Nasilje nad ženama ne smije da bude svakodnevna pojava koju će lokalna zajednica ćutnjom odobravati i koja će ostati iza zatvorenih vrata susjednog stana i neće nas se ticati, poruka je višesatne tribine koju je organizovala polaznica Ženske akademije Arijana Turković u subotu 29. novembra u vili “Orient” u Sarajevu. Jedna od govornica Selvira Draganović, psihologinja i EMDR psihoterapeutkinja i profesorka na IUS-u govorila je o uzrocima nasilja i načinima na koje ono ostavlja trag na psihološkom i fizičkom stanju žrtve. Konvencije i njihovo (ne)sprovođenje, (ne)zainteresovanost državnih institucija u sprečavanju nasilja nad ženama i važnost sigurnih kuća za žrtve nasilja bila je tema obraćanja Lejle Somun Krupalija, nezavisne istraživačice u oblastima socijalne inkluzije i ravnopravnosti polova, članice Asocijacije: „Žena u razvoju” (AWID) i Udruženja roditelja djece i osoba u autističnom spektru. Svoje višegodišnje iskustvo u radu sa osobama koje su iskusile različite vrste nasilja podijelila je Aida Ganović, supervizorka realitetne terapije za osnovnu i naprednu sedmicu i zaposlenica Odjela za ljudske resurse SOS Kinderdorf-a. Na ovoj tribini interaktivnog karaktera prisustvovalo je više od dvadeset žena i muškaraca koji su poslali apel i drugima o potrebi percepcije nasilja koje ne smije ostati u sferi privatnog. Aktivnost Arijane Turković kojoj je u organizovanju pomogla Fondacija „Boris Divković” bila je ujedno i realizacija trećeg granta polaznica Ženske akademije II u cilju promocije koncepta rodne ravnopravnosti u svim sferama bh. društva.
