Nakon Ustava Bosne i Hercegovine, analizirali smo ustave Republike Hrvatske i Republike Srbije
Zna se da je ustav najviši pravni i temeljni akt jedne države, a kao takav služi kao osnova za kreiranje svih drugih zakonskih i podzakonskih akata. Vremena desekularizacije, jačanja fašističkih ideologija i pritisaka, pitanje rodne ravnopravnosti gurnula su u stranu. Nakon što smo govorili o Ustavu Bosne i Hercegovine, istražili smo i Ustav Republike Hrvatske, te Ustav Republike Srbije.
POSEBNI ZAKON U HRVATSKOJ
U Članu 3. Ustava Republike Hrvatske stoji da su “sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske”.
Nela Pamuković i Nikolina Zec iz Centra za žene žrtve rata – ROSA ističu da je “politika ravnopravnosti spolova i osnaživanja žena, kao jedno od temeljnih načela demokratskog ustroja i društvenog poretka u Hrvatskoj, prihvaćena na najvišoj državnoj razini odlukama Vlade RH i Hrvatskoga sabora donošenjem nacionalnih strateških planova za djelovanje”.
– Hrvatska je donijela posebni zakon još 2003. – Zakon o ravnopravnosti spolova koji propisuje izradu nacionalne politike za promicanje ravnopravnost spolova, utvrđuju opće osnove za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljne vrednote ustavnog poretka RH, te definira i uređuje način zaštite od diskriminacije na temelju spola i stvaranje jednakih mogućnosti za žene i muškarce. U Hrvatskoj je trenutno na snazi Nacionalni plan za ravnopravnost spolova za razdoblje do 2027. Ovaj dokument govori da su “načela ravnopravnosti spolova temelj suvremenih demokratskih država pa je ravnopravnost spolova uvrštena u najviše vrednote ustavnog poretka RH, te je sastavni dio Ugovora o EU i Ugovora o funkcioniranju EU”, ističe Pamukovićeva.
Objašnjava da je na nacionalnoj razini Ustav RH temeljni pravni i politički akt u hrvatskom pravnom sustavu i kao takav ima najvišu pravnu snagu, zbog čega s njim moraju biti usklađeni svi pravni propisi, kao i postupci svih državnih tijela i tijela koja obavljaju javne ovlasti.
Godinama, pored molitve i transparenata u krugu bolnica ili ispred ulaza u hrvatske bolnice, neki od molitelja dodatno su maltretirali žene koje su odlučile iskoristiti svoje zakonsko pravo na pobačaj
Obrazlažući ranije navedeni Član 3, Pamukovićeva ističe da se odredbe Ustava razrađuju dalje u pojedinim zakonima i podzakonskim aktima koji zajednički predstavljaju temelj antidiskriminacijskog zakonodavstva i značajni su za područje ravnopravnosti spolova: Zakon o ravnopravnosti spolova, o zaštiti od nasilja u obitelji, Kazneni zakon, Zakon o radu, o životnom partnerstvu osoba istog spola, o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na RH u Domovinskom ratu, o predškolskom odgoju i obrazovanju, o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Obiteljski zakon, Zakon o zdravstvenoj zaštiti i mnogi drugi.
– Evropska komisija bavi se sprečavanjem govora mržnje, kao i provedbom mjera protiv rodnih stereotipa. I Vijeće Evrope dijeli ista stajališta, te je u svojoj Strategiji ravnopravnosti spolova 2018-2023, kao “strateški cilj izdvojilo prevenciju i suzbijanje rodnih stereotipa i seksizma”. Pri tome rodne stereotipe definira kao “unaprijed stvorene društvene i kulturne obrasce ili ideje kojima se ženama i muškarcima pripisuju karakteristike i uloge koje određuju i ograničavaju njihov spol…”, objašnjava Pamukovićeva.
Dodaje da nekoliko godina postoji više inicijativa da se u Ustav unese odredba o pravu žene na izbor o rađanju.
– Godine 2022, saborski odbori za Ustav, Poslovnik i politički sustav (35. sjednica) i za zakonodavstvo, na zajedničkoj sjednici nisu podržali prijedlog 40 zastupnika iz klubova lijevo-liberalne opozicije, uz dio zastupnika vladajuće većine iz HSLS-a i Reformista. Oni su tražili da se u Ustav uvrsti da žena samostalno i slobodno odlučuje o rađanju, a država osigurava pretpostavke za ostvarivanje tog prava, a kako bi pravo na izbor bilo maksimalno zaštićeno i zajamčeno svakoj ženi, ističe Pamukovićeva.
