“NEMA NAZAD” bio je naziv konferencije koju je, početkom marta u Banjaluci, organizovao Helsinški parlament građana s ciljem sagledavanja situacije po pitanju djelovanja antirodnih aktera u BiH i regionu i razmatranja mogućih odgovora na njihove zahtjeve.
Konferencija je okupila više od 40 predstavnica/ka organizacija civilnog društva, medija, akademske zajednice, međunarodnih organizacija i nezavisnih institucija u oblasti zaštite ljudskih prava iz BiH, Srbije i Slovenije.
Uvodna on-line prezentacija Romana Kuhara, redovnog profesora na odsjeku Sociologija Filozofskog fakulteta Univerziteta u Ljubljani, dala je presjek trenutnih antirodnih trendova na globalnom nivou, kojima su poseban vjetar u leđa dale izvršne uredbe Donalda Trampa kojima ukida programe “različitosti, pravičnosti i inkluzije” i zahtjeva priznanje samo dva pola, muškog i ženskog, u pasošima, vizama i drugim dokumentima.
“Rodna ideologija je postala dio službenih izvršnih naredbi koje je Trump izdao. Ali ovo je samo posljednje poglavlje antirodne mobilizacije koja traje već više od dva desetljeća. Pomalo je ironično da se sva ova ludost oko rodne ideologije, koja je proizvedena i konstruisana na Zapadu, također uz pomoć nekih američkih političkih aktera, a potom izvezena u istočnu Evropu, Latinsku Ameriku i ostatak svijeta, sada “uvozi” natrag u Sjedinjene Američke Države”, rekao je Kuhar.
On je antirodnu mobilizaciju uporedio sa hidrom, mitskim bićem, koje ima jedno tijelo, ali mnogo različitih glava koje se okreću u različitim smjerovima.
“Te glave se možda okreću u različitim smjerovima, što znači da bi se mobilizacija oko rodne ideologije mogla drugačije odvijati u različitim nacionalnim kontekstima, ali sve one pripadaju istom tijelu”, objasnio je Kuhar u svojoj prezentaciji dodajući da ono čemu svjedočimo „nije samo napad na prava na pobačaj, i nije samo napad na trans osobe i istospolne parove i nije samo napad na ilegalne imigrante, to je napad na demokratiju“.
Na panelu koji je uslijedio Jelena Višnjić, jedna od osnivačica i direktorka “BeFem” se osvrnula na neuspjele pokušaje uvođenja seksualnog obrazovanja u Srbiji, suspendiranje primjene Zakona o rodnoj ravnopravnosti, Pro Life konferenciju 2023. i, kao odgovor na nju, organizaciju konferencije “Činjenicama protiv laži” u Beogradu, te na posljednje “svojatanje” djece kada je rečeno da su “djeca u vlasništvu države”.
Ona je dodala da podstrek antirodnim narativima daju i žene na desnici, podsjećajući na moto “Dosta riječi, nek’ zakmeči”, koji je korišten u Srbiji za porast nataliteta.
“Žensko tijelo je instrumentalizovano i u ratu i u miru”, rekla je Višnjić dodajući da svjedočimo “eroziji tekovina feminističkih borbi”.
Rubina Čengić je istakla da je, po pitanju podrške antirorodnim akterima i njihovim zahtjevima, situacija gora u Federaciji BiH nego u Republici Srpskoj, jer, kako je navela, u Federaciji se “sinhronizovano djeluje kroz institucije čiji predstavnici femicid tumače kao vid diskriminacije muškaraca!”.
Ona je istakla da u Hercegovini djeluje dosta organizacija koje su protiv abortusa i upozorila na aktere koji „djevojkama nude da probaju hidžab samo da bi vidjele kako im stoji, a u stvari na perfidan način promovišu tradicionalne uloge u društvu“.
Na drugom panelu se govorilo o načinima suprotstavljanja djelovanju antirodnih aktera i primjeni strategija za smanjenje njihovog uticaja.
Jasmina Čaušević, magistrica rodnih studija, je istakla da institucije latentno pokušavaju da kroz doprinos za troje i više djece, ženama smanje mogućnosti za bilo kakav politički ili drugi angažman.
“Na taj način dodatno se naglašava tradicionalna reproduktivna uloga žene, čime se ograničava njen društveni i profesionalni prostor”, istakla je Čaušević.
„Važno je razvijati svijest o antirodnom djelovanju i njegovim posljedicama, i to se ne smije posmatrati kao sporedan problem, već kao ključna društvena tema. Strategije za njegovo suzbijanje trebaju biti integralni dio institucionalnog odgovora i djelovanja, a ne alternativne mjere” poručila je Selma Alispahić, asistentica na Odsjeku Sociologija na Univerzitet u Sarajevu, dodajući da je neophodno raditi na edukaciji i podizanju svijesti, kako kroz formalno obrazovanje, tako i kroz edukacije državnih službenika i parlamentarnih zastupnika/ica. Kao jedan od efikasnih načina za to navela je obuke i programe koje sprovode nevladine organizacije.
Panelistice su se složile da ne postoji konkretan način kako već sutra možemo zaustaviti antirodno djelovanje, ali i da postoje jasni i neophodni koraci koje svako društvo može i mora početi primjenjivati. I živa diskusija koja je pratila panele je pokazala da raste potreba da feministice, LGBT aktivisti, akademski radnici i novinari/ke udruže snage i spriječe umanjivanje već stečenih prava žena i manjinskih grupa ili njihovo ukidanje.
Izvještaj pripremile: Gabrijela Asentić i i Anastasija Plavšić
Fotografija: Ajdin Kamber
