusiji koja je uslijedila Miroslav Samardžić iz Udruženih žena je rekao da je „van pameti da Vlada nakon šest mjeseci uplaćuje novac kojim su se prvo podmirili dugovi nastali u prethodnom periodu  i isplatile dvije od pet zaostalih plata zaposlenima u Sigurnoj kući“.
„Ovo je soba za plakanje, jer svi mi koji smo upoznati sa problemom smo danas ovdje, a oni koji bi trebalo da problem rješavaju nisu došli“, istakao je Samardžić.
Komentarišući prijedlog o osnivanju Fonda za žene i djecu žrtve nasilja Aleksandra Petrić je navela da bi trebalo jasno staviti do znanja da će taj budući Fond biti privremenog karaktera i da  to nije neko trajno rješenje, te da se njegovim osnivanjem Vlada ne oslobađa svojih zakonom propisanih obaveza.
Dosta se polemisalo i oko toga za šta bi sredstava prikupljena u Fond mogla biti iskorištena. Jedan od prijedloga je bio da se sredstva iz Fonda koriste za iznalaženje izlaznih strategija za žene žrtve nasilja, dok se drugim prijedlozima sugerisalo da bi sredstva iz Fonda trebalo da služe kao pomoć u situacijama kada Vlada zakaže.
Lidija Živanović, izvršna direkorica Helsinškog parlamenta građana Banja Luka, je predložila da se organizuje poseban sastanak na kojem se definisalo kako bi se prikupljala sredstava u Fond i za šta bi bila korištena.
Gordana Vidović, predsjednica Udruženja građana Budućnost iz Modriče, je istakla da bi trebalo raditi na buđenju građanske svijesti „kako bi sami građani mogli da reaguju na ovakve situacije“. Ona je dodala da je situacija u Sigurnoj kuću u Modriči takođe teška i da su opstali samo zahvaljujući stranim donacijama.
Na tribinu su bili pozvani i visoki zvaničnici RS, ali se zbog, kako su objasnili, ranije preuzetih obaveza, nisu na tribini pojavili.
Na istu temu, nakon održane tribine, 6. juna emitovana je na RT RS emisija u kojoj su učestvovale Amela Bašić, psihologinja i Jelena Milinović, šefica odsjeka za koordinaciju, edukaciju i saradnju Gender centar Vlade.
D.D.


Tribine i radionice u lokalnim zajednicama

Prijedor, 24. februar 2009. 
Gradiška, 20. mart 2009. 
Novi Grad, 14. april 2009. 
Kozarska Dubica, 15. maj 2009.

Bosansko hercegovački pravni okvir ostvarivanja ravnopravnosti polova

„Govoriti o ravnopravnosti polova u Bosni i Hercegovini znači, još uvijek, govoriti o unapređenju položaja žena, ženskim ljudskim pravima i načinima i sredstvima njihovog ostvarivanja“ istakla je uvodničarka na tribinama Mr Natalija Petrić. Naglasila je da je put do pune ravnopravnosti, ne samo u BiH, nego i van nje, još uvijek dug. Navela je statistike UN koje govore u prilog tome, a odnose se na žene: žene obavljaju 67% svjetskoga rada, a zarađuju 10% svjetskog dohotka, vlasnice su 1% svjetske imovine, čine 70% nepismenih u svijetu, zarađuju i do 50% manje za jednak rad nego muškarci, od 1,3 milijarde ljudi koji žive u potpunom siromaštvu žena je 70%, obavljaju između 10 i 20% direktorskih i upravnih poslova, zauzimaju 10% mjesta u parlamentima, a samo ih je 5% predsjednica država.

Govorila je o ravnopravnost polova u Evropskoj uniji  kao osnovnom pravu  i zajedničkoj vrijednost zemalja članica. Evropska mapa puta izdvaja šest prioritetnih oblasti djelovanja za period 2006-2010: jednaka ekonomska nezavisnost žena i muškaraca; usklađivanje porodičnog i profesionalnog života; ravnopravna zastupljenost polova prilikom donošenja odluka; eliminacija stereotipa zasnovanih na polu; iskorijenjivanje svih vrsta rodno zasnovanog nasilja; promovisanje ravnopravnosti polova u vanjskoj i razvojnoj politici.