Zec dodaje da je, “za razliku od socijalističkog Ustava čije je uporište bilo u sekularizmu i antifašizmu, i koji je sadržavao pojedine odredbe poput one o slobodi rađanja, uključujući pristup legalnom pobačaju, Ustav nacionalne države iz 90-ih dokinuo ta prava”.
– Naknadnim intervencijama u Ustav su unesene odredbe nespojive kako sa materijom samog Ustava, tako i sa načelom sekularizma, ljudskih prava i načelom ravnopravnosti spolova. Iako je ravnopravnost spolova najveća vrednota ustavnog poretka, u praksi je samo slovo na papiru, upozorava Zec.
Naše sagovornice ističu da se u RH godinama, pa i desetljećima, kontinuirano napada na osnovna ženska prava, posebno od Katoličke crkve, te katoličko-fundamentalističkih grupacija kao što su Opus Dei i Ordo Iuris.
– Tu su i različite druge inicijative i projekti kao što su Vitezovi bezgrešnog srca Marijina, Vigilare i projekt Muževni budite koji svake prve subote u mjesecu organiziraju klečanje uz molitvu na glavnim gradskim trgovima širom RH na kojima govore da mole za “domovinu, mir i obraćenje hrvatskog naroda, za muškarce – da postanu duhovni autoriteti u obitelji koji prenose katoličku vjeru, predbračnu čistotu, za čednost u odijevanju i ponašanju te za obnovu katoličkih brakova, za prestanak pobačaja, za duše u čistilištu”, objašnjava Zec.
Napominje da se već godinama održavaju i molitve pred bolnicama u kojima se obavljaju abortusi, te se i maltretiraju žene koje idu na preglede u te bolnice.
– Tzv. molitvena akcija Inicijative 40 dana za život organizira molitve pred bolnicama u hrvatskim gradovima protiv pobačaja. Godinama, pored molitve i transparenata u krugu bolnica ili ispred ulaza u bolnice, neki od molitelja dodatno su maltretirali žene koje su odlučile iskoristiti svoje zakonsko pravo na pobačaj, vršeći na njih izravan pritisak da od njega odustanu, a čak su se na društvenim mrežama objavljivali osobni podaci dijela žena koje su u bolnicama imale termin za pobačaj. Postoji i tzv. Hod za život, obitelj i Hrvatsku, koji se organizira u više gradova u svibnju kojima se traži zabrana pobačaja. Godine 2003. nove katoličko-fundamentalističke organizacije uspjele su utjecati na dokidanje pristupa legalnom pobačaju. RH je te godine unijela odredbe u nekoliko zakona. Prije svega, unesen je Zakon o liječništvu (“Priziv savjeti”, Članak 20). U Zakonu stoji da “radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja, liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta ako se to ne kosi s pravilima struke, te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta, te ga uputiti drugom liječniku iste struke”, objašnjava Zec.
Pamukovićeva dodaje da postoje i različite druge retrogradne politike kojima se ugrožava ravnopravnost žena u društvu: neadekvatne javne politike koje se odnose na nasilje prema ženama i dovode ga do površnog gledanja na kritični društveni problem, nedostatak statističkog praćenja nasilja prema ženama, neadekvatni zakonski okvir, primjena neznanstvenih modela u edukaciji javnih službenika/ca kao što je npr. uvođenje tzv. koncepta otuđenja.
– Drastični problem u Hrvatskoj je i vrlo visoki procenat kažnjavanja žena za nasilje koje su pretrpjele od partnera. Dodala bih i kažnjavanje žena u prostituciji, dok se kupci seksa ni na koji način ne kažnjavaju… RH de iure i de facto nije u cijelosti prepoznala strukturalnu narav nasilja nad ženama kao rodno utemeljenog nasilja. Problem neprepoznavanja strukturalne naravi ovog oblika nasilja dovodi do daljnjih problema u inkriminacijama, pa i u dualitetu prekršajnog i kaznenog uređenja problematike nasilja jer zakonodavac ne razlikuje rodno uvjetovano nasilje od drugih oblika nasilja do kojih može doći u obitelji. Na različitim stručnim raspravama, u radnim skupinama, vrlo se često minorizira problematika rodno uvjetovanog nasilja, ignorira se i stavlja u opći kontekst nasilja unatoč postojanju niza međunarodnih dokumenata koji državu obvezuju da osobitu pozornost usmjeri na rodno uvjetovano nasilje. S obzirom na to da je rodno uvjetovano nasilje ono koje je usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nesrazmjerno pogađa ženu, mehanizmi države trebaju biti efikasniji, a promicanje pune ravnopravnosti znatno snažnije izraženo i kroz pravni okvir i kroz dobre prakse, ističe Pamukovićeva.
