Uspjeh u ime svih sportistkinja sa invaliditetom
Sjećate li se, možda, šta ste radili sa petnaest ili šesnaest godina? Koji su vaši uspjesi bili u tom periodu? Dobre ocjene, možda, ljetovanje sa društvom za koje ste pregovarali mjesecima sa roditeljima, ili bezbrižan ljetnji raspust , tek da se okupate koji put na rijeci ili u bazenu.
Ilma Kazazić, naprotiv, ne zna za takav uspjeh ili odmor. Postidiće nas mnoge svojom voljom, energijom i dostignućima u sportu. Ako vam je ime zazvučalo – da, to je ona djevojčica što je na Paraolimpijskim igrama u Sočiiju ove godne nosila zastavu BiH. I ista ona djevojčica koja s punim pravom može reći da je postigla sve o čemu mnogi sportisti sanjaju, a njoj je tek početak sportske karijere.
Rođena je 1998.godine u Sarajevu i od rođenja ima blaži oblik cerebralne paralize. Dijagnoza je uspostavljena nakon dugog traganja za odgovorima u Engleskoj, jer ovdje niko nije pružao odgovore na pitanja koja su njeni roditelji imali.
„Zahvaljujući tretmanu koji sam prošla tamo, Botulinium injekcijama, a kasnije fizioterapijama i upornim vježbanjem, uspjela sam da svoj problem svedem na minimum“, kaže Ilma.
Ljubav prema različitim aktivnostima rodila se jako rano. Kao mala voljela je da vozi bicikl, rolere, a i rano je naučila da pliva. Kaže, mora da je do hercegovačkih gena.
„Vrlo rano sam počela da se bavim i sportom. Od šeste do dvanaeste godine sam trenirala ritmičku gimnastiku i ostvarila više uspjeha pod vodstvom godpođe Hidajete Glavinić“, priča ova mlada sportistkinja.
Uspjesi koje je ostvarivala na takmičenjima iz sportske gimnastike, a kasnije i plivanja, te učešća na revijama u ovim disciplinama, samo su bili vrata u Ilmin veliki iskorak u sportske vode.
Od 2009.godine bavi se i plivanjem.
„Trenutno sam članica kluba „Parasportiva“ Sarajevo i Saveza udruženja za sport i rekreaciju invalida Kantona Sarajevo i kao uspješna takmičarka u plivanju, kuglanju i skijanju proglašena sam pet puta najperspektivnijom sportistkinjom godine osoba sa invaliditetom u konkurenciji kadetkinja”, nastavlja priču velika nada bh.paraolimpijskog sporta za žene.
Da društvo prepoznaje njen kvalitet, iako je sport na niskim granama u našoj državi, svjedoči i titula najperspektivnije sportistkinje u BiH u 2013.godini.
Jedina je članica sam reprezentacije Paraolimpijskog komiteta BiH u alpskom skijanju, koju pored nje čine Senad Turković, Nijaz Memić, Ismet Godinjak, Mirsad Mirojević i Nedžad Sijerčić.
U januaru 2013.godine na takmičenju Prvog otvorenog prvenstva BiH u alpskom skijanju – Veleslalom LW1, osvajanjem 1. mjesta, postaje prvakinja države Bosne i Hercegovine.
U januaru 2014. godine IPC Alpine skiing Point Race u Rinn u Austriji osvojila je 6.mjesto te je bila učesnica I nosilac zastave na otvaranju i zatvaranju 11. Paraolimpijskih zimskih igara, održanih u ruskom gradu Soči
Nakon povratka sa Paraolimpijskih zimskih igara, proglašena je jednom od najperspektivnijih učesnika na ovim igrama, što je po završetku istih objavljeno na njihovoj oficijelnoj stranici.
„Uslijedio je poziv i od strane Međunarodnog komiteta za parolimpijske igre IPC (International Paralympic Committee) na više međunarodnih kampova do početka jula”, kaže jedna od rijetkih i malobrojnih žena u koje čitav sportski svijet gleda sa divljenjem i uvažavanjem.
Za skijanje je djelimično kriv i status grada Sarajeva, iz kojeg je ova izuzetna sportistkinja, kao Olimpijskog grada i velike, a neiskorištene, mogućnosti koje on pruža za zimske sportove.
„Zajedno sa svojim ocem, zimski raspust provodim na planinama Bjelašnici i Igmanu. Naučila sam kako živjeti zdravije i koliko je važno, a istovremeno i zabavno, baviti se sportom”, objašnjava Ilma.
