Prvi dio ovog članka govori o vezi nastavnog plana sa učenjem o rodnoj ravnopravnosti, o problemu diskriminacije i stereotipa o ženskim ulogama. Jedan od korijena ovih problema leži u neadekvatnom obrazovnom sistemu koji ne uključuje učenje o rodnoj ravnopravnosti.
Članak se može pročitati ovde, a za hCa napisala ga je Harisa Bojčić, studentica Fakulteta Političkih nauka Sarajevo.
U drugom dijelu fokusiramo se na mogućnosti reforme obrazovanja. Da bi se u formalno obrazovanje uvelo učenje o ravnopravnosti spolova, neophodno je izvršiti reformu i stvarati nove nastavne metode koje će nastojati podsticati učenje i diskusiju. Potrebno je obavezno uvesti rodno osjetljivo obrazovanje u nastavne planove i programe na svim nivoima obrazovanja, s posebnim naglaskom na uspostavljanje jedinstvene udžbeničke politike zasnovane na rodu i rodnoj ravnopravnosti. Također, potrebno je razviti jedinstvene pokazatelje za vrednovanje nastavnih materijala i osigurati njihovo kontinuirano praćenje i analizu.
Sve potrebne izmjene nastavnog plana i programa, te generalno obrazovnog sistema BiH zahtijevaju finansijsku podršku koja je, uzimajući u obzir sam sistem obrazovanja ali i način uređenja države, jako komplikovan. Sistem obrazovanja se finansira iz entitetskih, kantonalnih te općinskih budžeta. Dio finansiranja iz državnog budžeta je neznatan, jer je obrazovanje ostavljeno u nadležnost entitetima odnosno kantonima u entitetu FBiH. Što se tiče samog izdvajanja od ukupnog BDP, situacija između entiteta je jako slična. Tako na primjer FBiH za obrazovanje izdvaja oko 6% ukupnog BDP-A dok entitet Republika Srpska izdvaja nekih 4%. Procenat javne potrošnje koji se ulaže u obrazovanje u BiH je iznad regionalnog prosjeka, ali je niži od EU prosjeka. Preko 50% javnih izdvajanja za obrazovanje odlazi na osnovno obrazovanje. S obzirom na fragmentiranost obrazovnog sistema, postoje značajne razlike u nivou finansiranja po učeniku, kao i razlike u nivoima plata i naknada zaposlenih u obrazovnom procesu između entiteta i kantona.
Reforme u obrazovanju u BiH ne prate odgovarajuća finansijska izdvajanja, posebno kada je riječ o usavršavanju nastavnog procesa. Odnos studenta i profesora na visokoškolskim ustanovama je još uvijek tradicionalno hijerarhijski, baziran na jednosmjernoj komunikaciji, i koji ne ostavlja prostora studentima da se aktivno uključe u nastavni proces. Razlozi za
reformu nastavnog plana i programa u BiH su interne i eksterne prirode. U eksterne faktore spadaju: tehnološke inovacije i komunikacijske tehnologije, globalizacija, kulturološke promjene, promjene u načinu shvatanja samog procesa učenja, itd. Međutim, za reformu u
BiH su važniji interni faktori koji podrazumijevaju dosadašnje neusklađene nastavne planove i programe, gdje je bilo teško osigurati kvalitet i jednakost obrazovanja, kao i efikasno upravljanje izuzetno fragmentiranim sistemom obrazovanja. Kao opći cilj obrazovanja navodi se da obrazovanje donosi promjenu kvalitete života pojedinca i društva kroz human i demokratičan proces cjeloživotnog učenja jer obrazovani pojedinci su sposobni da se
odgovorno i aktivno uključe i sudjeluju u privrednom, društvenom i kulturnom razvitku društva. Upravo ovde je potrebno insistirati na uvođenje rodno osjetljivog obrazovanja u nastavne planove i programe na svim nivoima obrazovanja. Također, treba obezbijediti i podstaći obuku nastavnika i nastavnog osoblja u pravcu promocije rodne ravnopravnosti u obrazovnom sistemu. Human i demokratičan proces obrazovanja tokom cijelog života omogućuje, istovremeno, zadovoljenje osobnih potreba i razvoj mogućnosti (potencijala) pojedinca uz puno poštivanje drugih osoba, njihove osobnosti, potreba i zanimanja.
Napisala: Harisa Bojčić, studentica Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu
Fotografija: www.asadria.com
