5 zahtjeva za vlasti Republike Srpske

VijestiKomentari isključeni za 5 zahtjeva za vlasti Republike Srpske

U svjetlu događanja u Republici Srpskoj u posljednjih nekoliko mjeseci, koji se ogledaju u zabrani javnih okupljanja, stvaranju atmosfere straha i najavama donošenja novih ili izmjena postojećih zakona kojima se uređuju neka od osnovnih ljudskih prava, jedan broj organizacija civilnog društva  se udružio i predočio pet zahtjeva za vlasti i institucije RS.

30. april 2019

Autor/ica teksta Dragana Dardic

5 zahtjeva za vlasti Republike Srpske

U svjetlu događanja u Republici Srpskoj u posljednjih nekoliko mjeseci, koji se ogledaju u zabrani javnih okupljanja, stvaranju atmosfere straha i najavama donošenja novih ili izmjena postojećih zakona kojima se uređuju neka od osnovnih ljudskih prava, jedan broj organizacija civilnog društva  se udružio i predočio pet zahtjeva za vlasti i institucije RS.

1. Organizacije traže da se prestane sa donošenjem zakonskih rješenja koja ograničavaju uživanje ljudskih prava i građanskih sloboda i da se prilikom donošenja zakona poštuju redovne procedure (obaveza organizovanja konsultacija i javnih rasprava) i međunarodni standardi iz ove oblasti.

Ovo se prije svega odnosi na pravo na slobodu okupljanja i slobodu izražavanja koji bi mogli biti dovedeni u pitanje ukoliko se u Republici Srpskoj usvoji set predloženih zakonskih izmjena koje se odnose na Zakon o javnom redu i miru i Zakon o policiji, a uskoro bi se nacrt izmjena i dopuna Zakona o javnom okupljanju mogao naći pred poslanicima Narodne skupstine RS.

2. Organizacije zatim traže da se prestane sa reduciranjem javnih prostora za mirna i i spontana okupljanja i sa sprečavanjem okupljanja građana/ki koji traže da se otkrije ko je ubio Davida Dragičevića.

Javnost i dalje ostaje uskraćena za informaciju ko je odgovoran za smrt Davida Dragičevića. I pored toga, građanima koji su više mjeseci na Trgu Krajine tražili da se sazna istina o Davidovoj smrti, zabranili su okupljanja, teško im krajem prošle godine kršeći njihova prava, pri policijskoj intervenciji koja se odigrala 25. Decembra 2018. Još uvijek nije poznato da li su policajci koji su tukli ljude na ulici kažnjeni, i ukoliko jesu, na koji način su kažnjeni. Time se poslala poruka da oni koji teško krše prava drugih, mogu proći nekažnjeno, ako su pod zaštitom onih koji drže vlast.

Organizacije traže da se u najkraćem roku riješe Davidovo ubistvo i nerazjašnjenje smrti ostalih  građana, a počinioci ubistava najstrože kazne. Takođe, policajci koji su prekršili propise pri napadima na građane 25. decembra 2018. godine, moraju da odgovaraju za svoja činjenja.

3. Organizacije traže da se prestane sa praksom zastrašivanja, prijetnji, etiketiranja i represije.

Građani počinju da se plaše da javno iznesu svoj stav, ukoliko taj stav nije podudaran sa mišljenjem nosioca državnih funkcija ili partija na vlasti. Zabranjuju se šetnje određenim gradskim ulicama, hapse se i tuku ljudi, prijeti se pojedincima od strane državnih organa, a zločini se zataškavaju, dok se nadležni prave kao da se ništa ne događa. Javni medijski servisi se koriste isključivo u svrhu propagiranja jedne strane, i preko njih se pokušavaju satanizovati svi oni koji imaju drugačije mišljenje.

U zemljama u kojima ne postoje slobode izražavanja i okupljanja, u kojima se javni medijski servisi koriste u lične i partijske svrhe, u autokratskim, totalitarnim i religijskim sistemima, ljudi se boje reći ono što misle i izaći na ulicu da taj svoj stav iskažu. Na ovaj način nastaje diktatura. U takvom okruženju pojedinci nisu slobodni, jer su okovani konstantnim strahom za svoj život, a oko njih se stvara atmosfera linča, koju prave državni mediji u saradnji sa određenim nosiocima javnih funkcija. Užasavamo se pomisli o takvom društvu u kome pojedinci i organizacije ne smiju slobodno govoriti i okupljati se, zbog straha od određene sankcije ili bojazni za svoj život.

4. Mora se početi sa departizacijom sistema i usmjeravanjem na ostvarenje potreba svih građana, a ne samo jednog dijela građanstva i interesnih grupa, koje su bliske vlasti.

Partije su počele da diktiraju skoro svaki segment života u BiH i sistem vlasti postao je de facto sistem partije koja je došla do vlasti. Bez članstva u stranci koja drži poluge vlasti, određene stvari postaju nemoguća misija za bilo kog građanina. Stranke su praktično preuzele sistem i njime upravljaju u svom sopstvenom interesu, a ne u interesu građana koji žive u Republici Srpskoj i BiH. Sve što se uradi u korist partije, ma koliko nelegitimno, a često i nelegalno bilo, postaje zaštićeno, ne samo stranačkom infrastrukturom, nego i javnim resursima, koji se nikako ne bi smjeli koristiti u tu svrhu.

