U okviru saradnje sa novinarima/kama u sklopu projekta “Osnaživanje pružalaca pravne pomoći za borbu protiv diskriminacije na temelju roda na tržištu rada, u BiH” donosimo vam saradnju sa Oslobođenjem i tekst na temu položaj žena na tržiptu rada u BiH.
—————————————————
Žene u BiH su diskriminisane u pogledu zapošljavanja. Ova rečenica je toliko puta ponovljena da je postala floskula. Mnogi su, gledajući iz svoje perspektive, bez obzira da li su zaposleni ili ne, spremni tvrditi kako je svakako velika nezaposlenost, pa tako ni žene nemaju posla, da je za sve kriva pandemija koronavirusa, a potom i svjetska ekonomska kriza izazvana ratom u Ukrajini, da ima posla za onog ko želi raditi…
Činjenica je da su mnogi uposleni, bez obzira na spol, ostali bez radnog mjesta u vrijeme pandemije koronavirusa. I taman kada je pandemija počela jenjavati, krenula je ekonomska kriza izazvana ruskom agresijom na Ukrajinu, koja je za direktnu posljedicu imala rast inflacije, što je nadalje izazvalo porast troškova za poslodavce, koji su sirovine i energente morali nabavljati po većoj cijeni. To je dovelo do otpuštanja radnika kao oblika „rezanja“ troškova.
MANJE PLATE
Međutim, brojke su neumoljive. Iako se statistika ponekad naziva „tačnim zbirom netačnih podataka“, nerijetko upravo ova oblast može dati prilično dobro sliku.
Agencija za statistiku BiH je početkom ove godine uradila istraživanje o tržištu radne snage u BiH u prošloj godini. Prema podacima Agencije u BiH trenutno živi 2,887 miliona radno sposobnog stanovništva. U ovu kategoriju, prema statističkim standardima, spadaju sve osobe od 15 do 89 godina. U radno sposobno stanovništvo spadaju zaposleni, nezaposleni, kao i neaktivni. Među neaktivne opet spadaju učenici, studenti, penzioneri i sve druge osobe iz ove starosne grupe koji iz bilo kojeg razloga nisu aktivno uključene u traženje posla.
Ako pogledamo spolnu strukturu radno sposobnog stanovništva, gotovo je jednak broj žena i muškaraca. Tačnije, žena je za nijansu više i ima ih 1,479 miliona, dok je muškaraca 1,408 miliona.
Nezaposlenih je također skoro jednak broj. Naime, podaci Agencije govore da je u BiH prošle godine bilo 211.000 nezaposlenih. Muškaraca je bilo za hiljadu više nego žena, odnosno bilo je 106.000 muškaraca i 105.000 žena.
….
Ne ulazeći čak u detaljniju analizu, kao što je broj otkaza, što je prilično teško „upratiti“, s obzirom da takozvana „siva“ ekonomija, odnosno „rad na crno“ i dalje čini znatan postotak domaće privrede, ili upoređivanje podataka koliko se muškaraca, a koliko žena nalazi na „šefovskim“ pozicijama, i sami navedeni pokazatelji upućuju na diskriminaciju prema ženama u pogledu zapošljavanja.
Sagovornici sa kojima smo razgovarali o ovom problemu potvrđuju ono što ilustruju statistički pokazatelji.
Vrlo često žene su žrtve direktne diskriminacije prilikom zapošljavanja, gdje se vrlo otvoreno daje prednost muškim radnicima, u odnosu na ženske. Ono što je kontinuirano je borba za prava žena i koja traje ne samo posljednjih godina, nego cijeli jedan vijek, ali i činjenica da su žene manje plaćene nego muškarci. To nije direktno, kada se pogledaju plate, ali žene rade na manje odgovornim radnim mjestima, odnosno njih nećete naći toliko na rukovodnim radnim pozicijama, koje su bolje plaćene. Žene su, barem kada je sektor trgovine u pitanju, direktno na „prvoj liniji fronta“, ali su to i najmanje plaćena zanimanja, kao što su kasirke i radnice u objektu. U toku pandemije koronavirusa bila je evidentna diskriminacija žena, jer su one bile u znatno nepovoljnijem položaju od svojih muških kolega, s obzirom da su muške kolege najčešće bili u magacinima, a žene su bile direktno izložene, istakla je Mersiha Beširević, predsjednica Sindikata trgovine BiH.
