HPG i Ženska altrenativna vlada za ravnopravnost žena u sportu!
-Tekst za Alternativni izvještaj-
S obzirom da je cilj Alternativnog izvještaja pokazati kako se odvija proces evropskih integracija BiH iz perspektive nevladinih organizacija i ukazati na neka specifična pitanja koja se tiču oblasti koje pokriva EU izvještaju o napretku, Ženska alternativna vlada BiH i Helsinški parlament građana prilažu kratki pregled kojim žele skrenuti pažnju na diskriminaciju žena i djevojaka u sportu.
Učešće žena u sportu i pristup sportskim resursima su sastavni dio koncepta ravnopravnosti polova, te smatramo da i ovaj segment ženskih ljudskih prava treba da nađe svoje mjesto u Alternativnom izvještaju o napretku BiH.
U Preporuci 1701 (2005) Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope kaže se da se “protiv diskriminacije žena i djevojaka u sportu i učešću u sportskoj administraciji i na mjestima odlučivanja mora boriti na isti način kao i protiv svih drugih oblika diskriminacije”.
Međutim, uslovi rada sportistkinja u BiH i učešće žena na rukovodećim mjestima odlučivanja u sportskim tijelima, savezima ili organizacijama, nisu predmet interesovanja zvaničnih institucija BiH, niti se ovom pitanju pridaje dovoljno pažnje.
Nedovoljno se ulaže u ženski sport, sportistkinje nemaju adekvatne uslove za treniranje, a vladajući društveni stereotipi i predrasude otežavaju djevojakama i ženama da se bave sportom i da ostvaruju sportsku karijeru i rukovodeće funkcije u sportu. Neravnopravnost između muških i ženskih sportista ogleda se i u nejednakim platama, nagrađivanju i priznanjima.
Prema podacima koje smo dobili od Federalnog ministarstva kulutre i sporta vidi se da je iz Transfera za sport od značaja za Federaciju BiH u 2013. godini, ne uključujući sredstva koja su dodjeljena sportskim savezima, izdvojeno 779.810,00 KM ili 95,8% za muške sportske klubove, dok je za ženske sportske klubove izdvojeno svega 34.000,00 KM ili 4,2%.
Na naš upit da nam dostave podatke o broju ženskih klubova u Republici Srpskoj i podatak o finansijskim ulaganjima u muške i ženske klubove u ovom entitetu, Ministarstvo omladine, porodice i sporta RS nam je dostavilo odgovor u kojem se ne navode tačni iznosi, uz objašnjenje da ovo ministarstvo ne posmatra muški i ženski sport “kao zesebne cjeline”.
U odgovoru se takođe navodi da u Registru sportskih organizacija u RS “postoji preko 1000 upisanih sportskih organizacija”, te da u Republici Srpskoj “djeluje 45 sportskih organizacija koje su registrovane kao ženski klubovi”.
Da debalans u finansiranju muških i ženskih sportskih klubova postoji, vidljivo je iz Plana sufinansiranja sportskih organizacija od interesa za grad Banjaluku u 2014. Naime, uvidom u ovoj Plan, vidi se da grad za ove namjene planira izdvojiti 1.426.302,00 KM, od čega će njaviše novca otići Fudbalskom klubu “Borac” i Fudbalskom savezu grada – 375.000,00 KM, dok će jedino ženski rukometni klub “Borac” iz gradskog budžeta dobiti 75.000,000 KM ili 12,82% od ukupno planiranih sredstava za rad sportskih klubova od interesa za grad.
Nejasno je zašto se malo ulaže u razvoj ženskog sporta koji, pored psiholoških i fizičkih prednosti i potencijala, može itekako uticati i na sve druge oblasti života kao što su: zapošljavanje i pristup resursima, zdravlje, socijalna inkluzija, ekonomski i društveni razvoj.
Ne postoje ni posebni programi ni planovi za razvoj ženskog sporta i promociju sporta među djevojčicama školskog uzrasta, što bi bilo veoma značajno imajući u vidu generalnu statisku koja kaže da “više od polovine (51%) djevojčica uzrasta od 11 do 16 radije rade druge stvari u svoje slobodno vrijeme nego što se bave sportom ili fizičkim aktivnostima, i da 40% djevojaka napusti sportske aktivnosti do 18-te godine”.
