Nasilje nad ženama u BiH i dalje prolazi nekažnjeno
Predstavnici Helsinškog parlamenta građana Banjaluka, Fondacije Udružene žene Banjaluka i Udruženja samohranih roditelja “Ponos“ iz Banjaluke na današnjem doručku sa novinarima, organizivanom povodom obilježavanja globalne kampanje „Jedna milijarda ustaje za pravdu“, poručili su da je nedopustivo da nasilje nad ženama u BiH i dalje prolazi nekažnjeno. Razlog za to nije nepostojanje efikasnih zakona, već njegovo nesporvođenje i nepostojanje volje državnih institucija da problem nasilja u porodici shvate ozbiljno.
Zaštitne mjere predviđene zakonima o zaštiti od nasilja u porodici su apsolutno neprimjenjive u praksi, poručeno je danas povodom obilježavanja V-dana u Banjaluci. Ljudi u BiH ne žele prijaviti nasilje ukoliko su svjedoci takvog čina, ali i same žene koje trpe nasilje, i to većinom zbog straha ili osude okoline.
Na nivou BiH ne postoji jedinstvena baza podataka o broju žena koje su bile žrtve nasilja, predstavnica Fondacije Udružene žene iz Banjaluke Aleksandra Petrić novinare i predstavnike nevladinih organizacija podsjetila je na zastrašujuće podatke Ministarstva unutrašnjih poslova RS prema kojima je za 12 godina u ovom entitetu ubijeno 68 žena.
„Broj prijavljenih slučajeva nasilja u porodici svake godine se povećava. U sigurnim kućama u regiji Banjaluka tokom 2013. godine je bilo smješteno 46 žena i 48 djece. Od 2007. do 2013. godine u sigurnim kućama u Republici Srpskoj bilo je zbrinuto 812 žena i 1.006 djece, dok je broj poziva na SOS telefon (1264) za pomoć žrtvama nasilja u porodici od 2005. godine pa do kraja 2013. godine iznosio 29.899 poziva“, poručila je Aleksandra Petrić. Na SOS telefon u 2013. godini samo na području RS za pomoć se obratilo 3.982 žena.
Udruženim ženama Banjaluka za besplatnu pravnu pomoć prošle godine su se obratile 243 žene, od čega je 75 odsto žena u teškom egzistencijalnom položaju, bez posla i mogućnosti osamostaljenja i udaljavanja od nasilnih muževa.
Zbog nepostojanja strategije osnaživanja žena nakon izlaska iz sigurnih kuća, mnoge žene nakon što sa djecom provedu određeni period u sigurnoj kući nerijetko se vraćaju muževima nasilnicima. Drugog izbora nemaju, jer zbog nemogućnosti zaposlenja nisu u prilici da sebi i djeci obezbijede dostojanstven život.
Učesnici sesije su jednoglasno poručili da o ovim problemima treba intezivno da se pozabave institucije vlasti na svim nivoima, a kao prva karika u savladavanju ovog problema su centri za socijalni rad.
Prema riječima portparolke Udruženja samohranih roditelja “Ponos” iz Banjaluke Maje Ulićević mnoge samohrane majke u ovom udruženju iz bračne zajednice su istuple isključivo zbog nasilja koje su trpile godinama.
“Samohrane majke su zakonski diskriminisane, nemamo nikakvu podršku centara za socijalni rad iako bi oni trebalo da budu jedna od prvih adresa za rješavanje naših problema. Imamo i česte primjere nereagovanja policije na prijave žena koje se tiču nasilja u porodici, a u procesu brakorazvodnih parnica u centrima za socijalni rad žene često trpe razne oblike pritisaka u procesu mirenja”, poručila je Ulićevićka.
Na doručku sa novinarima je takođe skrenuta pažnja na dvostruko normiranje djela nasilja u porodici, koje se tretira i kao prekršaj i kao krivično djelo, što stvara dodatnu nesigurnost i nepovjerenje u institucije.
Doručak sa novinarima“ je jedna od aktivnosti u okviru projekta X-Press II čiji cilj je senzibilizacija medija za izvještavanje o marginalizovanim i ranjivim grupama u našem društvu kako bi, preko medija, uticali na relevantne institucije da poboljšaju javne politike i prakse prema ovim kategorijama stanovništva.
