U BiH, ali i regionu, ne postoji saglasnost u novinarskoj zajednici na koji način bi novinari trebalo da izvještavaju o temama koje se tiču ratne prošlosti i ratnih zločina činjenih na prostoru na kojem žive.
To je jedan od zaključaka debate koja je uslijedila nakon novinarskog panela “Ko doprinosi uzajamnom povjerenju” na konferenciji “Kultura sjećanja” u organizaciji Fondacije “Fridrih Ebert” i “Oštre nule”, održane u Banjaluci.
Na panelu su učestvovali Boris Pavelić, novinar riječkog “Novog lista”, Aleksandar Stanković, urednik emisije “Nedjeljom u 2” na HRT-u, Žarko Marković, urednik “Glasa Srpske” Banjaluka, Dejan Šajinović, novinar “Nezavisnih novina”, i Dragan Bursać, kolumnista.
Stanković je rekao da je veliki problem što se i dalje insistira na brojevima i sudbinama “naših”, dok se u medijima zanemaruje sudbina “njihovih” i drugih. On je ukazao na neugodnosti koje je imao zato što je u jednoj emisiji rat u Hrvatskoj okarakterisao kao dijelom građanski, nakon čega je bio izložen kritikama jer se usudio da dovede u pitanje dio zvanične karakterizacije rata.
Marković je na primjeru komemoracije u Srebrenici pokazao kako se mediji iz RS i FBiH na različite načine odnose prema tom događaju, kao i prema komemoraciji nad srpskim žrtvama koja se odvija dan nakon komemoracije u Potočarima.
Šajinović je ukazao da mediji snose dio krivice što je društvo nedovoljno učinilo na prokazivanju zločina počinjenih u vlastitim sredinama. On je ukazao da je ubistvo Davida Dragičevića i okupljanje građana koji traže istinu i pravdu samo jedan primjer šta se desi kada država propusti da kazni zločine u ratu, što ima za posljedicu, kako je rekao, srozavanje pravne države i stvaranje uslova za ovakve slučajeve.
Bursać je ukazao da je kao borac Vojske RS, koji je učestvovao u borbama na bihaćkom ratištu, sam morao proći katarzu. On smatra da tek kritikom zločina u vlastitim redovima i spoznajom vlastite uloge u ratu novinar stiče pravo da ukaže na ono što su činili drugi. Ukazao je i na činjenicu da mu je život bio ugrožen zbog njegovog pisanja i dodao da novinar mora svojim radom i onim što je napisao da stekne moralni autoritet da ukazuje na probleme u društvu.
Pavelić je ukazao na problem migranata, istakavši da je njih najmanje 20 izgubilo život u graničnom području između Hrvatske i BiH u bihaćkom regionu. Prema njegovom mišljenju, legitimizacija ratnih zločina utabala je put “mirnim zločinima”, odnosno činjenici da ne postoji dovoljno društvene senzibiliranosti tragedijom koja se dešava nad ljudima koji bježe od rata ili neimaštine. Čak, kako je istakao, i termin “migrantska kriza” ukazuje na predrasude.
Na prethodnom panelu o istorijskoj dimenziji problema koji su doveli do ratova i etničkog nasilja govorili su Ivan Čolović, politički antropolog iz Beograda, Tihomir Cipek, profesor Fakulteta političkih nauka Zagreb, Natasha Zupan iz organizacije “FriEnt” iz Berlina, kao i Žarko Korać, psiholog iz Beograda.
Prema riječima Tanje Topić, šefice Kancelarije FE u Banjaluci, ova diskusija treba da posluži u identifikaciji pozitivnih primjera suočavanja s prošlošću, ali i da identifikuje trenutne probleme i izazove.
