Prošle godine BiH je postala punopravna članica Mehanizma civilne zaštite EU – evropskog okvira solidarnosti za pomoć zemljama pogođenim katastrofama, a na čelu Evropskih operacija civilne zaštite nalazi se žena. O značaju učešća žena u ovim službama, Helsinški Parlament građana je pisao u našoj publikaciji “Rod u Civilnoj Zaštiti“.
Ovaj put objavljujemo razgovor sa Ingeborg Hasli, ženom na čelu Evropskih operacija civilne zaštite. Ona predstavlja primjer ideje istrajnosti, samopouzdanja i odlučnosti u suočavanju sa stvarnim opasnostima i teškoćama.
“Život nije lak ni za koga od nas. Ali šta imamo od toga? Moramo imati ustrajnosti i prije svega povjerenja u sebe”, rekla je poznata poljska naučnica i dvostruka nobelovka Marie Curie.
Ingeborg Hasli, vatrogasna komandantica iz Norveške, predvodi tim EU-a za civilnu zaštitu i stručnjakinja je za logistiku pri Mehanizmu civilne zaštite EU . Između ostalog, Ingeborg je učestvovala u mnogim misijama pomažući tokom kriznih situacija. Sa nama dijeli uvide stečene godinama rada na terenu.
Da li civilnom zaštitom dominiraju muškarci? Kakvo je vaše iskustvo?
Ingeborg: U Norveškoj, u vatrogascima još uvijek 98% dominiraju muškarci. Međutim, u policiji i hitnoj pomoći rodna je ravnopravnost puno veća. Također, više muškaraca nego žena sudjeluje u kursevima i misijama koje organizira EU. Međutim, s muškarcima je generalno lijepo raditi! Što sam starija, sve manje vjerujem u stereotipe: raspravljajući o nekim svojim ranjivostima – na primjer, strahu od neuspjeha – otkrila sam da i muškarci oko mene osjećaju isto ili imaju slične probleme.
“U savršenom svijetu, trebali bismo manje razmišljati o polu, a više o tome kako svaki član tima može doprinijeti svojim snagama i znanjem”, rekla je.
Koje karakteristike žene donose civilnoj zaštiti?
Ingeborg: Žene donose raznolikost u civilnu zaštitu! Raznolikost u timu može doprinijeti gledanju problema iz različitih uglova i uvođenju novih alata u radu. Kad sam radila kao vatrogasac u Norveškoj kao jedna od rijetkih žena i prva žena ronilac, mislim da sam ja ta koja je najviše naučila. Gledajući unatrag, moje razmišljanje je da je potrebno više od jedne žene da bi se ostvario pravi uticaj. Ali moj tim bi rekao da su se dosta promijenili i “smekšali” sa samo jednom ženom u grupi.
Koja je bila najizazovnija situacija s kojom ste se morali nositi?
Ingeborg: (Smijeh) Pronalaženje mjesta za mokrenje dok sam gasila vatru – morala sam se vratiti u kuću u kojoj smo upravo ugasili vatru! Biti žena vatrogasac ima svoje izazove! Ali ozbiljno, vrlo stvaran izazov je strah od neispunjavanja očekivanja društva o tome što bi žena trebala biti i raditi. Ne biti dovoljno dobra.
Neki su još uvijek skeptični kad vide ženu aktivnu u civilnoj zaštiti. Jednom sam, spašavajući dječaka koji je doživio nesreću i zapeo, morala koristiti hidraulične makaze. Čula sam ljude, kako komentarišu činjenicu da je “djevojka” koristila makaze. Bilo je prilično neugodno. I, naravno, nedavni potres u Turskoj. Veliki razmjeri katastrofe, velik broj pogođenih ljudi i potreba za raspoređivanjem timova za potragu i spašavanje i medicinskih timova na nekoliko lokacija – sve je to ovo raspoređivanje učinilo posebno izazovnim.
Što biste savjetovali današnjim mladim ženama koje žele ići vašim stopama?
Ingeborg: Podržavam žene koje su zainteresovane za to da to učine. Radujem se što ću poželjeti dobrodošlicu većem broju stručnjakinja civilne zaštite. “Veselim se danu kada ću biti samo šefica vatrogasaca, a ne žena”, kaže Inge. Svima nama, muškarcima i ženama, život će biti lakši kada budemo mogli slijediti svoje snove ne razmišljajući o tome je li profesijom koju smo odabrali tipično dominiraju muškarci ili žene.
Izvor: civil-protection-humanitarian-aid.ec.europa.eu
Fotografija: Lisa Hastert, © Europska unija, 2019
