Izborni zakon BiH ne prepoznaje identitet građanke BiH, pa se Azra obratila Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Sud je 15.7.2014. god. donio presudu u kojoj je Bosna i Hercegovina izgubila spor, a utvrđeno je da je u slučaju Zornić došlo do povrede Člana 14 (zabrana diskriminacije) u vezi sa Članom 3 Protokola broj 1 (pravo na slobodne izbore) uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.
U obrazloženju svoje odluke, Sud je, između ostalog, utvrdio da „je ovaj slučaj identičan ranijem predmetu Sejdić i Finci, jer je i gospođa Zornić onemogućena da učestvuje na izborima za Dom naroda na osnovu svog etničkog porijekla, te je zaključio da kontinuirana nemogućnost podnositelja predstavki da učestvuju na izborima nema objektivno i razumno opravdanje, što te odredbe Ustava čini diskriminirajućim“, stoji na stranici http://www.fcjp.ba/.
U intervjuu za Magazin BUKA Azra Zornić govori o motivima za podnošenje aplikacije, frustiranosti zbog sistemske diskriminacije, te o viziji Bosne i Hercegovine s jednim predsjednikom i jednakopravnošću svih građana i građanki BiH.
BUKA: Vi ste jedna od nekoliko bh. građanki i građana koji su tužili BiH pred Sudom u Strazburu, jer Vam je onemogućeno pravo da budete birani. Prije nekoliko dana, BiH je provela presudu Suda u Strazburu u slučaju Baralija protiv BiH, jeste li vjerovali da se to može desiti, jer mnoge presude čekaju implementaciju?
Zornić: Dejtonski mirovni sporazum je sačinjen i potpisan isključivo da bi se zaustavilo krvoproliće i trebalo je da bude privremenog karaktera. Nikako dokument koji bi zacementirao ratne podjele i dejstva.
Čak ni takav nakaradni, oktroisani Ustav nije poznavao kategoriju konstitutivnih naroda. Tu kategoriju je inovirao Ustavni sud Bosne i Hercegovine i ugradio je u taj nakaradni Ustav, čime je zapravo zacementirao etničko čišćenje i krvoproliće u BiH. Istovremeno, omogućio je etnonacionalističkim strankama da neprikosnoveno vladaju ovim prostorima, sve dok u Ustavu postoji taj izmišljeni termin konstitutivni narodi.
Nisam sigurna da je BiH u potpunosti implementirala presudu u predmetu Baralija. Istina, etnonacionalističke stranke su postigle politički dogovor da se konačno održe izbori u Mostaru, ali opet na način koji će im osigurati podjelu Mostara na hrvatski, bošnjački i možda sad čak i srpski dio Mostara. S druge strane, sve je urađeno na način da se izbjegne bilo kakva mogućnost da opozicione partije na tim izborima dobiju vlast. Primjer Mostara zapravo najvjerodostojnije oslikava stanje u Bosni i Hercegovini. U svoj toj situaciji najradikalniji su HDZ BiH, koji sve vrijeme, uz direktnu pomoć i miješanje HDZ-a iz susjedne Hrvatske, pokušava uvesti treći entitet i uz to još osigurati da isključivo HDZ-ovi Hrvati imaju ekskluzivno aktivno i pasivno biračko pravo. Tako čine i stranke iz entiteta RS, koje uz nedopustivu podršku Srbije direktno i javno, bez ikakvog pravnog osnova, oduzimaju i aktivno i pasivno pravo svim Srbima koji žive u entitetu Federacije BiH da na bilo koji način biraju ili budu birani u organe i na pozicije koje po političkom dogovoru pripadaju Srbima. S druge strane, osim Sarajevskog kantona, koji je ostao multietničan i u kojem živi najveći broj građana BiH, u ostalim kantonima, naročito u entitetu RS, etnonacionalističke podjele su dominantne i konstantno se dodatno ojačavaju direktnom podrškom Srbije i Hrvatske. To je direktno miješanje stranih država u unutrašnji političko-pravni sistem BiH. U svoj ovoj našoj nesretnoj stvarnosti, nažalost, međunarodna zajednica je podijeljena, kao i BiH, na one koji deklarativno podržavaju multietničku građansku Bosnu i Hercegovinu, ali pri tome ne poduzimaju ništa da doprinesu demokratizaciji i vladavini prava. Zatim na one države koje javno i otvoreno podržavaju etnonacionalističke podjele u BiH. Treća kategorija su one države koje nisu uopšte zainteresovane za stanje u BiH, koje jednostavno, pasivno gledaju na balkansku Sodomu i Gomoru.
BUKA: Poražavajuće je da većina građana pristaje da na izbore izlaze kao dio jedne etničke skupine. Šta Vas inspiriše i zbog čega sve ovo radite?
Moje pasivno građansko pravo kao građanke BiH nije bio razlog već povod da podnesem aplikaciju Sudu za ljudska prava u Strazburu. Lično nemam nikakvih političkih ambicija u smislu kandidovanja i učešća u vlasti na bilo kojem nivou u Bosni i Hercegovini. Moja jedina ambicija, odnosno motiv koji me tjera na daljnu pravnu borbu jeste multietnička, građanska, pravno uređena država sa jednim predsjednikom izabranim na demokratskim izborima na teritoriji cijele BiH, sa dva nivoa vlasti – državni i opštinski. Samo pravno i ekonomski stabilna BiH može opstati i pružiti svojim građanima kvalitetnu budućnost, bez straha od velikodržavničkih ambicija naših susjeda za podjelom odnosno anektiranjem dijelova BiH.
