Predstavljeno istraživanje o rodno zasnovanoj diskriminaciji na tržištu rada i u Banjoj Luci

VijestiKomentari isključeni za Predstavljeno istraživanje o rodno zasnovanoj diskriminaciji na tržištu rada i u Banjoj Luci

Helsinški parlament građana Banja Luka je juče u Banja Luci, u sklopu mjeseca posvećenog ženama “Život žena” organizovao panel diskusiju na temu “Radna prava i diskriminacija u oblasti rada”. 

Tom prilikom je predstavljeno istraživanje rađeno u periodu od 2018-2020. godine “Rodno zasnovana diskriminacija u oblasti rada u BiH”, a  autorica istraživanja Svjetlana Ramić Marković istakla je da je istraživanje pokazalo da je čak 46% žena i 15% muškaraca imalo iskustva sa  diskriminacijom na osnovu pola na radnom mjestu, dok 78 % žena nikada nije prijavilo svoja iskustva nadležnim institucijama. Razlozi za neprijavljivanje su mnogobrojni, tu je prije svega nedostatak znanja o tome kako i kome prijaviti rodnu diskriminaciju na poslu, strah od otkaza, nepovjerenje u institucije,  te strah od dodatne viktimizacije ukoliko se podnese prijava nadležnom organu.

Kada je riječ o oblicima rodno zasnovane diskriminacije na tržištu rada, ona najčešće uključuje diskriminaciju pri zapošljavanju (ugl. žene mlađe životne dobi koje najčešće dobijaju pitanja o zasnivanju porodice), diskriminaciju u napredovanju zbog različitih faktora (životna dob, seksualna orjetnacija) te diskriminacija u ugovorima i platama. Čak 70% ispitanika iz istraživanja je prilikom intervjua dobilo pitanja koja impliciraju diskriminaciju po osnovu pola.

Mobing predstavlja najčešći oblik diskriminacije (30 % svih okonačanih sudskih postupaka se odnosio na mobing), kojeg prati seksualno uznemiravanje i uznemiravanje (40% žena su bile žrtve nekog oblika seksualnog uznemiravanja). Od svih žena koje su izjavile da su se suočile sa seksualnim uznemiravanjem na poslu, 83% njih je izjavilo da je počinilac bi muškarac, a 74 % žena i 54 % muškaraca izjavilo je da su bili uznemiravani od strane osoba koje rade na višim pozicijama od njih.

Gorica Ivić ispred Fondacije Udružene žene, govorila je o prisustvu seksualnog uznemiravanja na javnom mjestu. Istakla je da su u sklopu istraživanja kojeg su sproveli  u toku 2021 godine (Online anketa) nalazi pokazali da se  seksualno uznemiravanje i zlostavljanje  najčešće dešava na radnom mjestu (32%),  u kafiću (25%), noćnom klubu (28%), a potom i u kući  (21%). Ona je istakla da je podizanje svijesti o različitim oblicima seksualnog uznemiravnja na radnom mjestu  i njegovim štetnim posljedicama  prva u nizu aktivnosti kojima se može spriječiti porast rodno zasnovanog nasilja. Takođe je nophodna i obuka stručnjaka, kao i usvajanje internih dokumenata i smjernica o seksulanom uznemiravanju na nivou radne organizacije.

Predrag Raosavljević iz Institucije ombudsmana naglasio je da je pandemija COVID-19 dodatno je zakomplikovala položaj žena na tržištu rada, posebno u sektorima u kojima su žene najviše zastupljene (uslužni sektor te sektor tekstila i obuće). Institucije besplatne pravne pomoći i javni posrednici u radnim sporovima, zbog zakonskih ograničenja, nemaju ovlašćenja za mirno rješavanje ovakvih slučajeva, a ona bi mogla ubrzati rješavanje sporova ili, eventualno, izostaviti sudski postupak, ukoliko se stranke sporazumiju.

“Jedna od ključnih uloga Institucije jeste primanje pojedinačnih i kolektivnih pritužbi u vezi sa diskriminacijom. Ova procedura je potpuno besplatna. Da bi bila razmotrena, pritužba mora sadržavati lične podatke podnosioca pritužbe, podatke o organu protiv kojeg se pritužba podnosi, opis događaja koji su doveli do povrede prava i sloboda, izjavu da li i kada je pokrenut postupak kod drugog organa u vezi sa predmetom, te da li podnosilac pritužbe želi da se otkrije njegov/njen identitet ili okolnosti slučaja”, naglasio je Raosavljević.

Ante Jurić-Marjanović govorio je o važnosti uvođenja dostojanstvene plate odnosno plate za život, kao osnovnog ljudskog prava.

 “Dostojanstvena plata predstavlja  donju granicu ispod koje radnik ne bi smeo biti plaćen neki od indikatora koji se uzimaju u obzir kad se definiše minimalna zarada: realni i stvarni BDP, ponuda i potražnja radne snage, rast produktivnosti, troškovi proizvodnje, konkurentnost, itd. Kada definišemo iznos plate za život uzimamo u obzir troškove elementarno pristojnog /dostojanstvenog života”, naveo je Jurić-Marjanović.

Kada je riječ o BiH građani/ke primaju tek 27% od izračunate dostojanstvene plate što im omogućava da samo pokriju one najosnovnije životne troškove, objasnio je Jurić-Marjanović.

COPYRIGHT © 2014. ALL RIGHTS RESERVED.