Istražili smo kako najviši pravni akt države tretira pitanje rodne ravnopravnosti u Bosni i Hercegovini
Ustav je najviši i temeljni pravni akt države kojim se uspostavlja politički i pravni poredak. Svi ostali pravni akti zasnovani su na ustavima. U vremenima kada (i dalje) svjedočimo porastu fašističkih narativa, diskriminaciji svih koji su drugačiji/e, te porastu nasilja u svim oblicima, provjerili smo kako ustavi u regionu tretiraju žene i pitanje rodne ravnopravnosti.
KVALITATIVNA RAVNOPRAVNOST
Ustav Bosne i Hercegovine dio je Općeg okvirnog sporazuma za mir, odnosno Dejtonskog mirovnog sporazuma. Kreiran je i potpisan prije gotovo 28 godina kako bi zaustavio krvoproliće. Ustav BiH ne prepoznaje rodni jezik. U Članu II koji se odnosi na ljudska prava i osnovne slobode, pod tačkom 4. Nediskriminacija, navedeno je da “uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u BiH bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što su spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status”. U Aneksu I koji obuhvata dodatne sporazume o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u BiH stoje dvije konvencije koje se direktno tiču žena – o državljanstvu udatih žena i o uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na žene.
Iz Agencije za ravnopravnost spolova Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, ističu da je izuzetno značajno govoriti o ravnopravnosti spolova, jer se ona ne odnosi samo na prava žena, već i na prava muškarca, na njihove različite potrebe, na kvalitet odnosa i uloga koje imaju u društvu, a koje su uslovljene različitim faktorima.
Razvoj društva nemoguć je bez uvažavanja ravnopravnosti spolova, prvenstveno u smislu podržavanja razvijanja punih potencijala i muškaraca i žena
– Ravnopravnost spolova je osnovni uslov za ostvarivanje građanskih, kulturnih, ekonomskih, političkih i društvenih prava. To podrazumijeva uslove u kojima žene i muškarci imaju jednake mogućnosti da žive i rade, te da imaju jednake koristi, odnosno da ravnopravno dijele dobit od aktivnosti u kojima učestvuju, navode.
Dodaju da “ravnopravnost ne znači samo uključivanje podjednakog broja žena i muškaraca – kvantitativna ravnopravnost, već podrazumijeva uključivanje ženskih i muških interesa u razvojne programe u svim političkim, ekonomskim i društvenim sferama, tako da je dobrobit za žene i muškarce podjednaka – kvalitativna ravnopravnost”.
– Razvoj društva nemoguć je bez uvažavanja ravnopravnosti spolova, prvenstveno u smislu podržavanja razvijanja punih potencijala i muškaraca i žena, poručuju.
Različite analize, navode iz ARSBiH, pokazale su da mnogim ustavima nedostaje odredba o ravnopravnosti spolova iako uključivanje ovog principa može osnažiti ostvarivanje ravnopravnosti ili čak postati osnovni princip.
– Rodni aspekt je relativno nov element u modernim ustavima, ali ga, u širem smislu, treba razumjeti kao demokratski princip koji podrazumijeva ostvarivanje rodne jednakosti i ljudskog dostojanstva svih muškaraca i žena, dječaka i djevojčica. Historijski nepovoljniji položaj žene u odnosu na muškarca zahtijeva uključivanje afirmativnih mjera ravnopravnosti spolova, te na taj način u ustavnim odredbama osigurati prioritet nad drugim propisima. Međutim, u tom smislu su neizostavne i afirmativne mjere kojima je potrebno direktno omogućiti primjenu rodne jednakosti, naročito u oblastima kao što je pristup obrazovanju, zapošljavanju, političkoj participaciji, naglašavaju.
Podsjećaju da u Ustavu BiH postoji zabrana diskriminacije, te da je nediskriminacija jedno od najvažnijih ustavnih načela.
