Mi živimo u sekularnoj državi u kojoj su vjerske zajednice odvojene od države, ili bi bar tako trebalo biti, pa bi tako i vjersko obrazovanje trebalo biti odvojeno od državnog.
Iako analize za uvođenje predmeta vjeronauke u srednje škole u Republici Srpskoj još nisu završene sve je spremno za uvođenje ovog predmeta.Prema saznanjima medija spremani su nastavni plan i program, kao i udžbenik za prvi razred srednje škole.
Nedavno su nam iz Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske rekli da je prije godinu dana pokrenuta inicijativu za uvođenje vjeronauke u srednje škole od strane Srpske pravoslavne crkve, ali da potrebne analize još nisu gotove.
“Kad uradi potrebne analize, Ministarstvo će obavijestiti javnost o daljim koracima na uvođenju vjeronauke u srednje škole”, rekli su za BUKU iz Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske.
Dragana Dardić iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluka rekla je da je ova inicijativa strašna.
“O toj inicijativi se bilo počelo govoriti prije nekog vremena, dosta stidljivo i/ili oprezno, ali mislila sam da o toga neće biti ništa. Mislila sam da će zdrav razum prevladati i da ćemo se manuti te priče. Lično sam protiv uvođenja vjeronauke u srednje škole. Isto kao što sam protiv vjeronauke u osnovnim školama. Po mom mišljenju vjera je privatna stvar i niko ne brani nikom da ide u crkvu ili džamiju ili da na drugi način ispunjava ili upražnjava svoje vjerske potrebe. Ali ne u školama, jer se religijske dogme kose sa naučnim saznanjima o kojima djece u školi”, rekla je za BUKU Dardić Dragana.
Ona ističe da su naučne i religijske istine često vrlo oprečne, što djecu samo zbunjuje.
“I kod vjerounauke nema propitivanja ili dovođenja u pitanje nekih postulata. Uvijek se sjetim kada se starija kćerka jednom prilikom vratila iz škole sa zadaćom iz vjeronauke. Pitanje je glasilo: ‘Ko nas je stvorio?’. I ona je odgovorila: ‘Znam da ste me ti i tata stvorili, ali znam da na ovo pitanje moram odgovoriti da nas je Bog stvorio, pa šta sad da radim?’ Stav Helsinškog parlamenta građana je već jako dugo vremena da, ako već ne možemo izbaciti vjeronauku iz škole, da onda taj predmet mora imati alternative poput ‘Građanskog obrazovanja’ koje, kao alternativa , postoji u Srbiji. Ili predmeta ‘Kultura religija’. Ili nekog drugog predmeta, ali djeca prosto moraju imati alternative”, ističe Dragana D.
Foto: Vjeronauka u BiH više dijeli ljude, nego što razvija dobre odnose među ljudima
Dragana kaže da ovako djete koje ne ide na vjeronauku je prinuđeno je da se samo snalazi tih 45 minuta koliko traje čas.
“Svi peru ruke od brige o toj djeci koja nemaju šta da rade taj čas. Jer im se ništa ni ne nudi. Mislim, takođe, da danas imamo dovoljno crkava i džamija na svakom koraku, tako da svi koji sebe smatraju vjernicima zaista imaju gdje vršiti vjerske obrede. S druge strane, gase nam se i zatvaraju škole, i to bi trebalo da bude briga resornih ministarstva, a ne uvođenje vjeronauke u srednje škole. Briga im trebaju biti srednjoškolci koji nakon završene škole napuštaju zemlju. Zar misle da će ih vjerounauka zadržati u otadžbini?! Kao što se crkva brine za svoj kadar pa zapošljava svoje ljude po školama, tako i naše vlasti treba da brinu o omladini i gdje će nju zaposliti i kako će je zadržati ovdje”, kaže naša sagovornica.
Srđan Puhalo, psiholog kaže da ako je vlast u Republici Srpskoj već odlučila da djeca uče vjeronauku u školama primjerenije je da je oni uče u srednjoj nego u osnovnoj školi.
“U osnovnoj školi oni vjeronauku bubaju napamet, za ocjenu i pitanje je koliko ih to uopšte interesuje i koliko je razumiju, dok u srednjoj školi to mogu da budu ozbiljne rasprave sa vjeroučiteljima. Ipak mi se čini da je Vlada RS i Ministarstvo obrazovanja RS odlučilo da našu djecu sprema za apokalipsu i vječni život, a ne za život u 21. vijeku, što opet govori o tome koliko i jedna i druga institucija imaju kontakt sa realnošću”, rekao je za BUKU Puhalo.
NE IZUČAVAJU SE DRUGE RELIGIJE
Puhalo dodaje da je sasvim jasno da Srpska pravoslavna crkva ima ogroman uticaj na politicare u RS i da nije dobro imati nju kao neprijatelja.
