Rukom supruga i oca u Kalesiji je ubijena Imela Selimović i njen maloljetni sin. Beživotna tijela pronađena su 12. februara u zaključanom stanu. Ubica je nakon petodnevne potjere uhapšen u okolini Prnjavora. Vjerovatno smatrajući svoju slobodu vrednijom od života koje je oduzeo ženi i djetetu, danima je izbjegavao policijske potjere.
Piše: Miljan Kovač
Vijest o ubistvu žene, djeteta, porodičnom ili vršnjačkom nasilju, čitaju se gotovo na dnevnoj bazi. Samo u prošloj godini u ovoj je zemlji ubijeno 14 žena, a prema statistikama organizacija civilnog društva u Bosni i Hercegovini u prosjeku, u jednoj godini 10 žena strada u zločinu femicida.
U ovoj državi, prema podacima Fondacije „Udružene žene“ bilježi se svakodnevno sedam ili osam slučajeva nasilja u porodici. Samo u 2023. godini zabilježeno je 2672 takva slučaja.
Sve ovo dešava se u zemlji u kojoj vjerske zajednice, i razna udruženja, neskriveno desničarskih i religioznih svjetonazora kontinuirano pozivaju na očuvanje „tradicionalnih vrijednosti“ i „tradicionalne porodice“. Iz tih krugova svi oni koji se zalažu za poštovanje prava drugih i drugačijih, dakle aktivistkinje i aktivisti civilnog društva, bivaju negativno etiketirani, a na vrijednosti za koje se zalažu gleda se kao na „svetogrđe“.
Vlast, čini se, bolje čuje i više uvažava glas „tradicionalista“.
Prošle godine je Vlada Republike Srpske, na zahtjev više udruženja koja se zalažu za „tradicionalne vrijednosti“, odustala od novog Zakona o sprečavanju nasilja u porodici. „Tradicionalistima“ se, između ostalog nije svidjelo to što se u zakonu koristi termin „femicid“.
Kada se zagovaranje vrijednosti „tradicionalne porodice“, dovede u vezu sa paralelnim rastom bilansa žrtava nasilja u porodici, nameće se pitanje o kakvim je zapravo vrijednostima riječ?
Tradicija nasilja
U potrazi za odgovorom na pitanje kakve se to vrijednosti njeguju u tradicionalnoj porodici, kako kaže novinarka i aktivistkinja Milkica Milojević, ne mora se ići daleko u prošlost.
Foto:Ringier
U toj „tradiciji“, kaže, djevojčicama je do samo prije nekoliko decenija, zabranjivano da idu u školu, poslije „četvrtog osnovne“ iako je osnovno obrazovanje u SFRJ bilo obavezno. Smatralo se, da će se djevojčica ako ide u osmoljetku, ili ne daj bože u srednju školu, oteti kontroli i ‘prokurvati’.
„Svakako da je ovakvo naslijeđe iznjedrilo ukorijenjeno shvatanje da je žena vlasništvo oca, a potom supruga, koji, shodno tome, ima pravo i da raspolaže njenim životom, pa i da je ubije, ukoliko se ona “otme kontroli”: na primjer prijavi nasilje, ili odluči da napusti nasilnika“, upozorava ona.
Borci i borkinje za ljudska prava i rodnu ravnopravnost i ostali “izdajnici”, kako ih „tradicionalisti“ etiketiraju, su svjesni da samo slobodne, potpune i samostalne individue mogu graditi zdravu porodicu i da se i porodica, kroz društvene promjene, mijenja.
„U osnovu svake borbe za istinsku dobrobit, pa i za dobrobit porodice mora biti ravnopravnost. A tradicionalna porodica ne poznaje ravnopravnost: zna se ko je glava kuće, a ko mora da sluša, trpi i ćuti. Zagovornici “tradicionalnih porodičnih vrijednosti” su protivnici ne samo rodne ravnopravnosti, nego i protivnici prava djece. Njima je čak i UNICEF proizvod trulog i đavolskog zapada“, ističe Milkica Milojević
Nerazumijevanje ubija
Problem je u tome što zagovornici „tradicionalnih vrijednosti“, često ni sami ne razumiju šta zagovaraju, a čemu se zapravo protive.
