U okviru saradnje sa novinarima/kama u sklopu projekta “Osnaživanje pružalaca pravne pomoći za borbu protiv diskriminacije na temelju roda na tržištu rada, u BiH” donosimo vam tekst novinarke portala Direkt, Nikolije Bjelice Škrivan, o rodno zasnovanoj diskriminaciji i pružaocima besplatne pravne pomoći.
“Kada je odlučila da potraži posao u jednoj trgovini u Trebinju, u prijavnom obrascu traženo joj je da navede, između ostalog, podatke o bračnom stanju, zatim da li i koliko ima djece, te koliko godina djeca imaju. Iako je podatke uredno popunila, zapitala se, tek za sebe, zašto je to njenom potencijalnom poslodavcu uopšte bitno. Naša sagovornica, koju ćemo nazvati Dijana, udata je i ima jedno dijete. Trenutno nije zaposlena.
Smatra kako pitanja poput ovih ne bi trebalo da imaju bilo kakav uticaj prilikom zapošljavanja, niti treba uopšte da se nalaze na prijavi za posao.
Iako su zakonski sva lica u postupku zapošljavanja ravnopravna, nije rijetkost da na oglasima vidimo kako poslodavci “traže mlađu žensku osobu” ili “radnika muškog pola” ili pak zapošljavaju osobu određenih karakteristika koje su svojstvene samo jednom polu. Ovakvi oglasi u startu eliminišu i diskriminišu osobe drugog pola, iako to ne bi smjelo biti tako. Diskriminacija je i onda kada su muškarci i žene za isti posao, sa istom stručnom spremom, plaćeni različito ili kako bi zakon rekao – ako su stavljeni u neravnopravan položaj u istoj situaciji.
Diskriminacije ima, ali su prijave rijetke
Diskriminaciju na radu na osnovu pola i roda građani prepoznaju teško, rijetko ili nikako. Još ređe se odlučuju na korak prijavljivanja diskriminacije. Sagovornici sa kojima smo razgovarali o ovoj temi pojasnili su nam da se prije tužbe radnik na diskriminaciju može žaliti poslodavcu, inspekciji, kao i da postoji mogućnost mirnog rješavanja radnih sporova. No, veći je problem što prijava za ovu vrstu diskriminacije gotovo da i nema.”
Cijeli članak dostupan na: Direkt portal