NE ŽELIM DA BIRAM
Ono što posebno naglašava kao oblik diskriminacije, kojom se pokazuje sva surovost današnjeg tržišta rada u BiH, je prosta biologija. Žene mogu i žele postati majke, što poslodavcima ne odgovara.
– Žene su te koje planiraju materinstvo. One su nosilac porodice. I mi u Sindikatu veoma često imamo primjere gdje se žene vrlo direktno prilikom zapošljavanja, iako to zakon zabranjuje, pitaju da li planiraju porodicu. Ako uzmete u obzir da je, posebno u sektoru trgovine, izuzetno mlada radna snaga, onda je vrlo jasno da je to jedan veliki problem. Jedan od naših slogana prilikom protesta organizovanih povodom Praznika rada, je bio „I majka je trgovkinja – ne želim da biram“. Nažalost žene su vrlo često prisiljene da biraju da li će biti majke ili će raditi i tako ostvarivati egzistenciju na svom radnom mjestu. Danas je biti majka grijeh. Biti majka je teško, ali i skupo. S obzirom da u sistemu ne postoji briga koja bi osigurala da mlade žene danas budu ravnopravno prisutne na tržištu rada, nego što je i puno važnije, na rukovodećim mjestima, rekla nam je Beširević.
Žene se izrabljuju na svakom mogućem koraku, tvrdi i Dražan Pejaković, osnivač i predsjednik Radničkog pokreta u BiH. Ova organizacija je osnovana s ciljem, prije svega, pružanja pravne pomoći radnicima u radnim sporovima, odnosno u slučajevima kršenja njihovih radnih prava. S tim u vezi okupljeno je i nekoliko desetina advokata iz cijele BiH koji su spremni da pomognu radnicima u ostvarivanju njihovih prava putem suda. Upravo zbog te činjenice, Pejaković može „iz prve ruke“ svjedočiti o trenutnom položaju žena na tržištu radne snage u BiH.
Broj zaposlenih muškaraca skoro pa dvostruko veći od broja zaposlenih žena
– Žene se izrabljuju na svakom mogućem koraku. Osim toga, primjetna je i jedna pojava da poslodavci otpuštaju jedne žene, a zapošljavaju druge, kako bi ostvarili poticaje za zapošljavanje koje daje država. Danas biti žena u BiH je jako izazovna i jako teška stvar, ističe Pejaković.
Govoreći o diskriminaciji žena ekonomska analitičarka Svetlana Cenić podsjeća da su u doba pandemije koronavirusa one bile daleko izloženije zarazi nego muškarci. Naglašava kako u oblastima gdje su bili najveći rizici za dolazak u kontakt sa zaraženim osobama, kao što su prodavnice i veliki trgovački centri, apoteke, zdravstvene ustranove i slično, uglavnom su bile zaposlene žene, kao prodavačice, apotekarke ili medicinske sestre. One, naprosto, nisu imale „luksuz“ da izbjegavaju zarazu, napominje Cenić.
Govoreći o periodu ekonomske krize, oličene u porastu stope inflacije, ukazuje na jednu pojavu, koja je odnedavno prisutna na tržištu rada u BiH.
– Sad ljudi koji su mislili da nikada neće zaposliti žene u pojedinim delatnostima, jer se tako nešto nije nametalo, kao što je drvna industrija, počeli su ih zapošljavati, jer nema radne snage. Zbog toga se sada i žene prekvalifikuju da rade poslove koje ranije nisu obavljale, rekla je Cenić.
Prema njenim riječima, žene u BiH su ugrožene, bez obzira o kojem polju djelovanja je riječ. Iako može zvučati čudno, Cenić, kada govori o ugroženosti i diskriminaciji žena, spominje i politiku, odnosno obavljanje političkih funkcija.
“Garantujem vam da iza svake uspešne žene sedi po pet njih koje je olajavaju i gledaju kako da joj otežaju”, tvrdi Cenić.
Cijeli članak dostupan na: Oslobođenje
Slika preuzeta sa Oslobođenje.
