U Evropi se svi prilagođavamo novim načinima života zbog pojave Korona virusa. Učimo šta znači izolacija, rad od kuće, djeca u kući, izgubiti posao ili čak voljenu osobu. Situacija svakog od nas je različita, ali sigurno će Korona virus otkriti različite stvarnosti žena i muškaraca.
Na prvoj strani pandemije nalaze se zdravstveni radnici koji svakodnevno rade i dovode se u rizik zbog brige o pacijentima. Većinu medicinskih sestara i zdravstvenih radnika u EU čine žene. Njihovo radno opterećenje je veliko, a često podrazumijeva i različite emocije. Ipak, njihova je profesija jedan od manje plaćenih poslova u EU.
Preliminarne brojke pokazuju da se virusom Korona zaražavaju žene i muškarci u približno jednakom broju, ali stopa smrtnosti je veća za muškarce nego za žene. Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da se držite zdrave hrane i navika vježbanja za jačanje imunološkog sistema i izbjegavanje nezdravih navika kao što su pušenje i konzumiranje prekomjernog alkohola. Više muškaraca puši od žena te je stoga veća opasnost da oni razviju ozbiljnu bolest ako se zaraze virusom.
Nalazi indeksa rodne ravnopravnosti pokazuju da se žene puno više oslanjaju na javni prevoz nego muškarci. Ovo predstavlja veću opasnost da žene dođu u kontakt s virusom, kad moraju ili na posao, posjetiti liječnika ili obaviti kupovinu namirnica. Ovo je posebno slučaj sa samohranim roditeljima koji imaju manje vjerovatnosti da će imati automobil zbog finansijskih razloga. 18% njih kaže da je javni prevoz jedini način prevoza koji im je dostupan. U zemljama gdje su se pooštrila ograničenja kretanja, javni prevoz je smanjen ili čak ugašen. To otežava život ljudima koji se oslanjaju na ove usluge i još uvijek moraju doći na posao, posjetiti ljekara ili obavljati kupovinu namirnica.
Zatvaranje mnogih preduzeća moglo bi imati ozbiljan uticaj na mnoge profesije u kojima dominiraju žene. Veliki je broj ljudi na nesigurnim poslovima. Oni će vjerovatno imati poteškoća u plaćanju osnovnih potrepština kao što su namirnice, stanarina i računi u narednim danima i mjesecima. Istraživanje Evropskog Instituta za ravnopravnost polova pokazuje da četvrtina zaposlenih u cijeloj EU radi na nesigurnom poslu. Za migrante je situacija još gora. Skoro svaka treća žena rođena izvan EU (35%) i svaki četvrti muškarac (24%) rade na nesigurnim poslovima.
Čak i bez krize, brižne odgovornosti obično uglavnom padaju na žene. Sada, zatvaranjem škola i radnih mjesta, njihovo neplaćeno radno vrijeme vjerovatno će se dodatno povećavati. Ako se stariji rođaci razbole, trebat će ih paziti. Situacija za samohrane roditelje može biti još teža, pogotovo kada su dodatne mogućnosti brige o djeci nedostupne. U EU skoro četvrtina domaćinstava ovisi o neformalnoj brizi rodbine ili prijatelja. Kako mjere fizičkog udaljavanja i zatvaranja postaju norma, postaće teže porodici, prijateljima i komšijama pružiti ili dobiti takvu njegu.
U našem društvu ima i mnogo ljudi za koje fizičko distanciranje nije opcija. Imamo 61 milion žena i 47 miliona muškaraca s invaliditetom u EU. Mnogi od njih zavise od pomoći drugih da jedu, obuku se ili se tuširaju što fizičko distanciranje čini gotovo nemogućim. Širom EU većina profesionalnih njegovatelja koji rade s osobama s invaliditetom ili starijim osobama su žene (83%).
Ova vremena društvene izolacije povećavaju rizik od nasilja u porodici. Žene u nasilnim vezama ostaju kod kuće i duže su izložene svom nasilniku. Zbog toga im je veoma teško nazvati službe za pomoć, jer je počinitelj uvijek u blizini. Ženama takođe može biti teže napustiti svog zlostavljača nakon što kriza završi, zbog finansijske nesigurnosti koja bi mogla uslijediti.
Komšije ili rodbina mogu imati važnu ulogu u kontaktiranju policije ako sumnjaju da se nasilje događa, posebno kad žrtva nije u mogućnosti pozvati pomoć.
Dok medicinske sestre rade non-stop iza kulisa u bolnicama kako bi brinule o pacijentima, muškarce uglavnom viđamo iz javnih domena, praveći naslove vijesti. Oni su ti koji zauzimaju većinu položaja vlasti u našem društvu. U ovoj krizi obično muškarci donose sve važne odluke, koje utiču na svakodnevni život građana. Ta neravnoteža moći donošenja odluka znači da su žene izostavljene u oblikovanju odluka koje utiču na njihov vlastiti život.
Odgovor onih koji kreiraju politiku mora uzeti u obzir različita iskustva s kojima se žene i muškarci suočavaju tokom pandemije kako bi osigurali da svi dobiju pomoć koja im je najpotrebnija. Velika je potreba za podacima razdvojenim po polu kako bi se u potpunosti shvatilo kako žene i muškarci utiču na pandemiju. Ne samo zbog stope zaraze, već i ekonomskog uticaja, raspodjele pomoći i opsega nasilja u porodici. Vrijeme je i da vođe prepoznaju i daju veću vrijednost važnom poslu koji rade oni koji su na frontu zdravstvene krize poput zdravstvenih radnika, kućnih njegovatelja i kućnih radnika.
Izvor:
https://eige.europa.eu/
Fotografija: Olena Yakobchuk/Shutterstock.com