Uvodničarka smatra da je pravni okvir za ravnopravnost polova u Bosni i Hercegovini zadovoljavajući, uspostavljeni su institucionalni mehanizmi, ali bez obzira na to situacija u stvarnom životu je ipak nezadovoljavajuća: „I dalje se ženska ljudska prava krše, zaštita je nedovoljna, a finansijska sredstva za pružanje podrške i pomoći žrtvama su simbolična. Drugim riječima, Bosna i Hercegovina je ispunila samo prvi nivo međunarodno preuzetih obaveza, onaj koji se odnosi na donošenje zakona i uspostavljanje nacionalnih mehanizama. Iako su zakoni neophodni kao prvi korak ka ravnopravnosti polova, sasvim sigurno nisu dovoljni. Osim postojanja zakona potreban je rad na podizanju svijesti – širenje informacija, obrazovanje o ravnopravnosti polova, podizanje svijesti javnosti, ali i preduzimanje zaštitnih mjera kroz osnivanje i/ili pružanje podrške službama za pomoć žrtvama diskriminacije, nasilja zasnovanog na polu/rodu i seksualnog nasilja, kako u javnoj, tako i u privatnoj sferi života.“

Prilikom diskusija koje su se vodile na tribinama u sve četiri lokalne zajednice učesnice i učesnici su imale/i gotovo identičan pogled na problem rodne neravnopravnosti u BiH.

Konstatovano je da je za prethodnih 10 godina ipak učinjen značajan napredak u zakonskoj regulativi i poštovanju ženskih ljudskih prava, ali da on nikako nije dovoljan i da je potrebno preispitati efikasnost zakonskih rješenja u smislu praktične zaštite žrtava diskriminacije i nasilja po osnovu pola, te ta rješenja unaprijediti.

Posebno su bili zainteresovani za pitanja ravnopravnosti polova u javnom životu, problem domaćeg nasilja protiv žena i zakonske regulative u vezi sa ovim pitanjima.

Istakli su da bi zakonom trebalo regulisati ravnopravnu zastupljenost žena i muškaraca i u organima upravljanja političkih partija i javnih preduzeća, te povećati “žensku” kvotu sa 30% na 40%.

Naglašena je važnost podsticanja žene da uđu u politiku, a takođe i značaj njihovog većeg uključivanja na svim nivoima izvršne vlasti.

Apelovalo se na članove i članice novoformiranih Komisija za ravnopravnost polova na lokalnom nivou da pažljivo prate procese izbora i imenovanja unutar opštinske administracije i da ukazuju na kršenja Zakona o ravnopravnosti polova i utiču na ravnopravnu zastupljenost u lokalnoj upravi.

Učesnice/i su pozdravili najavu izmjena Zakona o ravnopravnosti polova Bosne i Hercegovine u smislu poboljšanja položaja žena u ove dvije oblasti.

Nakon tribina u sva četiri grada održane su i radionice na kojima su učesnici/ce radili na planiranju rodno osjetiljivih politika na opštinskom nivou.  Radionicu su vodili Amela Bašić Tomić, psihologinja i Aleksandar Živanović, novinar.

Na početku radionice predstavljeni su zaključci sa radionica koje su održane tokom 2008. godine u opštinskim skupštinama o rodno osjetljivim opštinskim politikama i rodnim stereotipima, te je provjereno u kojoj mjeri su ovi zaključci provedeni u praksi. Ustanovljeno je da su preporuke koje su donesene tokom 2008. godine djelomično sprovedene. Konstatovano je da su uzrok tome izborna godina i promjena sastava lokalnih izvršnih i zakonadavnih vlasti. Posljedica toga je da ni jedna od četiri opštine za 2009. godinu nije planirala sredstva za rad gender komisija, kao ni sredstva za financiranje sigurnih kuća za žene žrtve nasilja u porodici. Uočeno je tokom rada da opštinski budžeti nisu rodno osjetljivi, da ne postoji rodni balans u nazivima ulica i trgova, da se ne izdvajaju jednaka sredstva za muški i ženski sport i da novoformirane komisije za ravnopravnost polova nemaju plan šta i kako trebaju raditi. Neke od učesnica su predložile da se Statutom omogući da u komisiji djeluju i osobe iz nevladinog sektora, što bi prema njihovim riječima rad komisije učinilo efikasnijim. Takođe, u okviru radionica učesnice/i su postavili prioritete na kojima žele raditi i izradili mini planove kako to realizovati i u kojem vremenskom perodu.

L.Ž.


Žene, siromaštvo i svjetska ekonomska kriza

ene siromatvoBanja Luka, 10. april 2009.