Pamukovićeva i Zec podsjećaju da su ženske organizacije u RH poslale niz dokumenata međunarodnim tijelima, kako bi upozorile na neadekvatni položaj žena u društvu.
Snježana Pavić, novinarka Jutarnjeg lista, također smatra da je važno javno govoriti o rodnoj ravnopravnosti, odnosno otvoreno govoriti o položaju žena u društvu i u porodici, jer većina nije svjesna da se žene sistemski diskriminiraju u svakodnevnom životu, da u praksi ne uživaju ista prava kao muškarci.
– Kad kažemo čovjek, podrazumijevamo muškarac, pa onda upozoravamo na opasnost od infarkta, sa svima poznatim simptomima koji pogađaju muškarce. Dok žene umiru zato što kod sebe ne znaju prepoznati infarkt, jer su simptomi kod žene drugačiji. Vladajući pogled na svijet je muški pogled, pa zato ne govorimo o bolnim menstruacijama, o menopauzi, o tome da će žena kod kuće raditi sve poslove, brinuti se o djeci, svojoj i muževljevoj familiji, a na poslu će, bez obzira na to koliko se trudila, imati bitno manje šanse za napredovanje. Važno je o tome govoriti da bismo to mogle promijeniti. Možda su naše majke prihvatile kao normalno da uz sav posao kod kuće, još i rade izvan kuće i donose plaću, ali to je fizički neodrživo i društveno neprihvatljivo, jer žene nisu ropkinje, a mi ne živimo u feudalizmu pa da je normalno da jedna grupa izrabljuje i zlostavlja drugu. Moramo i puno glasnije govoriti o tome da su žene masovno i od malih nogu izložene nasilju, od štipanja u osnovnim školama, do partnerskog nasilja – a da društvo to tretira kao normalno. Ne, to ne može biti normalno, kategorična je Pavićeva.
Ističe da se u Članu 14. Ustava RH naglašava ravnopravnost svih građana, bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko i drugo uvjerenje, nacionalno i socijalno porijeklo.
– Imamo i Zakon o ravnopravnosti spolova iz 2008, ratificirali smo Istanbulsku konvenciju, Vlada je krajem ožujka usvojila Nacionalni plan za ravnopravnost spolova do 2027, skupa s Akcijskim planom: ti dokumenti definiraju što se sve treba napraviti kako bi ravnopravnost iz Ustava postala stvarnost, kaže Pavićeva.
Govoreći o retrogradnim politikama, ističe da se od početka 90-ih u Hrvatskoj i drugim zemljama regije primjećuje proces retradicionalizacije jer su, kaže, nacionalističke politike koje pobjeđuju na prvim demokratskim izborima posvuda dominantno muške, patrijarhalno muške, a žene gube političku zastupljenost i vidljivost u medijima osvojenu u kasnom socijalizmu.
– No, istraživanja u Hrvatskoj pokazala su da je u privatnoj sferi nastavio teći proces modernizacije, pa još više djevojaka završava fakultete, a mladi očevi češće od starijih generacija na sebe preuzimaju veći dio kućanskih obaveza i brige o djeci. U Poljskoj je nakon demokratskih promjena zabranjen pobačaj, no u većini zemalja EU vidljivi su spori pomaci prema osvajanju ženske ravnopravnosti, kaže ova feministkinja i novinarka.
Osvrćući se na BiH, ističe da je problem što je najviši pravni akt, ujedno i mirovni sporazum, pa je teško očekivati da bi mogao biti promijenjen, jer se tri strane ne mogu dogovoriti.
Pita se da li bi visoki predstavnik u BiH mogao nametnuti dio o ljudskim pravima i rodnoj ravnopravnosti.
– U Hrvatskoj su konzervativne snage – u želji da spriječe legalizaciju istospolnih brakova – uspjele promijeniti Ustav tako da je zahvaljujući referendumu iz 2013. brak u Ustavu sada definiran kao “zajednica muškarca i žene”. Dakle, Ustav RH je moguće mijenjati u Saboru, dvotrećinskom većinom glasova zastupnika ili referendumom, većinom glasova izašlih birača, objašnjava Pavićeva.