Javno se prijeti otkazima i odmazdom političkim neistomišljenicima, bez ikakve sankcije i to polako postaje standardna norma u našem društvu. Konkursi u državnim preduzećima se „legalno“ namještaju, a na čelo institucija se dovodi sumnjiv i nestručan kadar. Ljudi koji su javno iskazali svoje mišljenje, izloženi su mobingu i premještaju se na radna mjesta koja su udaljena od njihovog prebivališta, ne bi li im se stavilo do znanja da im je pametnije da ćute i ne iskazuju javno svoje mišljenje. Imajući u vidu broj ljudi koji svakodnevno odlaze odavde, opravdano strahujemo da će Republika Srpska i BiH postati „prazne ljušture“ u kojima lijepo žive samo oni koji su u svoje ruke uzeli sve državne resurse.

5. Peti zahtjev se odnosi na medijske slobode i rad novinara. Organizacije zahtijevaju da se sankcionišu svi koji u javnom prostoru zabranjuju novinarima dostojanstven i siguran rad, koriste govor mržnje i stvaraju atmosferu linča.  Traže da se svaki napad na novinare/ke  efikasno i profesionalno istraži od strane  policije, kako bi se kroz djelovanje tužilaštava i sudova kaznili počinioci, a javnosti poslala jasna poruka o nedopustivosti nasilja nad medijskim profesionalcima. Traže da novinari imaju slobodan pristup svim javnim događajima od značaja za građane.  

Od avgusta 2018. do sada u Republici Srpskoj je registrovano 15 slučajeva fizičkih napada, političkih prijetnji, zabrana, nedozvoljenog legitimsanja i privođenja u policiju, od kojih je jedan pokušaj ubistva. Takvi postupci predstavljanju krivična djela i nedopušteno kršenje medijskih sloboda i prava novinara na siguran i dostojanstven rad. Vlasti u Srpskoj, posebno policijske strukture, su se oglušile na zahtjeve novinarske i medijske zajednice BiH da se zaustave pritisci nad novinarima, omogući pristup svim javnim događajima, uključujući snimanje, fotografisanje i prikupljanje informacija za potrebe medija i u interesu javnosti. Istrage napada na novinare su nedovoljno profesionalne i efikasne.

Sporost nadležnih pravosudnih, policijskih i sigurnosnih organa omogućuju napadačima na novinare da pobjegnu iz države (kako je to bilo u slučaju jednog od napadača na novinara Vladimira Kovačevića) ili da se „sakriju“ iza svojih javnih funkcija, zbog čega se nasilje nad novinarima javno percipira kao društveno prihvatljivo ponašanje koje tolerišu, ako ne i odobravaju, državne institucije i vladajuće strukture. Analize krivičnih djela prema novinarima u BiH u posljednjihnekoliko godina pokazuju da se tek 27 % krivičnih djela i ataka na slobodu izražavanja riješe u korist novinara.

Zbog svega navedenog organizacije rezolutno zahtijevaju odgovornije ponašanje vlasti u Republici Srpskoj prema zaštiti medijskih sloboda i prava novinara u skladu sa zakonskim propisima, evropskom praksom i standardima demokratskih društva.

Organizacije koje stoje iza ovih pet zahtjeva su: Banjalučki centar za ljudska prava, Helsinški parlament građana Banja Luka, Transparency International – Bosnia and Herzegovina, UG eTrafika.net, Udruženje BH novinari, BHN Klub novinara Banja Luka, Centar za mlade KVART, Centar za informativnu dekontaminaciju mladih Banja Luka, UG Oštra nula i Centar za životnu sredinu.

Organizacije su pozvale građanke i građane da stave svoje potpise na ove zahtjeve i da im se pridruže u pružanju otpora kršenju osnovnih ljudskih prava u Republici Srpskoj. Zahtjevi se mogu potpisati na linku: https://forms.gle/r93GDr6aruzqcPX96

Organizacije civilnog društva su naglasile da neće pristati na kršenje ljudskih prava i legalizaciju ovih kršenja kroz donošenje zakona koji radikalno ograničavaju slobode i prava građana i građanki. „Nećemo dopustiti pretvaranje Republike Srpske u diktaturu i borićemo se protiv toga svim zakonski dopuštenim sredstvima“, poruka je ovih 10 organizacija.

Ne pristajemo na institucionalno treniranje strogoće nad građanima, dok nepotizam, korupcija, strah i odmazda preuzimaju javni prostor, a „preuzete“ institucije ne rade svoj posao. Stoga tražimo da se pristupi očuvaju vladavine prava i pravne sigurnosti, što su vrijednosti koje se na sistematski način ugrožavaju od strane vladajućih organa. Pod hitno se treba prestati sa građenjem atmosfere straha i nesigurnosti, što je postao prevlađujući razlog za napuštanje Republike Srpske i cijele Bosne i Hercegovine.

Ostvarivanje ovih pet teza u praksi je snažna osnova od koje se treba početi građenje sigurnijeg i boljeg okruženja u kome bi Republika Srpska postala istinsko demokratsko društvo u kojem se poštuju osnovna prava svakog građanina/ke.

Tekst pruzet sa: www.ba.boell.org

COPYRIGHT © 2014. ALL RIGHTS RESERVED.