Urbanističko planiranje s rodnom perspektivom postavlja svakodnevni život u središte svoje politike i djeluje sa stanovišta inkluzije kako bi odgovorilo na potrebe i želje društva u cjelini, uzimajući u obzir njegove raznolikosti koje se odnose na pol, životnu dob, porijeklo ili funkcionalni kapacitet, između ostalog. Rezultat tog zalaganja je pravedniji, ravnopravniji i sigurniji grad bez prepreka.
Urbanističko planiranje, između ostalog, određuje konfiguraciju onih prostora koji čine fizičku podlogu za društveni život ljudi. Korišćenje tih prostora i aktivnosti koje se u njima odvijaju zavisiće od iskustva svakodnevnog života; zato je neophodno da se oni analiziraju, osmišljavaju, dizajniraju, izgrađuju i održavaju u skladu sa svakodnevnim potrebama i radnjama ljudi koji ih koriste, i to tako da se pritom obuhvati raznolikost tih ljudi.
Stanovište urbanizma nije neutralno i, u zavisnosti od društveno-političkog usmjerenja sa kojim mu se pristupalo u različitim istorijskim periodima, vrijednost se pridavala nekim aspektima i sektorima društva na štetu drugih, i ne nužno sa svjesnom namjerom.
Tokom svoje istorije, grad Barselona smatrao se primjerom kompaktnog, bliskog i pristupačnog grada, koji je u postavci svog urbanističkog modela uzeo u obzir međusobnu različitost korišćenja prostora kako na nivou gradskih naselja tako i na nivou opštine. Ovakav gradski model podržava razvijanje svakodnevnog života ljudi, ali on ne mora nužno da u svoju postavku svjesno uključuje rodnu perspektivu.
Iz tog razloga, ovim upravnim mjerama Gradska uprava Barselone nastoji da izričito potvrdi svoje zalaganje za rodnu zastupljenost u svim svojim odjelima, kako bi uspostavila pravila i mehanizme koji garantuju zastupljenost rodne perspektive, kako na političkom tako i na tehničkom nivou, u svim svojim djelatnostima i programima urbanističkog planiranja grada.
Upravu mjeru grada Barselone „Urbanizam sa rodnom perspektivom“ pročitajte u priloženom PDF-u:
Fotografija: Pixabay