Samim tim, smatraju naši sagovornici, stvara se plodno tlo za korištenje tradicije i porodičnih vrijednosti na način da služe kao oružje protiv zagovaranja ravnopravnosti.
Prema mišljenju Rubine Čengić, novinarke i aktivistkinje, to je na prvom mjestu protivljenje davanju širih prava pripadnicima LGBTIQ+ zajednice, a pogotovo transrodnim osobama.
Foto: prometej.ba
„Mislim da se to dešava zato što ljudi koji se protive davanju prava ovim ljudima, prije svega ne razumiju šta tim ljudima treba, na šta oni imaju pravo. S jedne strane ne razumiju, a s druge strane zloupotrebljavaju porodicu i porodične vrijednosti, a bogami i religiju“, ističe Rubina.
Ne stiče se, kako kaže, utisak da se organizacije koje nazivamo antirodnim ne protive baš nasilju nad ženama, ali se protive terminologiji, jer ne razumiju o čemu se radi. Protive se kada se kaže „rodno zasnovano nasilje“. Kada se se govori o pravima „ženskog roda“, tradicionalisti razumiju da se ta prava daju i osobama koje su možda rođene kao muškarci, ali se osjećaju kao žene što je za njih neprihvatljivo.
Neprihvatljivo im je, smatra Rubina, zato što oni i ne razumiju o čemu se radi. Postoji sklonost da se ovdje traži neprijatelj u svemu što se ne razumije.
Tako i tradicionalne vrijednosti mogu biti i dobre, problem je u zloupotrebi i pogrešnim tumačenjima.
„Razlika između nas koji se borimo protiv rodno zasnovanog nasilja i onih koji zagovaraju tradicionalne vrijednosti jeste u tome što mi ne smatramo da su žene samim time što su žene nečije vlasništvo, nego kažemo da su žene punopravna živa bića kao i muškarci. Kada uđete s njima u dijalog oni kažu: Šta vi sada hoćete da se zbog nekog šamara raspadaju porodice? Da hoćemo, ako treba, jer u krajnjoj liniji u svim vjerskim knjigama piše: Ne ubij! Ne kaže ne ubij ženu ni ne ubij muškarca, nego kaže ne ubij! Ipak, vidimo sve religije se protive tome, jer jednostavno religije počivaju na nejednakosti. Počivaju na tome da postoji neko vrhovno božanstvo koje tumači ko je važniji ko nije važniji“, kaže Rubina.
S druge strane, upozorava ona, u porodicama u kojima se njeguje ta ideja o tradicionalnoj vrijednosti valjda neko osjeća da ima pravo da nekog tuče i da nekog udari, da nekog zlostavlja i to je potpuno isti odnos prema ženama i prema djeci.
Gdje nema zakona ima „tradicije“
U 2023. godinu u Federaciji BiH zabilježeno je je 1374, u Republici Srpskoj 1239, a u Distriktu Brčko 24 slučaja nasilja u porodici. Prema podacima nadležnih tužilaštava, u prvoj polovini prošle godine, samo u RS je 636 žrtava bilo izloženo nasilju. Od toga 470 žena. Analize su pokazale da su u 90% slučajeva počinioci nasilja muškarci.
Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH usvojio je početkom februara Prijedlog zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama.
Da bi mogao stupiti na snagu, potrebno je da ga usvoji i Dom naroda Parlamenta FBiH.
Međutim, sa dnevnog reda su skinute predložene izmjene Krivičnog zakona FBiH. Navodno zbog velikog broja amandmana. Da bi se osigurala adekvatna zaštita žrtava i oštrije kažnjavanje nasilnika, ta dva zakona su trabala biti donesena u paketu.
Kada će se to desiti, sudeći prema do sadašnjim iskustvima, tvrde aktivisti, sasvim je neizvjesno.
