Ako bismo morali izabrati jednu riječ da opišemo aktivizam Snežane Jagodić Vujić, bila bi to riječ nepokolebljivost. Snežana se duže od dvije decenije bori za zdrav vazduh, vodu i zemlju, ali i za značajnije učešće građana u procesima donošenja odluka, kao i protiv politika podijela zasnovanih na vjerskim ili nacionalnim osnovama. Na čelu je ekološkog udruženja „Eko put“ iz Bijeljine i inicijatorka je brojnih akcija usmjerenih na zaštitu prirode. Od deponija stvara prave male prirodne oaze, kakav je danas Eko vizitor centar „Jezera“, a trenutno je na čelu inicijative koja se bori protiv izgradnje rudnika litijuma na Majevici. Ove godine bila je nominovana za „Lice braniteljice“, izložbu portreta 12 žena koje ne posustaju u borbi za ljudsko dostojanstvo i dobrobit i koje rade na različitim pitanjima: od zaštite i promocije prava žena, djece i drugih ranjivih i manjinskih grupa, do izgradnje mira i kulture sjećanja, zaštite životne sredine i borbe protiv korupcije.
Sa Snežanom smo razgovarali o ulozi žena u borbi za zdravu životnu sredinu i aktuelnim inicijativama i projektima u/na kojima je angažovana.
Jedna ste od pokretačica inicijative “Majevica – park prirode, a ne rudnik litijuma“. Ovu inicijativu je podržalo više od 6000 građanki/građana svojim potpisima koji su krajem januara predani Narodnoj skupštini Republike Srpske. Šta se trenutno dešava sa ovom inicijativom?
SNEŽANA: Inicijativa sa prikupljenih 6057 potpisa stanovnika Bijeljine, Zvornika, Lopara i Ugljevika je predana Narodnoj skupštini 20. januara 2025. godine. Prvo je prošla kroz Agenciju za identifikaciju i verifikaciju poptisa i to je uspješno završeno. No, onda su tražili dodatnu dokumentaciju da im se dostavi, između ostalog, tražili su da popunimo obrazac za usklađivanje sa propisima EU. To sve nije bilo potrebno prošle godine kada je rađena prva peticija na teritoriji opštine Lopare, koja je onako sramno odbijena u Narodnoj skupštini RS. Uglavnom, dostavili smo im svu dokumentaciju koju su nam tražili i sad, evo, od njih zavisi sljedeći korak. Još uvijek ne znamo kad će inicijativa doći na dnevni red Narodne skupštine, čekamo da nam jave. Mi smo za to da je podnijet zahtjev za dodjelu koncesije za rudnik litijuma na Majevici saznali iz medija. I tu sad dolazi do nelogičnosti – kako je podnesen zahtjev za dodjelu koncesije, dok istovremeno traje postupak da se ovo područje zaštiti i Majevica bude proglašena parkom prirode. Na nama je da se izborimo da se koncesija ne dodijeli. Idemo propisanom procedurom, po zakonu, bez urgiranja i bez ičega, pa vidjećmo kad će nas pozvati…
Od četiri člana Inicijativnog odbora “Majevica – park prirode, a ne rudnik litijuma“, tri su žene. Kakvo je bilo vaše iskustvo i kako je teklo prikupljanje potpisa?
SNEŽANA: Prvo, vremenski period je bio vrlo nezgodan. Potpisi su prikupljali u periodu 21. decembar 2024. – 16. januar 2025. Bilo je jako hladno i ružno vrijeme. Mi u Bijeljini smo se dobro organizovali. Opština nam je obezbijedila 24 volontera, a Planinarsko ekološko društvo Majevica 12 volontera, tako da smo mi imali dovoljan broj ljudi za prikupljanje potpisa. I uglavnom su to bile žene, i to moram da naglasim. U Loparama su se isto tako dobro organizovali, dok smo u Ugljeviku imali jednu vrlo specifičnu situaciju. Na početku čitave ove priče sa nam je bilo i jedno udruženje iz Ugljevika, ali su se povukli.
Na protesnom skupu koji je organizovan u Bijeljini 6. aprila Ljubinko Petković, iz “Čuvara Majevice”, je sa tribine poručio da su „dame te koje nose ovu borbu“, nazvao vas je lavicama, ali je pomenuo i to da ste pozivani u policiju? O čemu se radi?
SNEŽANA: Bilo je poziva, ali ne zbog naše inicijative. Povod je bio organizacija skupa podrške studentima u Srbiji. Iz policije su pozvali nas 30 i nešto. Mene su pozvali prvu. Pitala sam ih: „Jesam li ja to jedina progresivna snaga u Bijeljini, pa mene odmah zovete?“. Nije im bilo svejedno. Podsjetila sam ih da ja za svaki skup koji organizujem uredno pošaljem dopis za prijavu skupa i da ni sada nije ništa drugačije. Ja nisam organizovala taj skup, samo sam podijelila tu objavu na društvenim mrežama. Tako da ja nisam bila u policiji zbog naše inicijative, ali je kolegica Dragana Ristić iz Lopara, koja vodi grupu „Reci ne rudniku litijuma u Loparama“ bila pozvana na informativni razgovor u policiju u vezi sa objavama na toj grupi. I išla je sa advokatom na taj razgovor tamo. Mi imamo jedinstvenu situaciju na Majevici, ovdje su i građani i lokalnee vlasti svi na istoj strani. Protesni skup u Bijeljni će ostati upamćen u istoriji po tome što su na skup došli načelnik opštine Čelići iz Federacije, dva vjećnika iz Gradskog vijeća Tuzle, ljudi iz Teočaka, tako da smo obuhvatili sve opštine i gradove sa Majevice i one koji gravitiraju Majevici. Okupili smo se oko zajedničke teme, a to je opstanak ljudi na ovim područijima. Pokazali smo zajedništvo, dok ovi gore na vlasti žele razdor među ljudima.
