Naš cilj je da mir, ravnopravnost spolova, ženska prava i socijalna pravda postanu neizostavni i ključni elementi bosanskohercegovačkog društva.
U Bosni i Hercegovini svjedočimo konstantnom direktnom ili indirektnom kršenju prava žena, na brojne načine. Praksu da žene nisu jednako plaćene kao i muškarci za rad iste vrijednost moramo prekinuti. Stakleni strop, diskriminatorska praksa koja žene zaustavlja u napredovanju, ružičasti porez i visok procenat žena neaktivnih na tržištu rada, su samo neki od problema o kojima jasno i glasno moramo govoriti. Govorimo glasno i jasno o nevidljivosti i zastupljenosti neplaćenog kućnog rada, o pravu na zdravstvenu zaštitu i neophodnost dostupnosti potrebnih lijekova za sve žene, političkoj participaciji žena i pravu na učešće u svakom aspektu života, seksualnom uznemiravanju, diskriminaciji, femicidu, poduzetništvu i obrazovanju žena, porodiljnim naknadama i pravu na jednaku platu za rad jednake vrijednosti. Govorimo o nevidljvosti, pogotovo višestruko marginaliziranih grupa žena, a podsjećamo na neravnopravan položaj žena u Bosni i Hercegovini i izostavljanju žena u historijskom, društvenom i političkom životu. Mizogine i seksističke prakse i napade želimo učiniti prošlošću.
Još uvijek se nosimo sa problemom neravnopravnosti žena, većinskom populacijom čiji glas se nadglasava i ućutkuje. Vrijeme u kojem su žene na izbornim listama samo kako bi popunjavale kvote samo da se ispoštuje zakon, bez stvarne namjere da žene postanu nositeljice funkcija u politici mora doći svome kraju.
U društvu gdje se smatra da je rodno osjetljivi jezik, i to samo kada nije diskriminatorski, čudan, bespotreban, pleonazam, moramo dići svijest – žene svoje mjesto u društvu, u historiji, u jeziku su odavno zaslužile svojom borbom.
Praksa da žene budu pitane na razgovoru za posao imaju li namjeru osnovati porodicu ili pak budu otpuštene ukoliko zatrudne, iako protuzakonita, prisutna je idalje.
Ustav države Bosne i Hercegovine ne prepoznaje žene ni ljudska prava žena. Stoga, ustavne promjene kako bi Bosna i Hercegovina dobila rodno pravedan ustav potrebne su nam više nego ikada.
Mir ima žensko lice, a ženski doprinos u izgradnji održivog mira, u mirovnim procesima i stvaranju novih prijateljstava ostaje sakriven, poput ulica i sokaka koje rijetko u kojem gradu nose ženska imena. Ne želimo da samo cvijeće obilježava ovaj dan, karanfili su nam dragi, ali ne trebaju nam samo jednom godišnje. Treba nam stalna, kontinuirana podrška i borba i naša prava koja smo svojom borbom zaslužile.
Povodom Osmog marta – Međunarodnog dana žena 2023. godine poručujemo da je nama svaki dan u godini Osmi mart, naša prava koja smo osvojile ne damo. Ne spavamo nad rodnom neravnopravnošću, nad nasiljem nad ženama ni mizoginijom. Uskraćena prava ostvarit ćemo, a mir zadržati. Feminizam nije vodio ratove. Poručujemo da žene nisu postotak i da nisu kvota. Nećemo stati dok svaka žena ne bude ravnopravna, dok ne ostvari svoja zagarantovana prava i dok se ne bude osjećala sigurno u našem društvu.
Ne smijemo dozvoliti da niti jedna žena, djevojka i djevojčica, a posebno pripadnice višestruko ranjivih grupa žena, bude nevidljiva i da njena potreba i njena prava budu ignorisani. Nastavljamo stazom koji su utabale mnoge snažne žene prije nas i poručujemo da se naša borba neće zaustaviti sve dok u svakom aspektu našeg javnog i privatnog života ne budemo uživale jednaka prava kao i muškarci i dok se ne izborimo za društvo u kojem niti jedna od nas žena neće biti nevidljiva i zapostavljena. Pozivamo sve da nam se na ovom putu pridruže jer ravnopravnost, socijalna pravda i prava nisu nešto što tek treba da dobijemo – mi smo je osvojile, ali borba da je sačuvamo i unaprijedimo traje i trajat će.