DRUŠTVENI IDEAL U SRBIJI
Ustav Republike Srbije inkorporira oblast Ravnopravnost polova, a pod Članom 15 stoji da “država jemči ravnopravnost žena i muškaraca i razvija politiku jednakih mogućnosti”. U okviru Zabrane diskriminacije, u Članu 21 stoji da je “zabranjena svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kojem osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta”. U okviru stavke Posebna zaštite porodice, majke, samohranog roditelja i deteta, navedeno je da ove četiri kategorije uživaju posebnu zaštitu, te da se majci pruža posebna podrška i zaštita prije i poslije porođaja.
U Srbiji, na čijem je čelu premijerka u trećem mandatu, koja slobodno uživa u istopolnoj zajednici koja ni njoj ni drugima poput nje u Srbiji nije zakonom dozvoljena, sam se državni vrh cinično odnosi prema zakonima
Adriana Zaharijević, feministkinja, filozofkinja i prevoditeljica, viša naučna saradnica Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu, ističe da je rodna ravnopravnost, za sada, društveni ideal, bez obzira na njenu pohranjenost u pravu.
– Nije u potpunosti ostvarena ni u jednom društvu u svetu, uprkos tome što se kao pravna tekovina pod različitim imenima pojavljuje od prve polovine 20. veka. Rodna ravnopravnost se odnosi na ljudsko dostojanstvo, punu slobodu i jednakost u pravednom i demokratskom društvu: a to se, znamo, ne može tek tako propisati zakonom i na tom činu stati, kaže Zaharijevićeva.
Dodaje da je malo ustava poput Ustava SAD-a koji se nisu mijenjali vijekovima.
– Naprotiv, velika većina evropskih ustava menjana je da bi se prilagodila duhu vremena i zamislivo je da će se i dalje menjati. Ustavna etnografija kao metod može nam pomoći da sagledamo šta su bile temeljne vrednosti pohranjene u ustavima, a naš region za to pruža posebno dragocen materijal, naglašava feministkinja.
Ističe da Ustav Republike Srbije, čl. 15, garantuje ravnopravnost žena i muškaraca, uz naznaku da država razvija politiku jednakih mogućnosti.
– U okviru čl. 60 koji jemči pravo na rad, ženama se garantuje posebna zaštita na radu i posebni uslovi rada, kao i “omladini i invalidima”. U ostalim članovima Ustava, žene su podvedene pod zamenicu “svako”, koja se odnosi i na bitne članove 62. i 63, koji garantuju pravo na zaključenje i razvrgavanje braka i ravnopravnost supružnika i vanbračnih partnera, odnosno pravo na slobodno odlučivanje o rađanju, naglašava.
Napominje da tokom posljednje decenije, retrogradne politike sve više uzimaju maha.
– Primer za to nam može ponuditi Poljska u kojoj se u sužavanju i tako vrlo ograničenog prava na slobodu rađanja, pribeglo redefinisanju značenja pojma “ljudsko biće” u ustavu. Sužavanje reproduktivnih prava nije, međutim, jedino koje se nalazi na udaru. Pod okriljem brige za porodicu, što je često drugo ime za strah da nacija/bela evropska/hrišćanska “civilizacija” nestaje, mnoga osvojena prava koja su sastavni deo ideje rodne ravnopravnosti stavljaju se na test, i to pre svega u zemljama istočne Evrope. Region nimalo ne zaostaje u širenju “moralne panike”, pa se rodna ravnopravnost sve češće zaogrće u retoriku o “rodnoj ideologiji”, objašnjava Zaharijevićeva.
U zemljama poput Republike Srbije u kojima su prava zajemčena, kaže, za početak ih je potrebno poštivati.
– Potrebno je, takođe, sprovoditi one zakone koji u toj oblasti postoje, kao što je Zakon o rodnoj ravnopravnosti (2021), a zatim i doneti one zakone koji spadaju u korpus zakona o rodnoj ravnopravnosti, poput zakona o istopolnim zajednicama, čije je donošenje zaustavljeno iste godine. U Srbiji, na čijem je čelu premijerka u trećem mandatu, koja slobodno uživa u istopolnoj zajednici koja ni njoj ni drugima poput nje u Srbiji nije zakonom dozvoljena, sam se državni vrh cinično odnosi prema zakonima države koju vodi i predstavlja, smatra Zaharijevićeva.
(Tekst je pisan u saradnji sa Inicijativom Građanke za ustavne promjene. U narednim Pogledima govorimo o rodnoj ravnopravnosti i Ustavu u Crnoj Gori)