U Republici Srpskoj se početkom prošle godine sve činilo da će novi Zakon o zaštiti od nasilja u porodici biti usvojen. Uostalom Vlada RS ga je uputila u skupštinsku proceduru. Međutim tada se oglasilo čak dvadeset udruženja tzv. „čuvara tradicionalnih vrijednosti“. Zasmetale su im, između ostalog, odredbe zakona u kojima se koristi termin „femicid“ kao i „diskriminacija na osnovu roda“. Tvrdili su da se time urušavaju vrijednosti „tradicionlane porodice“. Odmah zatim na platformi „X“, oglasio se i Milorad Dodik. Predsjednik RS je podržao stav „desničarskih“ organizacija. Bilo je to dovoljno da Ministarstvo porodice omladine i sporta, bez ikakvog obrazloženja odustane od novog zakona. Samo nekoliko dana poslije i iz Krivičnog zakona RS, voljom narodnih poslanika izbačeni su pojam „rod“ i „diskriminacija na osnovu roda“.
Za razliku od glasova opskurnih organizacija, od kojih su mnoge ekstremno desničarskih stavova, glas predstavnika civilnog društva vlast nije čula.
Populizam krvi
Pravnik Dejan Lučka iz Banjalučkog centra za ljudska prava ne spori pravo i tih organizacija da zagovaraju promjene u pravcu ostvarenja svojih ciljeva, što bi, kaže trebala biti odlika jednog demokratskog društva.
Foto: slobodno.org
„Međutim, kada se zakonodonosilački proces prilagođava grupama koje minimiziraju nasilje i zagovaraju povratak patrijarhalnih modela u kojima su žene podređene, to direktno ugrožava živote žrtava nasilja. Zakoni u ovoj oblasti moraju se zasnivati na činjenicama, istraživanjima i najboljim praksama, a ne na ideološkim ili vjerskim uvjerenjima“, kaže Lučka.
Zakonopisci i zakonodonosioci, kako ističe, treba da uzmu u obzir sve prijedloge za izmjene u zakonima, ali moraju ujedno da u analizi tih prijedloga budu oslonjeni na stručne analize i međunarodne standarde zaštite ljudskih prava i ne dozvoliti negaciju ili relativizaciju ozbiljnosti problema nasilja u porodici.
„Nažalost, kod nas se to često ne događa i zato imamo ovaj slučaj gdje se zbog populizma i ideoloških uvjerenja došlo do toga da jedan sasvim pristojan prijedlog zakona ne bude usvojen“, smatra Lučka.
Nedonošenjem adekvatnih zakonskih rješenja, ali i nesprovođenjem postojećih vlast snosi najveći teret odgovornosti za nezaštićene žrtve porodičnog nasilja. Nerazumijevanje i netraženje adekvatnog rješenja, odgovornost je čitavog sistema. Naši sagovornici smatraju da odgovornost kreće još od obrazovanja, u kome se ne posvećuje adekvatna pažnja ovoj problematici pa sve do vjerskih zajednica koje dozvoljavaju ili same učestvuju u zloupotrebi tradicionalnih vrijednosti. Posljedice su krvave, o čemu svako malo slušamo. O neadekvatnoj reakciji sistema ne svjedoče samo zločini nego i stigmatizacija i žrtava i svih onih koji se bore za njihova prava.
O tome svjedoče i komentari na društvenim mrežama u kojima se vrijeđaju aktivisti i aktivistkinje, a nisu pošteđene ni same žrtve, žene, dok se za ubice, muškarce, pokušava naći opravdanje. Online nasilju poslije skupa u Sarajevu održanog nakon zločina u Kalesiji ovih dana je izložena i aktivistica Hasmira Malić predsjednica Udruženja Snaga nezavisne žene.
Online nasilnicima, smeta izgled ili način oblačenja žene. Ne smetaju im krvave ruke ubice, krv nedužnih žena i djece.
Nikakvo čudo u društvu u kome se glas onih koji pozivaju na tradicionalni ekskluzivitet i otvoreno suprotstavljaju svakom napretku ne samo glasno čuje, nego i uvažava i od onih koji bi trebalo da štite nezaštićene.
(Tekst je napisan u saradnji sa Helsinškim parlamentom građana u okviru projekta „Naš otpor“, kojeg podržava švedska fondacija Kvinna till Kvinna i UK International Development.)
Tekst i fotografija: www. impulsportal.net
