U znak solidarnosti sa žrtvama ubijenim u Gradačcu i Živinicama, ali i onima čija smrt nije izazvala toliku pažnju javnosti, danas je u nekim bh. gradovima zaustavljen saobraćaj, dok su u drugima organizovana mirna okupljanja.
Piše: Vanja Stokić; Foto: Vanja Stokić
U Banjaluci se okupilo tridesetak građana i građanki, koji su sa transparentima i pištaljkama prošetali kroz grad.
“Želimo da ukažemo na sve ono što se dešava prije samog femicida, prije ubistva žene. To su obično prijave nasilja i dugogodišnje nasilje. Želimo da ukažemo na obavezu i odgovornost institucija da odreaguju na prijave nasilja. Da pruže pomoć, podršku i zaštitu ženama. A prije svega, onda kada prijavljuju nasilje, da im vjeruju i da postupaju u skladu sa propisanim normama. Prema našim podacima, za sedam godina oko 70 žena je ubijeno”, napominje Gorica Ivić iz Fondacije “Udružene žene”.
Ona dodaje da je Fondacija na području Republike Srpske, u posljednje vrijeme, zabilježila veći broj prijava nasilja u porodici. Međutim, ističe da se ne radi o povećanju nasilja već o većoj osviještenosti žena da nasilje prijave.
“Kad se desi prijava, vrlo je važno da li će onaj ko primi prijavu, da li će vjerovati ženi, da li će pokrenuti procedure. Apelujemo na insitucije da reaguju, da postupaju u skladu sa propisanim normamama, da svaku prijavu nasilja evidentiraju i proslijede tužilaštvu. Da se procijeni rizik od ponavljanja nasilja i u zazvisnosti od tog rizika da se izriču zaštitne mjere i koriste drugi mehanizmi zaštite, kako ne bi došlo do ubistava žena”, naglašava Gorica Ivić.
Kako navodi, postojeći zakonski okvir u Republici Srpskoj je solidan. Prema važećim procedurama, policija, tužilaštvo, sudovi, obrazovne institucije, zdravstvene institucije i centri za socijalni rad su obavezni da hitno reaguju.
“Mjere koje se izriču, koje treba da budu mjere zaštite žrtve nasilja, nisu sankcija. Nezavisno od tog da li će biti krivični postupak, ove mjere se mogu izreći, što se u principu rijetko dešava”, podsjeća ona.
Posljednjih godina, organizacije civilnog društva u BiH se zalažu za uvođenje femicida u krivične zakone, kao zasebnog krivičnog djela.
“Bilo bi realno očekivati da se femicid propiše kao jedan oblik teškog ubistva i da se propiše stroža kazna. Mi kao društvo moramo drugačije da reagujemo, da drugačije posmatramo te slučajeve. To su društveno opasna djela, mora im se posvećivati veća pažnja od strane policije i svih institucija, kao što su sudovi, tužilaštva, centri za socijalni rad. Ne smiju čekati da žrtva više puta prijavljuje nasilje, da se čeka neki teži oblik tjelesne povrede ili ubistva, pa da se onda institucije između sebe prepucavaju”, ističe Aleksandra Petrić iz Fondacije “Udružene žene”.
Veliki problem su i građani koji ne prijavljuju nasilje kojem svjedoče, iako su zakonski obavezni da to urade. Svako ko ima saznanja o nasilju, dužan je da o tome obavijesti institucije. Umjesto toga, podsjeća novinarka Milkica Milojević, nasilnicima se daju počasna mjesta u društvu.
“Obično kad neko kaže u kafani: ‘Ubiću kurvu’, oni kažu: ‘Pusti kraju budalu.’ I onda budala ode i stvarno ubije ženu. Kad je neko od nas rekao: ‘Ne, ja neću da budem na ovoj slavi, ovom događaju, ovoj svadbi, ako počasno mjesto zauzima neko za koga ja znam da mlati, ponižava i vrijeđa svoju ženu.’ Nikad. Nego se upravo ti nasilnici često predstavljaju kao vrlo ugledni članovi društva. I mi to ili prihvatamo ili prećutno prelazimo preko toga”, ističe Milkica Milojević.
U prosjeku, u Bosni i Hercegovini svake godine bude ubijeno deset žena. Počinioci su uglavnom njihovi partneri.
Tekst i fotografije preuzeti sa: www.etrafika.net
