Održane prve javne konsultacije usklađenosti BiH zakonodavstva sa UN Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom u oblasti obrazovanja
Banja Luka, 30. april 2014.
Prve javne konsultacije „Analiza usklađenosti BiH zakonodavstva sa UN Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini“ održane su danas u hotelu Bosna u Banjaluci u organizaciji Helsinškog parlamenta građana Banja Luka.
Na konsultacijama su učestvovali članovi radne grupe za obrazovanje, kao i stručnjaci iz ove oblasti iz vladinog i nevladinog sektora.
Tema konsultacija bili su zakoni koji regulišu oblast obrazovanja u BiH, te njihova usklađenost sa članom 24. UN Konvencije o pravima osoba sa invliditetom.
Lider radne grupe, Zoran Pologoš, istakao je kako se radila komparativna analiza zakona sa UN Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom.
„Analiza je trajala pet mjeseci, a ukupno je analizirano 13 ustava, jedan statut, tj. 52 zakona na državnom nivou.“
Mijat Šarović, član radne grupe, bavio se analizom zakonodavnih dokumenata iz RS, te tokom istraživanja ustanovio mnogo diskriminatornih elemenata, a posebno problematične smatra terminološke odrednice.
„U zakonima i pravilnicima umjesto termina „poteškoće u razvoju“ koristi se termin „ometenost“ što je diskriminatorno. Takođe, u nijednom propisu ni zakonu nije navedeno da smo ratifikovali UN Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom. Najviše se pažnje obraća na djecu mentalno zaostalu u razvoju, dok su van interesovanja slijepa i slabovida djeca, kao i gluhonijema djeca, te djeca sa tjelesnim oštećenjima“, istakao je Šarović.
Zorica Garača ispred Ministarstva prosvete i kulture RS istakla je da su zakoni i propisi usklađeni sa evropskim, ali da je terminologija raznolika.
„Osobe sa invaliditetom trebaju biti upoznate sa svojim pravima i obavezama, jer nisu problem arhitektonske barijere, koliko su problematične barijere u glavam“, naglasila je Garača.
Ispred Pedagoškog zavoda RS, Jelena Šipka naglasila je da se inkluzija najbolje sprovodi u Hercegovini, gdje samo u Trebinju postoje tri logopeda, za razliku od Banjaluke gdje na 26 škola postoji jedan logoped.
„Škole bi trebale biti modernizovane, imati govorne softvere, mašine za brajevo pismo. Takođe, treba se usmjeriti na osnivanje dnevnih centara u svakoj lokalnoj zajednici, kao i specijalizovanih ustanova koja trebaju biti na raspolaganju i djeci i roditeljima“, istakla je Šipka.
Ognjen Ranisavić, član Upravnog odbora Udruženja studenata sa invaliditetom ističe da osobe sa invaliditetom ne upisuju željeni, nego njima prilagođeni fakultet.
„Mnogo je problema sa kojima se susreću studenti sa invaliditetom. Samo četiri fakulteta na Univerzitetu u Banjaluci nemaju arhitektonsku barijeru. Problem je, takođe, neprilagođena nastava, nepostojanje gestovnog tumača, te nepostojanje brajevog štampača“, zaključuje Ranisavić.
Zaključak je da treba raditi na edukaciji nastavnika, modernizovati škole, precizirati terminološke odrednice. Takođe, veliki problem je nedostatak logopeda, a treba raditi i na upoznavanju roditelja sa pravima i obavezama. Jedan od ključnih problema, kako je zaključeno, je sprovođenje postojećih propisa koji su usklađeni sa UN Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom. Djecu treba osposobiti za normalan život, omogućiti im napredak, a ne stagnaciju.
Javne konsultacije dio su projekta „IN – Implementacija UN Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovni“ koji Helsinški parlament građana Banja Luka sprovodi sa partnerskim organizacijama: Organizacija amputiraca „UDAS“, Savez udruženja za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim licima Republike Srpske, Savez paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Federacije BiH i Udruženje slijepih Kantona Sarajevo, a koji finansira Evropska unija.