„U vrijeme velikih ekonomskih kriza prve na udaru su uvijek žene. One se prve otpuštaju sa posla”, upozorila je prof. dr Svetlana Cenić, uvodničarka na javnoj tribini održanoj u Banjoj Luci pod nazivom „Žene, siromaštvo i svjetska ekonomska kriza”.

Iznoseći podatke o položaju žena u svijetu danas ona je navela da žene rade 2/3 radnih sati, a dobijaju samo 1/10 svjetskog prihoda, te da je od 900 miliona nepismenih, žena duplo više nego muškaraca.

Jedan od problema zbog kojih su žene mnogo ranjivije u vrijeme velikih ekonomskih kriza je, prema riječima g-đe Cenić, njihova nedovoljna pokretljivost. „Žena koja ostane bez posla u Banja Luci i dobije ponudu da radi u Mostaru teško će takvu ponudu prihvatiti, zbog manjka ambicija, porodice ili eventualnih rizika koje sa sobom nosi prihvatanje posla u drugoj sredni. Muškarci imaju mnogo manje dilema, jer teret porodice je uvijek na ženi”, istakla je Cenićka. Poredeći stari i novi pristup ekonomiji, Cenićka je navela da je „staro” viđenje ekonomije podrazumjevalo dugoročno zaposlenje, rijetko mjenjanje poslova i velike kombinate, poput Čajevca ili Incela, u kome su ljudi provodili čitav svoj radni vijek. Za razliku od tog viđenja, novi pristup podrazumjeva serijske poslove, poslove orijentisane prema znanju i fleksibilnije granice između kuće i radnog mjesta, kao i fleksibilno radno vrijeme, koje, kako je objasnila, više odgovara ženama.

U raspravi koja je uslijedila učesnice tribine su izrazile mišljenja da „žene previše kalkulišu nastojeći da ugode djeci ili mužu”, „da su rijetko spremne da javno iskažu svoj stav”, „da se previše boje rizika”, te da su optrećene predrasudama i potrebom da budu „dobre majke, uzorne supruge i radnice”.

Komentarišući neka od mišljenja iznesena u diskusiji Cenićka je istakla da žena mora vratiti samopoštovanje i da se „može biti glasan i bez partije”. Istakla je prednost modernih tehnologija u komuniciranju i uspotavljanju veza u BiH ali i u svijetu. Predložila je da formiramo gupu za pomoć preko koje bi razmjenjivali informacije gdje ima posla, ko daje stipendije, itd. Ne smijemo više čekati da drugi svojim rukama zmije hvata.

Na kraju smo zaključile da zakoni trebaju postatu fleksibilniji i da je potrebno napraviti okruženje za Part time poslove koji bi pogodovali ženskom poduzetništvu.

Nakon održane tribine 11. aprila na Radio televiziji Republike Srpske emitovana je emisija na istu temu „Žene, siromaštvo i svjetska ekonomska kriza”. Učestvovale su prof. Dr Svetlana Cenić, uvodničarka javne tribine, Besima Borić, zastupnica Socijaldemokratske partije BiH (SDP) u Skupštini Kantona Sarajevo i koordinatorica projekta Nada Golubović. Tokom emisije učesnice su gledaocima ukazale na posljedice globalne ekonomske krize koje su naročito nepovoljne za žene i prezentovale zaključke održane javne tribune.


Ženska radna prava
gradiskaBanja Luka, 6. mart 2009.

Povodom 8. marta održana je konferencija za novinare na temu „Ženska radna prava” koja se u godinama globalne ekonomske krize svakodnevno krše.

Radna prava, odnosno loši uslovi rada i niske plate, bila su povod i javnih demonstracija koju su žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila organizovale 8. marta 1857. u New Yorku, istakla je Aleksandra Radeta Stegić, aktivistica nevladine organizacije Udružene žene Banja Luka. Ovo je bila prilika i da se javnosti predstave rezultati projekta „Kroz ženska radna prava“ koji je Helsinški parlament građana Banja Luka realizovao tokom 2008. Tanja Slijepac, koordinatorica ovog projekta, je istakla da je tokom rada na projektu uočeno da su žene na polju rada ugrožene, pogotovo trudnice koje u većini slučajeva ostaju bez posla kada poslodavac sazna za njihovu trudnoću.

L.Ž.

COPYRIGHT © 2014. ALL RIGHTS RESERVED.