Šta je za vas pravedna zelena tranzcija?
SNEŽANA: Sve ovo je poteklo od Evropske unije. Njima je to potrebno, njima je potrebno da se oslobode energetske zavisnosti od ruskog gasa i ruskih energenata. Donijeli su zakon o kritičnim mineralnim sirovina, gdje nas gledaju kao zemlju trećeg svijeta koja će im obezbijediti te sirovine. Mi im to jasno i kažemo i nije im svejedno. Naš otpor otvaranju rudnika litijuma i drugih kritičnih sirovina je nepokolebljiv, čvrst i jasan. S druge strane, naši tzv. donosioci odluka su se otuđili od sopstvenog naroda. Zaboravili su da su građani ti koji imaju moć i ne shvataju da su došla druga vremena gdje ljudi hoće zajedništvo i jedinstvo, gdje ne žele više razdore i neke besmislene podjele ko je koje vjere i slično. Ulazimo u vrijeme kad nam je svima potrebno mnogo više pameti da bismo uopšte preživjeli godine koje dolaze. U Prijedoru smo ponovo, ove godine, imali poplave. Bijeljinu su zaobišle, što ne znači da Drina neće nadoći kad se snijeg krene otapati na Durmitoru. Semberija je poljoprivredno područje, ovdje se uzgaja jako puno hrane, ali ako voda bude zagađena, nećemo više imati hrane. I mi smo ovdje u duploj opasnosti – Jadra, s jedne strane i Majevice, s druge strane. Iskopavanje i prerada litijuma neminovno bi vodila zagađenju vode teškim metalima. Bez hrane se može izdržati mjesec dana, ali bez vode ne može. Dakle mi jesmo za zelenu tranziciju, ali ne na našu štetu. I Njemačka je puna litijuma, pa neka ga vade tamo. Na nama je da ne dozvolimo da mašine dođu na Majevicu.
Vi ste prije desetak godina pokrenuli i inicijativu za zaštitu područja Drinice, starog drinskog korita. Od divlje deponije koja je tamo bila, napravili ste pravi mali ekološki raj. Posjećuju li ljudi Eko vizitor centar „Jezera“?
SNEŽANA: Uvijek ima posjetioca. Imamo čak ljudi iz inostranstva koji su nas pronašli na Google maps, dođu na par sati, a ostanu nekoliko dana. Mi smo naša istraživanja ptica, riba, biljnog svijeta na ovom području skoro završili. Prije dvije godine smo od Voda Srpske dobili sredstava za revitalizaciju Drinice koju smo dodatno očistitli u dužini od dva kilometra. Eko sistem ovdje je isti kao u Zasavici kod Sremske Mitrovice, gdje se mješaju drinske i savske vode. Sad imamo problem sa njihovim dabrovima koji su prešli kod nas. Morali smo topole ograditi žicom do visine jednog metra da bismo spriječili dabrove da obaraju stabla. Nije lijepo vidjeti žicu, ali to je jedini način da ih spriječimo da uništavaju drveće. Inače, Eko vizitor centar nije komercijalno mjesto, ništa se ne naplaćuje. Tek kad područje starog drinskog toka bude stavljeno pod zaštitu, onda ćemo razmišljati o naplaćivanju ulaznica.
Vraćam se na žene u Inicijativnom odboru i ulogu žena generalno u zaštiti životne sredine. Na čelu su mnogih lokalnih inicijativa i akcija. Kako vi to objašnjavate?
SNEŽANA: Žene se manje plaše. Žene su nekako otpočetka nosile sve ove borbe za zdravu životu sredinu. I definitivno se mnogo manje plaše. Zimus, kad smo skupljali potpise, toliko sam se razočarala u muškarce i taj nivo straha koji su pokazali, „joj ne smijem da potpišem“, a kad pitam „pa što ne smiješ?“, dobijem odgovore „ovako, nako, tako…“, jednostavno nemam riječi. Žene su glavne. 21 vijek je vijek žena, prema tome….
ANTRFILE
SNEŽANA: Nama pod nogama ovdje u Bijeljini teče Drina. Od Majevice pa sve do Loznice i Valjeva ide taj jedan ogromni rezervoar podzemnih voda koje se nalaze na dubini od 30 do 50 metara i to je voda vrhunskog kvaliteta. I kada glavno koritio nema dovoljno vode u sebi, ono povlači nazad svu tu vodu. Zato nama pada nivo vode u jezerima. Zna se desiti da visina vode od 6 metara u jezeru padne na 20 centimetara. No, ono što predstavlja veliku opasnost i za Drinu i sve nas je ilegalno vađenje šljunka. U zadnjih nekoliko godina par firmi je zaradilo preko 100 miliona maraka na krađi šljunka. Za potrebe izgradnje autoputa Loznica – Šabac izvađene su ogromne količine šljunka iz Drine što je, sasvim sigurno, poremetiolo korito rijeke. I zbog tog divljanja sa šljunkom, mi smo direktno ugroženi usljed svake velike vode. Kad nadođu velike vode, desiće nam se to da nam Drina za 10 minuta dođe do centra grada. Drinski nasip nije napravljen, a pare su potrošene. Tu je i katastarski problem granice koje ide sredinom Drine, a to je rijeka koja se pomjera, što lijevo, što desno, pa onda nije jasno u čijoj je nadležnosti da kontroliše ove što ilegalno vade šljunak.
Razgovarala: DRAGANA DARDIĆ
Fotografija: Ustupljena fotografija- Snežana Jagodić Vujić