Prve javne konsultacije „Analiza usklađenosti BiH zakonodavstva sa UN Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini“ održane su danas u hotelu Bosna u Banjaluci u organizaciji Helsinškog parlamenta građana Banja Luka.
Na konsultacijama su učestvovali članovi radne grupe za obrazovanje, kao i stručnjaci iz ove oblasti iz vladinog i nevladinog sektora.
Tema konsultacija bili su zakoni koji regulišu oblast obrazovanja u BiH, te njihova usklađenost sa članom 24. UN Konvencije o pravima osoba sa invliditetom.
Lider radne grupe, Zoran Pologoš, istakao je kako se radila komparativna analiza zakona sa UN Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom.
„Analiza je trajala pet mjeseci, a ukupno je analizirano 13 ustava, jedan statut, tj. 52 zakona na državnom nivou.“
Mijat Šarović, član radne grupe, bavio se analizom zakonodavnih dokumenata iz RS, te tokom istraživanja ustanovio mnogo diskriminatornih elemenata, a posebno problematične smatra terminološke odrednice.
„U zakonima i pravilnicima umjesto termina „poteškoće u razvoju“ koristi se termin „ometenost“ što je diskriminatorno. Takođe, u nijednom propisu ni zakonu nije navedeno da smo ratifikovali UN Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom. Najviše se pažnje obraća na djecu mentalno zaostalu u razvoju, dok su van interesovanja slijepa i slabovida djeca, kao i gluhonijema djeca, te djeca sa tjelesnim oštećenjima“, istakao je Šarović.
Zorica Garača ispred Ministarstva prosvete i kulture RS istakla je da su zakoni i propisi usklađeni sa evropskim, ali da je terminologija raznolika.
„Osobe sa invaliditetom trebaju biti upoznate sa svojim pravima i obavezama, jer nisu problem arhitektonske barijere, koliko su problematične barijere u glavam“, naglasila je Garača.
Ispred Pedagoškog zavoda RS, Jelena Šipka naglasila je da se inkluzija najbolje sprovodi u Hercegovini, gdje samo u Trebinju postoje tri logopeda, za razliku od Banjaluke gdje na 26 škola postoji jedan logoped.
„Škole bi trebale biti modernizovane, imati govorne softvere, mašine za brajevo pismo. Takođe, treba se usmjeriti na osnivanje dnevnih centara u svakoj lokalnoj zajednici, kao i specijalizovanih ustanova koja trebaju biti na raspolaganju i djeci i roditeljima“, istakla je Šipka.
Ognjen Ranisavić, član Upravnog odbora Udruženja studenata sa invaliditetom ističe da osobe sa invaliditetom ne upisuju željeni, nego njima prilagođeni fakultet.
„Mnogo je problema sa kojima se susreću studenti sa invaliditetom. Samo četiri fakulteta na Univerzitetu u Banjaluci nemaju arhitektonsku barijeru. Problem je, takođe, neprilagođena nastava, nepostojanje gestovnog tumača, te nepostojanje brajevog štampača“, zaključuje Ranisavić.
Zaključak je da treba raditi na edukaciji nastavnika, modernizovati škole, precizirati terminološke odrednice. Takođe, veliki problem je nedostatak logopeda, a treba raditi i na upoznavanju roditelja sa pravima i obavezama. Jedan od ključnih problema, kako je zaključeno, je sprovođenje postojećih propisa koji su usklađeni sa UN Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom. Djecu treba osposobiti za normalan život, omogućiti im napredak, a ne stagnaciju.
Javne konsultacije dio su projekta „IN – Implementacija UN Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovni“ koji Helsinški parlament građana Banja Luka sprovodi sa partnerskim organizacijama: Organizacija amputiraca „UDAS“, Savez udruženja za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim licima Republike Srpske, Savez paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Federacije BiH i Udruženje slijepih Kantona Sarajevo, a koji finansira Evropska unija.