– Ustav BiH garantuje najviši stepen međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda time što je u njega inkorporirano 15 najvažnijih instrumenata za zaštitu ljudskih prava, među kojima i UN-ova Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW konvencija). Takođe, u BiH se direktno primjenjuju prava i slobode zagarantovani Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i njenim protokolima. Gotovo da nema države na svijetu gdje je CEDAW dio ustava, te je iz tog razloga posebno važno da podižemo svijest o CEDAW standardima i da ih direktno primjenjujemo u BiH. Međunarodni dokumenti koji su dio Ustava BiH obavezuju na osiguranje ravnopravnog položaja žena i muškaraca u svim oblastima društvenog i privatnog života, kažu iz Agencije.
Ističu da je moguće pronaći podatke koji ukazuju na to da Ustav Srbije sadrži izjavu o ravnopravnosti spolova i zabrani diskriminacije, te da sadrži afirmativne mjere u cilju unapređenja rodne ravnopravnosti. Ustav Republike Hrvatske sadrži princip rodno zasnovanih afirmativnih mjera, kao i Ustav Crne Gore.
– Do sada su provedene brojne aktivnosti, urađene analize, planirani amandmani na Ustav BiH, podnošene inicijative i preporuke, ali… Kako ističu u Inicijativi Građanke za ustavne promjene, potrebno je nastaviti sa aktivnostima. Cilj je osigurati veću zaštitu ljudskih prava i sloboda, sa posebnim fokusom na rodnu perspektivu. Inicijativa je formirana od aktivista/kinja i organizacija iz cijele BiH, koji/e žele da ohrabre sve građane/ke da koriste svoje znanje, energiju i spremnost na uzajamno djelovanje i doprinesu ispunjenju ciljeva Inicijative. Paralelno sa tim aktivnostima, treba još jače nastaviti sa promocijom i primjenom Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, preporučuju iz ARS-a BiH.
Mirjana Marinković-Lepić, prva žena predsjedavajuća Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, naglašava da više od pola populacije čine žene.
– S jedne strane, mi, žene, same se moramo učiniti ravnopravnim muškarcima, a s druge strane, moramo osloboditi potencijal koji imamo za cjelokupan društveni progres, kaže Marinković-Lepić.
Napominje da ustavi najčešće podrazumijevaju rodnu ravnopravnost, ali je, nažalost, često ne podrazumijevaju tumači ustava, niti oni koji su zaduženi da osiguraju primjenu ustava i njihovo poštivanje.
– Zbog toga se moramo boriti da se sve manje stvari podrazumijeva, a sve više eksplicitno navodi, kako bismo bili sigurniji u njihovo poštivanje i provedbu. Od rodno senzitivnog jezika, pa do rodnih prava konkretno navedenih u ustavu, upozorava.
Naglašava da smo u različitim periodima imali i različite uspjehe i poraze retrogradnih politika.
– Što se, pak, tiče rodne ravnopravnosti, stanje je bolje u zemljama EU nego u zemljama regije, mada i tamo imamo političke glasove, izuzetno jake, koji pod krinkom zaštite tradicionalnih vrijednosti insistiraju na patrijarhalnom društvenom ustrojstvu, što bi ugrozilo prostore ženske slobode koje su žene mukotrpno i uz velike žrtve osvajale. Sve se svodi na pitanje izbora – za koga ljudi glasaju. Vama je u svakom parlamentu potrebna neka većina da biste nešto mijenjali. Ako ne birate one koji vam obećavaju povećanje rodne ravnopravnosti, poštivanje prava žena i slično, teško da će do toga i doći. Možda nekim drugim putevima, ali parlamentarnim sigurno ne. Tu je problem, zašto ljudi, uključujući, naravno, i žene, biraju one koji im ugrožavaju prava, smatra Mirjana Marinković-Lepić.
Objašnjava da je ustav potrebno mijenjati kroz parlament.
– Procedura se zna. Ponovo dolazimo do toga ko sjedi u parlamentima, koga su građani birali. Naša stranka, kojoj pripadam, sigurno na različitim nivoima vlasti ima najviše inicijativa, prijedloga, pitanja i diskusija koji se direktno odnose ili su u vezi s rodnom ravnopravnošću. Dobar dio svog političkog rada sam posvetila rodnoj ravnopravnosti. I to najviše kroz državni Parlament. U taj Parlament, na početku prošlog mandata, izabrano nas je dvoje iz Naše stranke. Mandat je prošao, izabrano je opet dvoje iz Naše stranke. Naravno, mi u toj borbi nećemo posustati, makar niko ne bio izabran, ali bez ljudi koji se za to kroz parlamente bore, teško da ćemo doći do rodno ravnopravnih ustava, upozorava Marinković-Lepić.