Ipak, nije sve u ovom sportu blistavo kao Ilmini uspjesi, trud i volja koje ulaže u svako takmičenje. Sve troškove njenih takmičenja i svega što život vrhunske sportistkinje nosi sa sobom snosi njena porodica, uz ograničenu pomoć društva i države koju Ilma predstavlja.
„Zahvalila bih se ovom prilikom načelniku Opštine Novi Grad, Semiru Efendiću koji je u potpunosti podržao sport za osobe sa invaliditetom i pružio, koliko je to bilo moguće, i materijalnu i moralnu pomoć u promociji ovog sporta. Naravno, ne smijem zaboraviti sve ljude dobre volje koji su učestvovali u radu sa mnom, a posebno, mog trenera, profesora Turković Senada, bez čije podrške nikako ne bih uspjela”, naglašava ona.
O iskustvu kao žena u sportu za osobe sa invaliditetom nosi samo lijepa iskustva.
„Rijetke smo, pa sam valjda, sa te strane dobro prihvaćena. Ljudi me gledaju sa divljenjem, barem to ja tako osjećam”, kaže Ilma.
Napominje još jednom da sve što nosi, nosi iz porodice, koja ju je odgojila u duhu pravih sportskih vrijednosti i podržavala njen rad.
Što se tiče neostvarenih želja, kaže, nema ih mnogo.
„Mislim da do sada takvih nema, osim što nisam uspjela da ostvarim neki plasman na Paraolimpijadi u Sočiju”, reći će ova sportistkinja. Ipak, dodaje, život je pred njom, pa ima vremena da radi i da se u potpunosti ostvari i u tome.
Volje i želje joj neće nedostajati. Sve je postigla sopstvenim radom i trudom, uz podršku neizmjerno poštovanje od strane porodice i prijatelja. Vjeruje da će i ovo da ostvari na isti način.
„Moja misija je da se aktivno bavim skijanjem, da što više treniram, a vizija da na sljedećim paraolimpijskim igrama ostvarim dobar rezultat i da budem pozitivan primjer ostalima”, zaključuje Ilma.
Ako se još niste pronašli u ostalima, dobro razmislite o primjeru ove mlade djevojke, čiji život već sad krase mnogi uspjesi, a tek je na početku puta. Ona je dokazala da želi, hoće i može, i da su to sasvim dovoljni preduslovi za velike stvari.
Ana Kotur, novinarka i urednica portala www.ukljuci.in
Sjećate li se, možda, šta ste radili sa petnaest ili šesnaest godina? Koji su vaši uspjesi bili u tom periodu? Dobre ocjene, možda, ljetovanje sa društvom za koje ste pregovarali mjesecima sa roditeljima, ili bezbrižan ljetnji raspust , tek da se okupate koji put na rijeci ili u bazenu.
Ilma Kazazić, naprotiv, ne zna za takav uspjeh ili odmor. Postidiće nas mnoge svojom voljom, energijom i dostignućima u sportu. Ako vam je ime zazvučalo – da, to je ona djevojčica što je na Paraolimpijskim igrama u Sočiiju ove godne nosila zastavu BiH. I ista ona djevojčica koja s punim pravom može reći da je postigla sve o čemu mnogi sportisti sanjaju, a njoj je tek početak sportske karijere.
Rođena je 1998.godine u Sarajevu i od rođenja ima blaži oblik cerebralne paralize. Dijagnoza je uspostavljena nakon dugog traganja za odgovorima u Engleskoj, jer ovdje niko nije pružao odgovore na pitanja koja su njeni roditelji imali.
„Zahvaljujući tretmanu koji sam prošla tamo, Botulinium injekcijama, a kasnije fizioterapijama i upornim vježbanjem, uspjela sam da svoj problem svedem na minimum“, kaže Ilma.
Ljubav prema različitim aktivnostima rodila se jako rano. Kao mala voljela je da vozi bicikl, rolere, a i rano je naučila da pliva. Kaže, mora da je do hercegovačkih gena.
„Vrlo rano sam počela da se bavim i sportom. Od šeste do dvanaeste godine sam trenirala ritmičku gimnastiku i ostvarila više uspjeha pod vodstvom godpođe Hidajete Glavinić“, priča ova mlada sportistkinja.
Uspjesi koje je ostvarivala na takmičenjima iz sportske gimnastike, a kasnije i plivanja, te učešća na revijama u ovim disciplinama, samo su bili vrata u Ilmin veliki iskorak u sportske vode.
Od 2009.godine bavi se i plivanjem.