Naročito zabrinjava činjenica da u BiH ne postoje precizni statisčki podaci niti se vodi gender osjetljiva evidencija o ženama u sportu.
Pored neravnopravne raspodjele finansijskih sredstava, sportiskinje u BiH susreću se sa nizom predrasuda i stereotipa i skoro svakodnevnom diskriminacijom.
„Kad sam kazala mami da želim trenirati fudbal, začudila se i rekla ‘Pa ti si curica?!’. Ali je ubrzo pristala i upisala me na trening“, riječi su devetogodišnje Marije Vidaković koja već nekoliko mjeseci trenira fudbal u ženskom fudbalskom klubu „Sloga“ iz Petrova.
“Diskriminacija žena i djevojaka u sportu manifestuje se u istrajnosti stereotipa,
nedostatku podrške za sportiskinje i za djevojke koje pokazuju potencijal u sportu,kao i
u nedostatku podrške i mogućnosti za pomirenje privatnog i profesionalnog života”, kao
i u još uvijek nedovoljnoj medijskoj viljdivosti sportiskinja.
Zbog svega navedenog, Ženska alternativna vlada BiH i Helsinški parlament građana Banjaluka smatraju da resorna ministarstva i druga relevantna tijela na svim nivoima vlasti moraju, u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti polova BiH i Zakonom o zabrani diskriminacije BiH, ovom pitanju posvetiti dužnu pažnju i:
– obezbijediti ravnopravnu raspodjelu finansijskih sredstava za rad muških i ženskih
klubova u BiH
– obezbijediti značajnije učešće žena u vladajujćim sportskim strukturama
– raditi na izradi posebnih programa I/ili planova za razvoj ženskog sporta i promociju
sporta među djevojčicama školskog uzrasta
– voditi gender evidenciju o učešću žena u sportu
– podizati svijest i provoditi kampanje o neophodnosti bavljenja sportom za žene svih starosnih dobi, uključujući i žene sa invaliditetom
-Tekst za Alternativni izvještaj-
S obzirom da je cilj Alternativnog izvještaja pokazati kako se odvija proces evropskih integracija BiH iz perspektive nevladinih organizacija i ukazati na neka specifična pitanja koja se tiču oblasti koje pokriva EU izvještaju o napretku, Ženska alternativna vlada BiH i Helsinški parlament građana prilažu kratki pregled kojim žele skrenuti pažnju na diskriminaciju žena i djevojaka u sportu.
Učešće žena u sportu i pristup sportskim resursima su sastavni dio koncepta ravnopravnosti polova, te smatramo da i ovaj segment ženskih ljudskih prava treba da nađe svoje mjesto u Alternativnom izvještaju o napretku BiH.
U Preporuci 1701 (2005) Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope kaže se da se “protiv diskriminacije žena i djevojaka u sportu i učešću u sportskoj administraciji i na mjestima odlučivanja mora boriti na isti način kao i protiv svih drugih oblika diskriminacije”.
Međutim, uslovi rada sportistkinja u BiH i učešće žena na rukovodećim mjestima odlučivanja u sportskim tijelima, savezima ili organizacijama, nisu predmet interesovanja zvaničnih institucija BiH, niti se ovom pitanju pridaje dovoljno pažnje.
Nedovoljno se ulaže u ženski sport, sportistkinje nemaju adekvatne uslove za treniranje, a vladajući društveni stereotipi i predrasude otežavaju djevojakama i ženama da se bave sportom i da ostvaruju sportsku karijeru i rukovodeće funkcije u sportu. Neravnopravnost između muških i ženskih sportista ogleda se i u nejednakim platama, nagrađivanju i priznanjima.
Prema podacima koje smo dobili od Federalnog ministarstva kulutre i sporta vidi se da je iz Transfera za sport od značaja za Federaciju BiH u 2013. godini, ne uključujući sredstva koja su dodjeljena sportskim savezima, izdvojeno 779.810,00 KM ili 95,8% za muške sportske klubove, dok je za ženske sportske klubove izdvojeno svega 34.000,00 KM ili 4,2%.