Alma Kratina, poslanica u federalnom Parlamentu, ističe da je pitanje rodne ravnopravnosti pitanje prosperiteta društva u cjelini, te da je potrebno utjecati na podizanje svijesti javnosti, s obzirom na to da su žene i dalje podzastupljene na mjestima odlučivanja.
– Činjenica da imamo Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o sprečavanju svih oblika diskriminacije, ratificirane međunarodne konvencije, nije očigledno dovoljna sama po sebi kako bismo svjedočili prilici za jednake šanse za žene i muškarce. Potpuno je jasno da je potrebno uvođenje afirmativnih mjera u Ustav BiH radi postizanja rodne ravnopravnosti, jer Ustav ne propisuje eksplicitno ravnopravnost spolova, što otvara prostor za neravnopravnost i marginalizaciju žena u važnim sferama života, kaže Kratina.
Napominje da je, između ostalog, od iznimnog značaja i upotreba rodno odgovornog jezika u tekstu Ustava kako bi se prevladala diskriminacija i nevidljivost žena u politici.
– Preporuke UN-ovog Komiteta za eliminaciju diskriminacije prema ženama, koje se odnose na BiH, kazuju da je potrebno omogućiti zaštitu jednakosti i odsustvo diskriminacije u javnim i privatnim sferama života. Kako je Ustav BiH diskriminatoran, što je potvrđeno i kroz presude Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima Sejdić-Finci, Šlaku, Pilav, Zornić, a kako sad već više od decenije nema političke volje da izmijenimo Ustav, potpuno je jasno da je veliki izazov i uvođenje afirmativnih mjera u Ustav, kako bi se omogućile jednake prilike za žene i muškarce, ističe Kratina.
Naglašava da je u zemljama regije pitanje rodne ravnopravnosti kroz Ustav bolje riješeno.
– Ohrabrujuće je da su konkretne inicijative u pravcu definisanja ustavnih izmjena, koje bi značile zaštitu jednakosti i ukidanje diskriminacije, pokrenute od NVO, ARSBiH, Gender centra FBIH, iskomunicirane sa komisijama u državnom i federalnom Parlamentu i da se o ovim pitanjima intenzivno razgovara, bez obzira na sva druga otvorena pitanja koja je potrebno hitno rješavati, smatra federalna poslanica i dodaje da je put za ukidanje podzastupljenosti žena na mjestima odlučivanja, u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, ali i u svim segmentima života, zasigurno i vidljivost žena u Ustavu BiH.
Smatra da je potrebno uvesti afirmativne mjere koje bi trasirale put u rodno odgovorno društvo, u konačnici, prosperitetno društvo u cjelini.
– Afirmativne mjere inkorporirane u Ustav značile bi otvoren prostor za smanjenje dominacije muškaraca i generalno uključivanje žena u odlučivanje na mjestima gdje se donose važne odluke za građane/ke i gdje se stvaraju uslovi da se isprave nepravde koje su već odavno locirane u svim sistemima, kako zdravstvene, socijalne zaštite, tako i radnog prava. Dakle, potrebne su intervencije na ustav, kako Ustav BiH, tako i entitetske ustave, naglašava.
Denija Hidić iz Inicijative Građanke za ustavne promjene smatra da je uspostava rodne ravnopravnosti jedan od ključnih ciljeva i prioriteta razvoja svakog savremenog društva.
– Rodna ravnopravnost znači jednaku vidljivost, osnaživanje i učešće oba spola u svim sferama javnog i privatnog života i ima za cilj promovisanje potpunog učešća žena i muškaraca u društvu. Ustav bi trebao biti prostor kojim se, uvažavajući sve potrebe društva, definišu, regulišu i unapređuju društveni odnosi muškaraca i žena, kao i njihov odnos prema državi, ali i ravnopravan i jednak odnos države prema svima koji u njoj žive, kaže Hidićeva.
