Najveće društvene podjele pojavljuju se kada je riječ o reproduktivnim pravima, seksualnosti i pravima LGBTIQ+ osoba
Često čujemo da je BiH država koja podržava rodnu ravnopravnost, ali novo istraživanje pod nazivom Šta je nama naša borba dala? Stavovi javnosti o antirodnim narativima u BiH pokazuje da se ispod te formalne saglasnosti krije znatno složenija i kontradiktornija slika. Stavovi građana i građanki o pravima žena, seksualnosti i položaju LGBTIQ+ osoba snažno su oblikovani tradicionalnim vrijednostima, religijskim uvjerenjima i patrijarhalnim obrascima koji i dalje imaju dubok društveni uticaj.
– Cilj ovog istraživanja, prvog ovakve vrste u BiH, nam je bio da saznamo dominantne stavove u našem društvu o rodnoj ravnopravnosti, pravima i položaju žena, tradicionalnoj i patrijarhalnoj predstavi o ulozi žena u društvu, “tradicionalnim vrijednostima”, stavovma prema nasilju i seksualnom uznemiravanju,… te da se ti stavovi dovedu u vezu s polom, starosnom dobi, mjestom stanovanja, religioznošću, nacionalnim identitetom i političko-ideološkom orijentacijom. Poseban fokus stavili smo na razumijevanje širenja i društvenog uticaja antirodnih narativa, kao i na identifikaciju grupa kod kojih su ti narativi najprisutniji – objašnjava Željka Umićević iz Helsinškog parlamenta građana.
Selektivna podrška
Istraživanje Šta je nama naša borba dala? pokazuje da postoji vrlo visok stepen deklarativne podrške rodnoj ravnopravnosti. Velika većina ispitanika smatra da muškarci i žene trebaju imati jednake mogućnosti u obrazovanju, zapošljavanju, nasljeđivanju imovine i političkom životu. Međutim, ta podrška često ostaje na apstraktnom nivou. Oko trećine ispitanika smatra da su ženska prava već ostvarena i da o njima više nije potrebno govoriti, što ukazuje na raširenu percepciju da je borba za rodnu ravnopravnost završena.
– Istraživanje jasno pokazuje da naše društvo podržava ideju rodne ravnopravnosti, ali selektivno, jer podrška prestaje tamo gdje se promjene i emancipacija žena doživljavaju kao prijetnja tradicionalnim vrijednostima, porodici ili ustaljenim rodnim hijerarhijama. Čak trećina ispitanih smatra da muškarac treba biti “glava kuće” i da samo on treba donositi glavne odluke, dok petina ispitanih misli da je najvažnija uloga žene da bude majka i domaćica – navodi Umićević.
Ideja muškarca kao „glave kuće“ i žene kao primarno odgovorne za dom i djecu posebno je izražena među muškarcima, stanovnicima ruralnih sredina i dijelom među mlađim ispitanicima, što ukazuje na kontinuitet patrijarhalnih vrijednosti i među mlađim generacijama. Etničke i religijske razlike su takođe uočljive, pri čemu se u pojedinim zajednicama bilježi snažniji uticaj tradicionalnih i religijskih normi.
Na tržištu rada postoji gotovo jednoglasna podrška principu jednakih plata i šansi, ali i tu se javljaju skriveni otpori. Muškarci i stanovnici sela češće nego žene i gradsko stanovništvo izražavaju stavove prema kojima muškarci imaju prednost pri zapošljavanju ili rukovođenju. Sličan obrazac vidljiv je i kada je riječ o političkoj participaciji žena – iako je većina građana doživljava pozitivno, latentni otpor i dalje postoji.
Najveće podjele
Najveće društvene podjele pojavljuju se kada je riječ o reproduktivnim pravima, seksualnosti i pravima LGBTIQ+ osoba. Dok većina podržava pravo žena na zdravstvenu zaštitu i zaštitu od nasilja, podrška pravu na izbor u vezi s trudnoćom značajno opada – 24% ispitanih smatra da treba zabraniti abortus.
Stavovi prema LGBTIQ+ osobama pokazuju obrazac tolerantnosti bez punog prihvatanja: podržava se nenasilje i formalna jednakost, ali se značajan dio populacije protivi istopolnim brakovima i posebnim zakonskim zaštitama. Čak 51,6% ispitanih smatra da je homoseksualnost stvar izbora.
Iako je nasilje nad ženama u velikoj mjeri osuđeno, zabrinjava da se I dalje opravdava kontrola nad ženama ili pribjegava victim-blaming narativima. Čak 14% ispitanih smatra da je žena ako nosi kratku suknju ili dekolte sama kriva ako je neko uznemirava! Ovi stavovi češći su među muškarcima, mlađim ispitanicima i stanovnicima seoskih sredina, što ukazuje na postojanje duboko ukorijenjenih obrazaca koji mogu predstavljati rizik za sigurnost žena.
U kontekstu slabih institucija, dubokih društvenih podjela i snažnog uticaja religije, antirodni narativi u BiH imaju odličnu podlogu da jačaju i šire antidemokratske ideje. “Istraživanje pokazuje da antirodne orgnaizacije u BiH djeluju upravo u prostoru između deklarativne podrške i stvarnih uvjerenja, koristeći rodna i seksualna pitanja kao alat političke mobilizacije i društvene polarizacije”, objašnjava Umićević.
Zaključak istraživanja je jasan: Bosna i Hercegovina nije društvo koje odbacuje rodnu ravnopravnost, ali jeste društvo u kojem se promjene odvijaju sporo, neujednačeno i uz značajne otpore. Upravo zbog toga, podaci istraživanja I uvidi u stvarne stavove građana.i građanki predstavljaju važnu osnovu za kreiranje učinkovitijih javnih politika, obrazovnih programa i zagovaračkih strategija u oblasti ljudskih prava i demokratskog razvoja.
Tekst preuzet sa: www.interview.ba