BUKA: Kako se osjećate Vi kao osoba kojoj je uskraćeno osnovno pravo, pravo da budete birani? Osjećate li se nekad poniženo jer Vas država, odnosno sistem diskriminiše?
Ja, kao i svi građani u BiH osjećam se diskriminisano i obespravljeno u svim segmentima života, mada sam, kao i moj otac i moj djed, rođena u ovom gradu (Sarajevu) i cijeli život živim u njemu. Neki drugi ljudi iz nekih drugih gradova su doselili u Sarajevo, dočepali se vlasti i sve čine da tako i ostane zarad svojih ličnih interesa, a na štetu svih građana BiH.
BUKA: Vaš predmet je, kako stoji u presudi, identičan predmetu Sejdić i Finci. Ulijeva li Vam nadu to što je jedan od uslova za BiH za dobijanje kandidatskog statusa provedba presude Sejdić i Finci?
Predmet Sejdić i Finci nije identičan mom predmetu, jer se presuda, odnosno predmet Sejdić i Finci odnosi na prava nacionalnih manjina. Građani BiH nisu nacionalna manjina. Pravno i suštinski, vrlo jednostavno se može riješiti pitanje aktivnog i pasivnog biračkog i svih ostalih prava građana BiH na način da se u Ustavu BiH izmijeni samo jedna rečenica. To je rečenica u kojoj stoji da je BiH država svih njenih građana i građanki, a da se brišu riječi „konstitutivnih naroda Srba, Hrvata, Bošnjaka i ostalih“.
BUKA: Možete li uopšte zamisliti da u Domu naroda odnosno u Predsjedništvu BiH sjedi neko ko nije Srbin, Bošnjak ili Hrvat?
Sve dok se ne implementira moja presuda, i to u cjelosti, u Domu naroda i u Predsjedništvu BiH sjediće Kerber – troglavi pas iz grčkog mita. To je Srbin, Hrvat i Bošnjak. Tako isto i u Domu naroda.
BUKA: Nevjerovatno je da Vam se ne dozvoljava da se kandidujete kao građanka, ali recimo imate mogućnost da se izjasnite kao Hrvatica, Bošnjakinja ili Srpkinja i da tada budete kandidatkinja. Sistem Vas tjera u etnonacionalne torove, jeste li razmišljali da se „svrstate“?
Naravno da me frustira činjenica da me sistem tjera u etnonacionalne torove. To je bio osnovni motiv i razlog mog obraćanja Evropskom sudu za ljudska prava.
BUKA: U slučaju Pudarić protiv BiH problematizira se i to što se iz Federacije ne može birati Srbin u Predsjedništvo BiH, a iz Republike Srpske bira se samo Srbin. Šta mislite koliko su zapravo u Evropi svjesni diskriminatorskog Ustava BiH i Izbornog zakona i zašto, sem Suda, nema jačih poruka prema BiH?
Nažalost, Svetozar Pudarić nije dočekao svoju presudu iz Strazbura. Otišao je prerano, ali je ispraćen onako građanski, dostojanstveno, kako je i živio i zaslužio. Ovaj grad i građani će ga pamtiti kao velikog čovjeka, iskrenog patriotu i pravog druga. Evropa je vrlo dobro upoznata sa diskriminatorskim Ustavom i Izbornim zakonom BiH, ali je i sama Evropa podijeljena i neusaglašena po tom pitanju. Tome svjedoče zaključci PIC-a. Da je Evropa jedinstvena, visoki predstavnik bi imao ovlaštenja da interveniše i na Izborni zakon i na Ustav. Njegova ovlaštenja proizilaze iz ovlaštenja PIC-a.
BUKA: Vjerujete li političarima kada kažu da bi voljeli Ustav i zakone koji ne diskriminišu bilo koga?
Svi političari u BiH su deklarativno za implementaciju moje presude ili se bar ne izjašnjavaju protiv, ali pritom vladajuća elita čini sve da do toga ne dođe. Naprotiv, uvijek pred izbore, maksimalno nastoje da radikalizuju odnose između naroda kako bi time sebi osigurali izborni rezultat.
BUKA: Koliko odgovornost za sve diskriminacije koje proističu iz Ustava snosi i međunarodni faktor?
Međunarodna zajednica snosi veliki dio odgovornosti za situaciju u Bosni i Hercegovini i to od Dejtona do danas. Smatram da, ako su već odlučili da se miješaju u unutarnje stvari BiH, prisiljavanjem političara da potpišu Dejtonski i Vašingtonski sporazum, onda su trebali ići do kraja i pomoći BiH da bude pravno, ekonomski, socijalno i politički uređena i stabilna država. U protivnom, nisu se trebali nikako miješati, trebali su nas pustiti da sami sve privedemo kraju. Svojim djelimičnim uplitanjem i rješenjima, međunarodna zajednica je samo pogoršala situaciju u BiH.
*Ovaj tekst je pripremljen u saradnji sa Inicijativom Građanke za ustavne promjene i Helsinškim parlamentom građana Banja Luka.
Fotografija: balkaninsight.com