Objašnjava da je u zemljama regije ravnopravnost spolova jedna od najviših vrijednosti ustavnog poretka i jedan od temelja za tumačenje Ustava.
– Nažalost, u BiH nemamo ni približnu situaciju kada govorimo o ravnopravnosti spolova, kako u temeljnom zakonskom aktu, Ustavu, iz kojeg bi trebalo da crpimo rodnu ravnopravnost, tako ni u podzakonskim aktima i dokumentima. Pitanje rodne ravnopravnosti u potpunosti je isključeno iz Ustava BiH, upozorava aktivistkinja.
Naglašava da Republika Hrvatska vidi ravnopravnost spolova kao vodeći princip za tumačenje Ustava, te da Ustav sadrži afirmativne mjere.
– Ustav Srbije sadrži izjavu o ravnopravnosti spolova i zabrani diskriminacije. Osim toga, sadrži afirmativne mjere u cilju unapređenja rodne ravnopravnosti i garantira socijalno ekonomske povlastice. U Ustavu Crne Gore imamo afirmativne mjere. U BiH najveći problem u kontekstu ustavnih promjena je neprovođenje presuda ESLJP-a, njih pet na državnom nivou, u vezi s diskriminatornim odredbama Ustava BiH, naglašava Hidićeva i dodaje da su žene u Ustavu BiH u potpunosti nevidljive.
Naglašava da je nedopustivo da najveći pravni akt jedne države na taj način diskriminiše žene i u potpunosti ih isključuje. Inicijativa Građanke za ustavne promjene se zalaže za orodnjavanje ustava i uključivanje žena u Ustav BiH kako bi svi građana/građanke imali/e jednaka prava i mogućnosti.
UPLITANJE VJERE
– Prilikom donošenja Ustava BiH žene nisu bile za pregovaračkim stolom, nisu odlučivale, a danas žena nema u dovoljnom broju ni u procesima evropskih integracija, upozorava Hidićeva.
Nedopustivo je da o ženskom tijelu odlučuju retrogradne, nacionalističke, desničarske stranke, te da ograničavaju slobodu ženama
Dodaje da u posljednje vrijeme svjedočimo porastu desnice i retrogradnih i nacionalističkih politika kako u regionu, tako i u Evropskoj uniji.
– Postoje različite političke struje koje negativno utječu na žene i ženski pokret. U Poljskoj je došlo do kontroverzne, potpune zabrane abortusa. Nedopustivo je da o ženskom tijelu odlučuju retrogradne, nacionalističke, desničarske stranke, te da ograničavaju slobodu ženama. Švedska, država koja je poznata po svojoj otvorenosti, feminističkim principima i prvoj feminističkoj vladi, prošle godine je na vlast dovela krajnju desnicu. Pored Švedske, danas i u Italiji imamo na vlasti krajnju desnicu. Region također prati retrogradne politike i danas imamo sve više uplitanje vjere/religije u politiku, kaže Hidićeva.
Smatra da će, sve dok ustavne promjene ne postanu važno pitanje političkim akterima, do stvarnih promjena teško doći.
– Rodna ravnopravnost je također jedan od stubova ljudskih prava u bilo kojoj zemlji koja želi da se zove demokratskom. U Zakonu o ravnopravnosti spolova jasno su definisane obaveze svih nadležnih institucija. Donosiocima odluka treba malo više motivacije i svjesnosti o značaju inkorporiranja rodne ravnopravnosti u Ustav BiH, kako bi odgovorno počeli provoditi sve obaveze koje je BiH preuzela, a koje se tiču ženskih prava i ravnopravnosti spolova. BiH “na papiru” ima dosta toga urađenog kada je riječ o ravnopravnosti, međutim, situacija u praksi daleko je od idealne, naglašava Hidićeva.
(Tekst je pisan u saradnji sa Inicijativom Građanke za ustavne promjene. U narednim Pogledima govorimo o rodnoj ravnopravnosti i ustavima u Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji)
#USTAV BIH#LJUDSKA PRAVA#FONDACIJA CURE#ALMIRA MEHIĆ#ALMA KRATINA#MIRJANA MARINKOVIĆ LEPIĆ#NASAPRICA
Tekst preuzet sa: http://www.oslobodjenje.ba
