Situacija sa pandemijom koronavirusa uticala je na sve segmente društva u kojem živimo, pa tako i na rad nevladinog sektora, koji je iz godine u godinu jačao, radeći na važnim projektima koji su imali za cilj promociju civilnog sektora, ljudskih prava, demokratije i aktivizma.
Helsinški parlament građana Banjaluka je organizacija koja podržava i stimuliše autonomnost i slobodu svih građana uključivanjem marginalizovanih društvenih grupa u demokratske procese, naročito žena i mladih. Kao i mnoge druge organizacije tokom pandemije morali su da se prilagode novonastaloj situaciji.
Dragana Dardić, predsjednica Helsinškog parlamenta građana Banjaluka kaže da su odmah, po prelasku na režim rada od kuće, počeli da razmišljaju o novim online načinima organizovanja aktivnosti i o tome šta bi kao specifična ljudsko-pravaška organizacija koja ne radi direktno sa korisnicima, mogli korisno uraditi za zajednicu.
„Mnoge od naših aktivnosti u okviru tekućih projekata su već bile ili se odvijaju online, tako da smo u startu odlučili da samo prilagodimo novonastaloj situaciji sadržaje koje pratimo i objavljujemo. Kako su u posebnom fokusu našeg rada ženska ljudska prava, tako su se i prve informacije koje smo počeli da objavljujemo ticale upravo uticaja krize na žene. Pa smo tako preveli Poziv za feminističku COVID-19 politiku, gdje se pozivaju vlade da donose mjere koje će biti rodno osjetljive i vodei računa o potrebama različitih ranjivih grupa, uradili intervjue sa aktiviskinjima koje rade u Sigrunoj kući u Banjaluci da bismo saznali šta se dešava sa ženama žrtvama nasilja, predsjednicom Sindikata trgovine BIH o tome šta se dešava sa radnicama u trgovinama, predsjednicom Društva psihologa RS o tomr kako se nositi sa strahom i stresom i slično“, kaže Dragana Dardić za BUKU.
Dodaje da se negdje paralelno da tim procesom prikupljanja, prevođenja informacija i razgovora sa ženama različitih profila, rodila zamisao o pokretanju besplatne psihološke podrške upravo za žene koje su zbog prirode svog posla ili stanja izložene stresu, premoru i većem riziku da se zaraze kao što su zdravstvene radnice, žene sa invaliditetom, novinarke, prosvjetne radnice, žene sa dijabetesom, radnice u trgovinama.
„Nakon konsultacija sa psihološkinjama, pokrenuli smo online besplatnu psihlošku pomoć. Do sada je formirano pet grupa sa kojima radi pet psihoterapeutkinja i već sada možemo reći da je pokretanje ove vrste usluge bilo opravdano. Osim toga, pokrenuli smo još jednu novu aktivnost – podcaste ‘Priče pod maskama’. Ideja je bila pružiti, i na taj način, informacije o problemima i temama o kojima se, bar se nama tako čini, nedovoljno govori ili su potisnute u drugi plan“, istakla je Dragana.
Dodaje da što se tiče interne organizacije rada, većina zaposlenih je prešla na kućni režim rada, sastanci se održavaju putem zoom platforme, a imaju i svoju viber grupu za dnevnu razmjenu informacija.
Što se tiče rada na projektima Dragana kaže da nema nekih drastičnih promjena, jedino su neke treninge morali otkazati, odnosno izmjestiti ih u virtuelni prostor. Nedavno su završili trening sa studentima na temu rodne ravnopravnosti i EU integracija koji je trebao biti održan u Sarajevu, ali zbog pandemije odvijala putem zoom aplikacij i google učionice. Isto tako, izmjesti su i sesije „živih biblioteka“ na online platforme.
„Tako da jeste sve ovo uticalo na naš rad, na način da smo morali modifikovati i prilagoditi neke aktivnosti, da smo i sami morali da učimo i savladavamo online alate i da uvodimo nove aktivnosti kako bismo i mi, koliko toliko, doprinijeli da sve ovo prođe što bezbolnije i uz što manje zloupotreba i kršenja ljudskih prava. Primjera radi, kao članica Inicijative za EU monitoring, reagovali smo na objavljivanje imena i prezimena ljudi kojima je propisana mjera izolacije, upozoravajući da se na taj način krši Zakon o zaštiti ličnih podataka BiH, pravo na privatnost kao jedno od osnovnih ljudskih prava, te entitetski zakoni o pravima pacijenata. Reagovali smo i na donošenje Uredbe koja se ticala prekršaje izazivanja panike i nereda u RS, upozoravajući da nije jasno ko će i na osnovu kojih kriterijuma primjenjivati Uredbu, te da bi ista mogla biti zloupotrebljena ili iskorištena za dalje gušenje medijskih sloboda i prava na slobodu izražavanja i mišljenja“, ističe Dragana.
Kada je riječ o budućem radu ona kaže da je teško bilo šta prognozirati.
„Ono što izvjesno već sad primjećujemo je razlika između online treninga i radionica i onih što se održavaju uživo. Drugačija je interakcija, kako između samih učesnika, tako i između predavača i učesnika. Uživo je ta interakcija intenzivnija, produktivnija, dinamičnija. Pažnja učesnika uživo je usmjerenija, fokusiranija, a sve to, u krajnjem, utiče i na ishode učenja. Mi, kao organizacija, nismo imali nikakvih instrukcija ili zahtjeva od donatora da obustavimo neke projekte ili aktivnosti. Naprotiv!. Većina ih je pokazala veliki stepen razumjevanja i spremnosti da prihvate modifikaciju aktivnosti i pokretanje novih“, ističe Dragana.
Kada je riječ o nevladinom sektoru Dragana kaže da ova oblast nije obuhvaćena mjerama pomoći niti iko na njih obraća posebnu pažnju.
„Prepuštene su same sebi, da se same snalaze. Na jednom sastanku Mreže za izgradnju mira je pomenuto da su neke organizacija morale obustaviti rad, da su zaposleni u nekim organizacijama ostali bez posla. Ja nemam tačne i provjerene informacije o trenutnom stanju u nevladinom sektoru, ali bi reduciranje ili gašenje NVO bilo pogubno za demokratiju, ali i druge oblasti života kao što su nezavisno praćenje izbora, praćenje tenderskih procedura, zaštita zviždača, sigurne kuće za žene i djecu žrtve nasilja, besplatna pravna pomoć, humanitrana pomoć i obroci za socijalno ugrožene, zaštita životne sredine i slično“, ističe Dragana Dardić.
Tekst preuzet sa: www.6yka.com