Predstavnici Helsinškog parlamenta građana Banjaluka, Fondacije Udružene žene Banjaluka i Udruženja samohranih roditelja “Ponos“ iz Banjaluke na današnjem doručku sa novinarima, organizivanom povodom obilježavanja globalne kampanje „Jedna milijarda ustaje za pravdu“, poručili su da je nedopustivo da nasilje nad ženama u BiH i dalje prolazi nekažnjeno. Razlog za to nije nepostojanje efikasnih zakona, već njegovo nesporvođenje i nepostojanje volje državnih institucija da problem nasilja u porodici shvate ozbiljno.
Zaštitne mjere predviđene zakonima o zaštiti od nasilja u porodici su apsolutno neprimjenjive u praksi, poručeno je danas povodom obilježavanja V-dana u Banjaluci. Ljudi u BiH ne žele prijaviti nasilje ukoliko su svjedoci takvog čina, ali i same žene koje trpe nasilje, i to većinom zbog straha ili osude okoline.
Na nivou BiH ne postoji jedinstvena baza podataka o broju žena koje su bile žrtve nasilja, predstavnica Fondacije Udružene žene iz Banjaluke Aleksandra Petrić novinare i predstavnike nevladinih organizacija podsjetila je na zastrašujuće podatke Ministarstva unutrašnjih poslova RS prema kojima je za 12 godina u ovom entitetu ubijeno 68 žena.
„Broj prijavljenih slučajeva nasilja u porodici svake godine se povećava. U sigurnim kućama u regiji Banjaluka tokom 2013. godine je bilo smješteno 46 žena i 48 djece. Od 2007. do 2013. godine u sigurnim kućama u Republici Srpskoj bilo je zbrinuto 812 žena i 1.006 djece, dok je broj poziva na SOS telefon (1264) za pomoć žrtvama nasilja u porodici od 2005. godine pa do kraja 2013. godine iznosio 29.899 poziva“, poručila je Aleksandra Petrić. Na SOS telefon u 2013. godini samo na području RS za pomoć se obratilo 3.982 žena.
Udruženim ženama Banjaluka za besplatnu pravnu pomoć prošle godine su se obratile 243 žene, od čega je 75 odsto žena u teškom egzistencijalnom položaju, bez posla i mogućnosti osamostaljenja i udaljavanja od nasilnih muževa.
Zbog nepostojanja strategije osnaživanja žena nakon izlaska iz sigurnih kuća, mnoge žene nakon što sa djecom provedu određeni period u sigurnoj kući nerijetko se vraćaju muževima nasilnicima. Drugog izbora nemaju, jer zbog nemogućnosti zaposlenja nisu u prilici da sebi i djeci obezbijede dostojanstven život.
Učesnici sesije su jednoglasno poručili da o ovim problemima treba intezivno da se pozabave institucije vlasti na svim nivoima, a kao prva karika u savladavanju ovog problema su centri za socijalni rad.
Prema riječima portparolke Udruženja samohranih roditelja “Ponos” iz Banjaluke Maje Ulićević mnoge samohrane majke u ovom udruženju iz bračne zajednice su istuple isključivo zbog nasilja koje su trpile godinama.
“Samohrane majke su zakonski diskriminisane, nemamo nikakvu podršku centara za socijalni rad iako bi oni trebalo da budu jedna od prvih adresa za rješavanje naših problema. Imamo i česte primjere nereagovanja policije na prijave žena koje se tiču nasilja u porodici, a u procesu brakorazvodnih parnica u centrima za socijalni rad žene često trpe razne oblike pritisaka u procesu mirenja”, poručila je Ulićevićka.
Na doručku sa novinarima je takođe skrenuta pažnja na dvostruko normiranje djela nasilja u porodici, koje se tretira i kao prekršaj i kao krivično djelo, što stvara dodatnu nesigurnost i nepovjerenje u institucije.
Doručak sa novinarima“ je jedna od aktivnosti u okviru projekta X-Press II čiji cilj je senzibilizacija medija za izvještavanje o marginalizovanim i ranjivim grupama u našem društvu kako bi, preko medija, uticali na relevantne institucije da poboljšaju javne politike i prakse prema ovim kategorijama stanovništva.