Na naš upit da nam dostave podatke o broju ženskih klubova u Republici Srpskoj i podatak o finansijskim ulaganjima u muške i ženske klubove u ovom entitetu, Ministarstvo omladine, porodice i sporta RS nam je dostavilo odgovor u kojem se ne navode tačni iznosi, uz objašnjenje da ovo ministarstvo ne posmatra muški i ženski sport “kao zesebne cjeline”.
U odgovoru se takođe navodi da u Registru sportskih organizacija u RS “postoji preko 1000 upisanih sportskih organizacija”, te da u Republici Srpskoj “djeluje 45 sportskih organizacija koje su registrovane kao ženski klubovi”.
Da debalans u finansiranju muških i ženskih sportskih klubova postoji, vidljivo je iz Plana sufinansiranja sportskih organizacija od interesa za grad Banjaluku u 2014. Naime, uvidom u ovoj Plan, vidi se da grad za ove namjene planira izdvojiti 1.426.302,00 KM, od čega će njaviše novca otići Fudbalskom klubu “Borac” i Fudbalskom savezu grada – 375.000,00 KM, dok će jedino ženski rukometni klub “Borac” iz gradskog budžeta dobiti 75.000,000 KM ili 12,82% od ukupno planiranih sredstava za rad sportskih klubova od interesa za grad.
Nejasno je zašto se malo ulaže u razvoj ženskog sporta koji, pored psiholoških i fizičkih prednosti i potencijala, može itekako uticati i na sve druge oblasti života kao što su: zapošljavanje i pristup resursima, zdravlje, socijalna inkluzija, ekonomski i društveni razvoj.
Ne postoje ni posebni programi ni planovi za razvoj ženskog sporta i promociju sporta među djevojčicama školskog uzrasta, što bi bilo veoma značajno imajući u vidu generalnu statisku koja kaže da “više od polovine (51%) djevojčica uzrasta od 11 do 16 radije rade druge stvari u svoje slobodno vrijeme nego što se bave sportom ili fizičkim aktivnostima, i da 40% djevojaka napusti sportske aktivnosti do 18-te godine”.
Naročito zabrinjava činjenica da u BiH ne postoje precizni statisčki podaci niti se vodi gender osjetljiva evidencija o ženama u sportu.
Pored neravnopravne raspodjele finansijskih sredstava, sportiskinje u BiH susreću se sa nizom predrasuda i stereotipa i skoro svakodnevnom diskriminacijom.
„Kad sam kazala mami da želim trenirati fudbal, začudila se i rekla ‘Pa ti si curica?!’. Ali je ubrzo pristala i upisala me na trening“, riječi su devetogodišnje Marije Vidaković koja već nekoliko mjeseci trenira fudbal u ženskom fudbalskom klubu „Sloga“ iz Petrova.
“Diskriminacija žena i djevojaka u sportu manifestuje se u istrajnosti stereotipa, nedostatku podrške za sportiskinje i za djevojke koje pokazuju potencijal u sportu,kao i u nedostatku podrške i mogućnosti za pomirenje privatnog i profesionalnog života”, kao i u još uvijek nedovoljnoj medijskoj viljdivosti sportiskinja.
Zbog svega navedenog, Ženska alternativna vlada BiH i Helsinški parlament građana Banjaluka smatraju da resorna ministarstva i druga relevantna tijela na svim nivoima vlasti moraju, u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti polova BiH i Zakonom o zabrani diskriminacije BiH, ovom pitanju posvetiti dužnu pažnju i:
– obezbijediti ravnopravnu raspodjelu finansijskih sredstava za rad muških i ženskih
klubova u BiH
– obezbijediti značajnije učešće žena u vladajujćim sportskim strukturama
– raditi na izradi posebnih programa I/ili planova za razvoj ženskog sporta i promociju
sporta među djevojčicama školskog uzrasta
– voditi gender evidenciju o učešću žena u sportu
– podizati svijest i provoditi kampanje o neophodnosti bavljenja sportom za žene svih starosnih dobi, uključujući i žene sa invaliditetom.