„Trenutno sam članica kluba „Parasportiva“ Sarajevo i Saveza udruženja za sport i rekreaciju invalida Kantona Sarajevo i kao uspješna takmičarka u plivanju, kuglanju i skijanju proglašena sam pet puta najperspektivnijom sportistkinjom godine osoba sa invaliditetom u konkurenciji kadetkinja”, nastavlja priču velika nada bh.paraolimpijskog sporta za žene.
Da društvo prepoznaje njen kvalitet, iako je sport na niskim granama u našoj državi, svjedoči i titula najperspektivnije sportistkinje u BiH u 2013.godini.
Jedina je članica sam reprezentacije Paraolimpijskog komiteta BiH u alpskom skijanju, koju pored nje čine Senad Turković, Nijaz Memić, Ismet Godinjak, Mirsad Mirojević i Nedžad Sijerčić.
U januaru 2013.godine na takmičenju Prvog otvorenog prvenstva BiH u alpskom skijanju – Veleslalom LW1, osvajanjem 1. mjesta, postaje prvakinja države Bosne i Hercegovine.
U januaru 2014. godine IPC Alpine skiing Point Race u Rinn u Austriji osvojila je 6.mjesto te je bila učesnica I nosilac zastave na otvaranju i zatvaranju 11. Paraolimpijskih zimskih igara, održanih u ruskom gradu Soči
Nakon povratka sa Paraolimpijskih zimskih igara, proglašena je jednom od najperspektivnijih učesnika na ovim igrama, što je po završetku istih objavljeno na njihovoj oficijelnoj stranici.
„Uslijedio je poziv i od strane Međunarodnog komiteta za parolimpijske igre IPC (International Paralympic Committee) na više međunarodnih kampova do početka jula”, kaže jedna od rijetkih i malobrojnih žena u koje čitav sportski svijet gleda sa divljenjem i uvažavanjem.
Za skijanje je djelimično kriv i status grada Sarajeva, iz kojeg je ova izuzetna sportistkinja, kao Olimpijskog grada i velike, a neiskorištene, mogućnosti koje on pruža za zimske sportove.
„Zajedno sa svojim ocem, zimski raspust provodim na planinama Bjelašnici i Igmanu. Naučila sam kako živjeti zdravije i koliko je važno, a istovremeno i zabavno, baviti se sportom”, objašnjava Ilma.
Ipak, nije sve u ovom sportu blistavo kao Ilmini uspjesi, trud i volja koje ulaže u svako takmičenje. Sve troškove njenih takmičenja i svega što život vrhunske sportistkinje nosi sa sobom snosi njena porodica, uz ograničenu pomoć društva i države koju Ilma predstavlja.
„Zahvalila bih se ovom prilikom načelniku Opštine Novi Grad, Semiru Efendiću koji je u potpunosti podržao sport za osobe sa invaliditetom i pružio, koliko je to bilo moguće, i materijalnu i moralnu pomoć u promociji ovog sporta. Naravno, ne smijem zaboraviti sve ljude dobre volje koji su učestvovali u radu sa mnom, a posebno, mog trenera, profesora Turković Senada, bez čije podrške nikako ne bih uspjela”, naglašava ona.
O iskustvu kao žena u sportu za osobe sa invaliditetom nosi samo lijepa iskustva.„Rijetke smo, pa sam valjda, sa te strane dobro prihvaćena. Ljudi me gledaju sa divljenjem, barem to ja tako osjećam”, kaže Ilma.
Napominje još jednom da sve što nosi, nosi iz porodice, koja ju je odgojila u duhu pravih sportskih vrijednosti i podržavala njen rad.
Što se tiče neostvarenih želja, kaže, nema ih mnogo.
„Mislim da do sada takvih nema, osim što nisam uspjela da ostvarim neki plasman na Paraolimpijadi u Sočiju”, reći će ova sportistkinja. Ipak, dodaje, život je pred njom, pa ima vremena da radi i da se u potpunosti ostvari i u tome.
Volje i želje joj neće nedostajati. Sve je postigla sopstvenim radom i trudom, uz podršku neizmjerno poštovanje od strane porodice i prijatelja. Vjeruje da će i ovo da ostvari na isti način.
„Moja misija je da se aktivno bavim skijanjem, da što više treniram, a vizija da na sljedećim paraolimpijskim igrama ostvarim dobar rezultat i da budem pozitivan primjer ostalima”, zaključuje Ilma.
Ako se još niste pronašli u ostalima, dobro razmislite o primjeru ove mlade djevojke, čiji život već sad krase mnogi uspjesi, a tek je na početku puta. Ona je dokazala da želi, hoće i može, i da su to sasvim dovoljni preduslovi za velike stvari.
Ana Kotur, novinarka i urednica portala www.ukljuci.in