“Pošto su nam crkve prilično prazne, što govori o našoj želji za praktikovanjem pravoslavlja, oni su odlučili da svoju dogmu, iako oni vole da to zovu naukom, iz crkva prebace u škole. Djeca ne mogu da izbjegavaju školi, kao sto mogu da ne idu u crkvu. Mislim da je uticaj vjeronauke na formiranje iskrenog vjernika veoma malo, ali je vjera odlična kao pomoć u kreiranju etničkog identiteta i razdvajanje jednih od drugih. Krtičko mišljenje i preispitivanje dogmi ne voli nijedna religija, niti vjerska institucija, pa ni Srpska pravoslavna crkva”, istakao je Puhalo.
On dodaje da javnosti nije upoznata sa činjenicom da se u okviru vjeronauke u osnovnoj školi o islamu i katolicizmu, ali i drugim religijama, skoro nikako ne uči, tako da vjeronauka u BiH više dijeli ljude, nego što razvija dobre odnose među ljudima.
“Zato mislim da je alternativa predmet koji bi upoznao učenike sa svim religijama, poredio po čemu su slične i šta je to što ih razlikuje. To bi bilo konstruktivno i pozitivno za bh društvo. Vjeronauci je mjesto u učionicama pri crkvama, gdje bi roditelji i djeca koji smatraju da je to važno mogli više da nauče o tome. Problem je što na to vjerske institucije nikada neće pristati, jer bi izgubile moć nad ljudima”, objasnio je Puhalo.
Dejan Lučka, iz Banjalučkog centra za ljudska prava rekao je da sve organizacije imaju pravo da pokrenu određene inicijative prema institucijama i državnim organima u skladu sa interesima svojih članova, pa tako i vjerske zajednice imaju to pravo. U skladu sa tim, on smatra da je ova inicijativa skroz „na mjestu“, ukoliko se pogledaju interesi vjerskih zajednica u BiH.
“Međutim, moje lično mišljenje o samoj inicijativi je da je uvođenje vjeronauke u srednje škole nepotrebno, posebno ukoliko se ima u vidu da djeca uče vjeronauku sve vrijeme osnovne škole. Mislim da ima puno važnijih pitanja za reformu programa srednjih škola, od uvođenja vjeronauke. Generalno gledano, uvođenje na primjer kvalitetnog programa debate kao predmeta u srednjim školama bi mnogo više poboljšalo kritičko mišljenje i razmišljanje đaka, od bilo koje vjerske nastave. Međutim, ukoliko se ne gleda generalno, već od slučaja do slučaja, sve opet zavisi od programa koji bi ta vjeronauka imala i predavača koji bi im predavali vjeronauku. Znam za slučajeve određenih vjeroučitelja koji na časovima vjeronauke u osnovnim školama podstiču kritičko razmišljanje i debatuju sa svojim đacima o pitanjima o bogu, religiji, dogmama i slučno. Sa druge strane, postoje i oni koji se strogo drže vjerskih učenja svojih religija i ne daju da se ona propituju, što suzbija kritičko razmišljanje đaka”, rekao je za BUKU Lučka.
Foto: Svi peru ruke od brige o toj djeci koja nemaju šta da rade taj čas
Dejan ističe da bi alternative vjeronauci mogao biti predmet u okviru kojeg bi se izučavale svjetske religije i kulture ili predmet u kojem bi se izučavale civilizacije, koji bi bio koncipiran na proučavanju dostignuća drugih naroda, religija i kultura.
“Takođe, mislim da su mnogo bolja rješenje ta da đaci u srednjim školama počnu da uče na primjer programiranje ili internet dizajn u školama, da se obučavaju iz osnova preduzetništva, da uče više stranih jezika, osnove debate ili da se više pažnje obraća na pravopis sopstvenog jezika. U bivšem sistemu je npr. postojao predmet ‘Domaćinstvo’, koji je isto tako veoma koristan. Danas đak završi osnovnu ili srednju školu, a ne zna napraviti ručak ili zašiti dugme na odjeći. Svi ovi predmeti, koji bi se izučavali što više praktično, su svakako mnogo korisniji i bolja ‘alternativa’ nego katolička, pravoslavna ili islamska vjeronauka”, rekao je naš sagovornik.
Mi živimo u sekularnoj državi u kojoj su vjerske zajednice odvojene od države, ili bi bar tako trebalo biti, pa bi tako i vjersko obrazovanje trebalo biti odvojeno od državnog. Imajući to u vidu vjeronauci je mjesto u vjerskim zajednicama, a ne u okviru školskog sistema.
Tekst preuzet sa portala www.6yka.com
