Uticaj trenutne krize na zapošljavanje žena u EU i okruženju

ukljuciseKomentari isključeni za Uticaj trenutne krize na zapošljavanje žena u EU i okruženju

Za razliku od većine prethodnih ekonomskih kriza, trenutna pandemija  može nanijeti ogromnu štetu industrijama i poslovima koje većinom obavljaju žene. Mjere zatvaranja i izolacije prijete da ugroze nekoliko industrija kojima dominiraju žene uključujući maloprodaju, usluge smještaja i uslužne djelatnosti. Ovo dovodi u opasnost mnoge poslove. Čak i kada ne rade u rizičnim  industrijama, mnoge žene se trude da uravnoteže posao sa dodatnim brigama koje izazivaju zatvaranje škola i vrtića.

Iz medicinske perspektive, dokazi sugerišu da su muškarci najosjetljiviji na virus, posebno u pogledu smrtnih slučajeva (FAR, 2020). Međutim, kada je riječ o širem socijalnom i ekonomskom aspektu krize, na mnoge načine su žene ugroženije. Kao što se posljednjih sedmica naširoko izvještava, žene su najčešće zastupljene u sektoru osnovnih usluga. Na primjer, one čine dvije trećine zdravstvene radne snage u svijetu, uključujući 85% medicinskih sestara (Boniol  2019.). U zemljama EU i okruženja, one također čine 90% radnika iz oblasti njege (OECD 2020). Kod kuće, žene još više obavljaju dio neplaćenog posla uzrokovanog zatvaranjem škola i vrtića.

Dokazi iz prošlih ekonomskih kriza sugerišu da recesije različito utiču na zaposlenost muškaraca i žena. Finansijska kriza iz 2008., na primjer, bila je u određenoj mjeri „muška“ kriza.  Gubitak radnih mjesta bio je mnogo veći u sektorima ekonomije sa dominacijom muškaraca (posebno u građevinarstvu i proizvodnji), s tim da se radno vrijeme žena zapravo povećavalo (Sahin, Song and Hobijn 2012). Ova kriza nije samo ekonomska kriza, nego i zdravstvena i socijalna. Mnoge žene se već trude da uopšte stignu da budu zaposlene, s obzirom na potrebu da barem jedan roditelj ostane kod kuće zbog zatvaranja škole ili vrtića.

Poslovi koji se oslanjaju na putovanja i na fizičku interakciju s kupcima su posebno ugroženi. To uključuje putovanja, turizam, maloprodajne aktivnosti, usluge smještaja (npr. hotela) i usluge hrane i pića (npr. kafići, restorani i ugostiteljstvo). Mnogim nabrojanim industrijama dominiraju žene. U prosjeku, u zemljama EU žene čine otprilike 47% zaposlenih u industriji vazdušnog prometa, 53% u uslugama prehrane i pića i 60% u uslugama smještaja (ILO 2020). U maloprodaji, u prosjeku, 62% su radnice, a cifra ide i do 75% u Latviji, Litvaniji i Poljskoj.

Također, znamo da su žene često osjetljivije na gubitak prihoda od muškaraca. U BiH i zemljama okruženja prihodi žena su u prosjeku niži od muških, a stope siromaštva su veće. Žene također često posjeduju manju imovinu (bogatstvo) od muškaraca. Žene su sklonije većoj brizi i porodičnim odgovornostima u odnosu na muškarce. Također,  ženama je često teže pronaći alternativne načine zaposlenja.

Samohrani roditelji, od kojih su mnoge žene, vjerojatno će biti u posebno ranjivom položaju. Gubitak posla može biti kritičan za samohrane roditeljske porodice, naročito tamo gdje je podrška javnih prihoda slaba. Dokazi iz financijske krize 2008. godine ukazuju na to da su u mnogim zemljama djeca iz samohranih porodica recesijom pogođena mnogo teže nego druga djeca.

Vlade se suočavaju sa velikim izazovom u upravljanju krizom uzrokovanom pandemijom COVID-19. Mnogo je ranjivih grupa kojima je hitno potrebna podrška. No, kako vlade nastoje konstruisati svoje političke odgovore, presudno je da ne zanemaruju uticaj koji kriza može, ima i imati će na žene.

Za mnoge žene jedna je od najvećih potreba je pomoć u vezi s obavezama prema djeci. Neke zemlje (npr. Austrija, Italija, Portugal i Slovenija) uvele su zakonsko pravo na plaćeni dopust za roditelje s djecom mlađom od određene dobi. U velikom broju zemalja (npr. Austrija, Danska, Francuska, Njemačka, Holandija i Velika Britanija) škole su zatvorene, ali dio ostaje otvoren, kako bi se zbrinula djeca radnika koji imaju radnu obavezu.

S obzirom na potencijalnu ranjivost ženskih radnih mjesta, takođe je važno jačanje naknada za nezaposlene. Čak i prije krize, mnoge su zemlje EU istraživale kako povećati pristup naknadama za rad bez posla.  Nekoliko ih je od tada uvelo hitne mjere usmjerene na podršku ljudima koji su izgubili posao. Još važnije, svi odgovori ekonomske i socijalne politike na krizu moraju imati u vidu i rodnu ravnopravnost. To znači da vlade moraju imati uspostavljen dobro funkcionirajući sistem da integrišu rodnu jednakost, oslanjajući se na informacije razvrstanim po polu u svim sektorima i kapacitetima. Vlade moraju osigurati da sva politička i strukturna prilagođavanja usmjerena ka oporavku budu prilagođena potrebama oba pola.

COPYRIGHT © 2014. ALL RIGHTS RESERVED.