23. april – Svjetski dan knjige
Ostati ravnodušan prema knjizi, znači lakomisleno osiromašiti svoj život.
Ivo Andrić
Dan kada su nas napustila dva velikana svjetske književnosti, Miguel de Servantes i Vilijam Šekspir, UNESCO je 1995. godine, na konferenciji održanoj u Parizu, proglasio Svjetskim danom knjige i autorskih prava. Danas se on obilježava u više od sto zemalja širom svijeta. Cilj je bio odati počast piscima i njihovim djelima, te oživjeti zadovoljstvo čitanja.
Ako ste, kao Borhes, raj oduvijek doživljavali kao svojevrsnu biblioteku, onda znate šta znači magija čitanja i svjetovi u koje vas ona uvodi.
Sposobonost „čitanja misli“ vježba se upravo čitanjem. Svojevrsna „iskustva“ čiji svjedoci postajemo već na prvoj stranici, uče nas da uočimo slične situacije u stvarnom životu i reagujemo po već kreiranom stavu. Razvijanje mašte, bogaćenje vokabulara, učenje o drugim civilizacijama i oslobađanje od stresa samo su neki od razloga zbog kojih bismo trebali posegnuti za knjigom. Istraživanja su pokazala da na kognitivni razvoj djeteta značajnije utiče čitanje nego nivo obrazovanja roditelja.
Ipak, 35% odraslih u svijetu ne čitaju. Na našim prostorima taj procent iznosi 40%, i više, zavisno od regije. Više čitaju žene, one čine 60% čitalačke populacije.
Tipičan redovni čitalac na našim prostorima je žena mlađa od 30 godina, neudata, koja živi u urbanoj sredini, utvrdila je agencija TNS Medium Gallup iz Beograda.
Uvriježeno je mišljenje da su televizija i internet potisnuli naviku čitanja. Živimo brže (vožnja u podzemnoj željeznici je izrodila formu kratke priče), primamo mnogo više informacija, koje pratimo „selektivno“, pažnja nam se usredsređuje drugačije nego npr. ljudima s početka 20. stoljeća. To je naša stvarnost. Stoga je i prirodno da čitalačke navike budu prilagođene vremenu u kojem živimo.
Gledati na internet kao prepreku je u neku ruku i nepravedno – informacije o literaturi, prevodima i novim naslovima su nam dostupniji, možemo objavljivati bez posredstva izdavača, pišemo blogove, učlanjujemo se u čitalačke grupe na društvenim mrežama, čitamo online-izdanja.
Da je književnost subjektivni odraz objektivne stvarnosti vidimo jasno: konzumentski duh je ušao i u književnost. Brzo stečena slava i novac pršte među koricama lake literature (podžanr prostitutske književnosti, popularan u svijetu, još nije došao na naše police!?).
Čemu literarni puritanizam, estetska policija, harač na šund? Danas se objavljuje mnogo, još više piše. Igra se formama, književnost zadire u druge medije. Djela pričaju o djelima.
Den Braunov „Da Vinčijev kod“ propituje biblijske teme i postaje najprodavanija knjiga poslije Biblije u svijetu.
Poslije Vergilija pamtimo Dantea, mistični svijet Omera Hajjama sada je mistični svijet Orhana Pamuka.
Zabranjene knjige se ne spaljuju. Živimo u vrijeme najveće slobode u literarnom stvaralaštvu. Na kraju, najbolji autori i najbolja djela će se pamtiti. Po mjeri nekih novih čitalaca iz nekih novih vremena.
Tako je to u svijetu magije. Granice se pomjeraju, priče prepliću, autor umire, živi(o) Tekst!
Napisala Dina Kamerić
Ostati ravnodušan prema knjizi, znači lakomisleno osiromašiti svoj život.
Ivo Andrić
Dan kada su nas napustila dva velikana svjetske književnosti, Miguel de Servantes i Vilijam Šekspir, UNESCO je 1995. godine, na konferenciji održanoj u Parizu, proglasio Svjetskim danom knjige i autorskih prava. Danas se on obilježava u više od sto zemalja širom svijeta. Cilj je bio odati počast piscima i njihovim djelima, te oživjeti zadovoljstvo čitanja.
Ako ste, kao Borhes, raj oduvijek doživljavali kao svojevrsnu biblioteku, onda znate šta znači magija čitanja i svjetovi u koje vas ona uvodi.
Sposobonost „čitanja misli“ vježba se upravo čitanjem. Svojevrsna „iskustva“ čiji svjedoci postajemo već na prvoj stranici, uče nas da uočimo slične situacije u stvarnom životu i reagujemo po već kreiranom stavu. Razvijanje mašte, bogaćenje vokabulara, učenje o drugim civilizacijama i oslobađanje od stresa samo su neki od razloga zbog kojih bismo trebali posegnuti za knjigom. Istraživanja su pokazala da na kognitivni razvoj djeteta značajnije utiče čitanje nego nivo obrazovanja roditelja.
Ipak, 35% odraslih u svijetu ne čitaju. Na našim prostorima taj procent iznosi 40%, i više, zavisno od regije. Više čitaju žene, one čine 60% čitalačke populacije.
Tipičan redovni čitalac na našim prostorima je žena mlađa od 30 godina, neudata, koja živi u urbanoj sredini, utvrdila je agencija TNS Medium Gallup iz Beograda.
Uvriježeno je mišljenje da su televizija i internet potisnuli naviku čitanja. Živimo brže (vožnja u podzemnoj željeznici je izrodila formu kratke priče), primamo mnogo više informacija, koje pratimo „selektivno“, pažnja nam se usredsređuje drugačije nego npr. ljudima s početka 20. stoljeća. To je naša stvarnost. Stoga je i prirodno da čitalačke navike budu prilagođene vremenu u kojem živimo.
Gledati na internet kao prepreku je u neku ruku i nepravedno – informacije o literaturi, prevodima i novim naslovima su nam dostupniji, možemo objavljivati bez posredstva izdavača, pišemo blogove, učlanjujemo se u čitalačke grupe na društvenim mrežama, čitamo online-izdanja.
Da je književnost subjektivni odraz objektivne stvarnosti vidimo jasno: konzumentski duh je ušao i u književnost. Brzo stečena slava i novac pršte među koricama lake literature (podžanr prostitutske književnosti, popularan u svijetu, još nije došao na naše police!?).Čemu literarni puritanizam, estetska policija, harač na šund? Danas se objavljuje mnogo, još više piše. Igra se formama, književnost zadire u druge medije. Djela pričaju o djelima.
Den Braunov „Da Vinčijev kod“ propituje biblijske teme i postaje najprodavanija knjiga poslije Biblije u svijetu.
Poslije Vergilija pamtimo Dantea, mistični svijet Omera Hajjama sada je mistični svijet Orhana Pamuka.
Zabranjene knjige se ne spaljuju. Živimo u vrijeme najveće slobode u literarnom stvaralaštvu. Na kraju, najbolji autori i najbolja djela će se pamtiti. Po mjeri nekih novih čitalaca iz nekih novih vremena.
Tako je to u svijetu magije. Granice se pomjeraju, priče prepliću, autor umire, živi(o) Tekst!
Napisala Dina Kamerić, Ženska alternativna vlada BiH
