Oni koji su pratili predizbornu kampanju u SAD-u, sjetiće se momenta kada je Kamala Harris, tada kandidatkinja za američku potpredsjednicu tokom debate mirno reagovala na sve upadice protivkandidata Mikea Pencea. „Ako nemate ništa protiv, potpredsjedniče, dozvolite mi da završim pa možemo voditi razgovor, ok?”, rekla je Kamala Harris. Sa smiješkom.
Zašto nam muškarci uporno objašnjavaju život i upadaju u rečenice?
Takvo ponašanje prisutno je već vijekovima. Prekidanje i patroniziranje usko su povezani s dinamikom moći – što je sagovornik moćniji češće prekida razgovor i takvo ponašanje po pravilu upućuje na rodnu nejednakost jer je kroz istoriju dokazano da su to najviše i najčešće radili upravo muškarci ženama. Ironično, skoro pa najčešće kada su žene o zadanoj temi i informiranije.
Termin „mansplaining“ je u upotrebi već punih deset godina, a privukao je mnogo pažnje posljednjih nekoliko godina, od 2014. kada je bio čak predložen kao riječ godine Oxfordskog rječnika. Prema istom rječniku radi se o pojavi objašnjavanja bilo čega, muškarca ženi, na način koji je docirajući i patronizirajući. Lily Rotjman je u svom članku Cultural History of Mansplaining objasnila da se radi o objašnjavanju na specifičan način jer onaj koji objašnjava ne uzima u obzir da slušalac možda zna i više o temi ili je jednako dobro informisan i upućen.
Ruku pod ruku s mansplainingom često ide i prekidanje u pola riječi ili rečenice. Tačnije, prekidanje usred rečenice jedan je mogući dio mansplaininga. Slično je radio Donald Trump svojim saradnicima, dakle i muškarci sami mogu biti “žrtve” mansplaininga. Problematično je što je za žene to uobičajeno ponašanje s kojim se moraju naučiti nositi u životu, dok se muškarcima to događa sporadično, ako baš naiđu na nekog poput Trumpa.
Nađete li se u takvoj situaciji postoji par stvari koje možete učiniti, bez da se uzrokuje sukob, a koje sagovornika stavljaju na ‘njegovo mjesto’ i vama daju prostora da se izvučete iz ralja mansplaininga. Prvo, kratkom i jednostavnom asertivnom rečenicom prekinite sagovornika, ne u pola njegove rečenice, pričekajte da uzme zraka i kada krene na drugo poglavlje svog izlaganja, uskočite s nečim poput – Marko, hvala na komentaru, no da nastavim… ili nešto poput Hvala na objašnjenju, no rado bih nastavila s odgovorom na pitanje…. Iako je zahvala tu zapravo suvišna, promišljena upotreba tih malih, ali moćnih riječi stvara atmosferu smirenosti i sukob (a posebno kada stvarno nema potrebe za time) je lakše izbjeći.
Humor otvara mnoga vrata, pa tako i ova. Ako se možete našaliti usred mansplaininga i skrenuti razgovor na svoju stranu, birajte taj pristup jer gotovo uvijek pali.
Preusmjeravanje razgovora još je jedna taktika kojom se pametni sagovornici služe. Uvijek možete skrenuti razgovor u drugu, žensku stranu… s rečenicom kao što je Marko, prije nego nastavimo dalje, zanima me što Ana misli o… Tako se razbija neravnoteža muško-ženskih govornika i mansplaining situacije postaju vremenski manje i oduzima im se značaj.
Mansplaining postaje podsjetnik na borbu žena da budu tretirane kao ljudska bića. Ljudska bića kojima pripadaju ne samo pravo na život i lična sloboda, već i pravo da budu uključene u kulturni i politički aspekt društva. Sloboda mišljenja i izražavanja misli je definitivno osnovni preduslov za preživljavanje i dostojanstvo. Činjenica da su muškarci isplivali kao nositelji istorije upravo ide u prilog tome, imajući na umu da njima niko nije negirao ova prava. Mansplaining nas dakle podsjeća da je potrebno odložiti patroniziranje kao oružje neukih i umjesto toga oboružati se s navedene tri osobine. Jedino razumijevanjem druge strane tj. hodanjem u tuđim cipelama možemo uistinu prepoznati i iskorijeniti društveni korov.
Izvori:
www.journal.hr/lifestyle/sto-je-mansplaining-kako-ga-sprijeciti/
www.croatia.ihollaback.org/mansplaining-manspreading-i-ostali-manovi/
www.gloriaglam.hr/gg-talk/ono-kad-ti-muskarci-objasnjavaju-stvari-o-kojima-ti-znas-puno-vise-od-njih
