Džemila Agić: OKO 50% DOMAĆINSTAVA JE ENERGETSKI SIROMAŠNO I TREBA POMOĆ

Postići povjerenje i ugled, te ga sačuvati kod građana/ki je najvažnije za jednu nevladinu organizaciji, a kada se završi neki projekat, proces i dalje treba da se prati, kazala je Džemila Agić, direktorica Centra za ekologiju i energiju Tuzla, koji postoji više od 20 godina.

Sa Džemilom smo o participaciji građana/ki u ekološka pitanja i drugim temama razgovarali tokom “Trećeg radnog okupljanja platforme za ekofeminističko djelovanje u Bosni i Hercegovini EKOFEM BiH”, održanog u oktobru u Banjaluci.

Koliko su danas građani/ke uključeni i zainteresovani, uz pomoć ekoloških organizacija, u aktivnosti za očuvanje životne sredine?

DŽEMILA: Mnogi pojedinci, nevladine organizacije ili različite grupacije dolaze u lokalnu zajednicu i sa  građanima pričaju o različitim temama i idejama, sa ciljem da pokrenu različite inicijative što građane često zbuni jer ne znaju ko je taj pravi partner sa kojim trebaju da razgovaraju i gdje da investiraju svoje vrijeme. Uglavnom edukacije, zborovi i sastanci su nakon njihovog završetka radnog vremena. Dešava se da neke nevladine organizacije ili grupacije dođu jednom, nešto obećaju, a poslije se više nikad ne pojave. Da bi se izgradilo i zadržalo povjerenje i ugled, kada se dođe u jednu lokalnu zajednicu mora se biti ozbiljan, treba obezbijediti kompetentne stručnjake i pričati o temama i problemima koji su interesantni i prioritetni za tu lokalnu zajednicu.  Ako se uključite u rješavanje nekog problema treba biti dosljedan i kontinuirano im slati  povratnu informaciju o razvoju procesa. To je ono po čemu je prepoznat Centar za ekologiju i energiju, da kada započnemo jedan proces, i kad se završi projekat, nastavljamo  volonterski prati šta se dešava. To je sa jedne strane teret uposlenicima Centra, ali je u stvari jedini način da zadržimo povjerenje koje dobijemo kod građana/ki. Zbog našeg takvog pristupa, kada mi sami nešto organiziramo, ili u partnerstvu sa nekom drugom organizacijom, građani nam se rado odazivaju jer imaju povjerenja u naš rad. Mislim da je to dobar recept za uspjeh saradnje sa građanima/kama.

Centra za ekologiju i energiju Tuzla je do sada radio značajna istraživanja, od toga koje zdravstvene štete jedna termoelektrana nanese građanima/kama do štetnih uticaja iz šljake i pepela. Koje posljednje istraživanje ste radili?

DŽEMILA: Zadnje istraživanje smo radili vezano za energetsko siromaštvo, kojim smo ispitivali koliko domaćinstava je energetski siromašno. Kada bismo uzeli jednu od definicija koja se primjenjuje u određenim evropskim zemljama u BiH bi 70 % domaćinstava bilo energetski siromašno. Međutim, istraživanja i analize se rade da bi se pripremio realan i provediv plan pomoći. Zato smo uveli dodatne kriterije i uradili klasifikaciju energetski siromašnih domaćinstava u tri kategorije od ekstremno siromašnih do onih koji su u riziku od energetskog siromaštva. Istraživanje je pokazalo da je oko 50% domaćinstava energetski siromašno i treba pomoć. Da bi se tim domaćinstvima pružila adekvatna podrška neophodan je sistematski i održiv pristup. U Tuzlanskom kantonu smo za četiri lokalne zajednice uradili Strategije za smanjenje energetskog siromaštva koje sadržavaju konkretne mjere sa vremenskim planom i budžetom. Koje mjere će se poduzeti zavisi od situacija u domaćinstvu. Za domaćinstva koja žive u ekstremnom siromaštvu je neophodno ponuditi finansijsku pomoć za plaćanje računa da bi mogli kuhati, imati rasvjetu i tople domove. Međutim, neophodno je paralelno radi na održivim i dugoročnim mjerama kao što su nabavka energetski efikasnih električnih uređaja, ugradnja efikasne rasvjete, toplotna izolacija objekata, zamjena prozora i vrata itd. Cilj je da se konkretnim mjerama i edukacijom smanji broj  energetski siromašnih domaćinstva. Da bi lokalne zajednice riješile problem energetskog siromaštva trebat će im pomoć drugih nadležnih institucija.

I za kraj pitanje kakva je, prema vašem mišljenju, perspektiva ekofeminizama i platforme EKOFEM BiH?

DŽEMILA: Što se tiče ekofeminizma mi imamo i iz prošlosti taj”background”. U bivšoj Jugoslaviji smo imali  snažne, aktivne i umrežene žene, koje su se borile za žensku ravnopravnost, a sad je važno da se to poveže sa okolišem. Povezivanje feminizma sa ekološkim temama nam proširuje prostor djelovanja, jer su ekološke teme poznate, priznate i prioritetne svima nama. Ekofeminizam nam daje zajedničku platformu djelovanja preko koje ćemo uključiti veći broje žena u rješavanje ekoloških problema, a preko žena ćemo uključiti muškarce i čitavu zajednicu.

Razgovarala: Vesna ILIKTAREVIĆ

Fotografija1: Helsinški parlament građana Banja Luka/ Džemila Agić

Fotografija2: Ustupljena fotografija/ Džemila Agić

Facebook
Twitter
LinkedIn

Najnovije vijesti