Mi u Kruščici smo pokazali i dokazali da se može uraditi mnogo toga, bez obzira na silne prepreke i prijetnje. Treba biti istrajan, uporan i jednostavno ići srcem, ističe Amela Zukan, predsjednica Ekološkog društva “Bistro – Hrabre žene Kruščice”, koja je o borbi za zaštitu rijeke i zaustavljanju gradnje hidroelektrana govorila tokom “Trećeg radnog okupljanja platforme za ekofeminističko djelovanje u Bosni i Hercegovini EKOFEM BiH” održanog u oktobru u Banjaluci.
Sve učesnike/ce je dotakla njena emotivna ispovijest, a posebno rečenica da su žene Kruščice tokom ispitivanja ko im je vođa sve do jedne odgovarale: Naš vođa je rijeka!
Ovu konferenciju u Banjaluci smo iskoristili da uradimo intervju sa Amelom Zukan.
Hrabre žene Kruščice i Vi među njima ste pokazale ogromnu hrabrost i snagu, ali sada, kada bi mogle vratiti vrijeme unazad i vidjeti sa kakvim sve pritiscima i problemima ćete se suočiti, da li bi sve ponovile ili ne?
AMELA: Naravno da bismo sve ponovile, svaki dan, svaki trenutak i ponosne smo što smo baš mi podstakle mnoge ljude u našoj zemlji da se pokrenu, jer su vidjeli da smo mi uspjele odbraniti našu rijeku i da smo bile toliko uporne. Moram reći da bez podrške naših muškaraca ne bismo sve to mogle, ali se zaista naša upornost na kraju isplatila i sve bismo isto ponovile. Konstantno 505 dana i noći žene su dežurale, zajedno sa muškarcima, mještanima, kako bismo sačuvali našu rijeku.
Doživjele ste fizičke i verbalne napade i prijetnje, bilo vam je teško, ali niste odustajale. Da li građani/ke imaju razloga da se plaše u nekoj sličnoj situaciju za zaštitu okoliša, šta biste im poručili?
AMELA: Razumljivo je da se danas ljudi plaše i mi u Kruščici smo se, iskreno, plašili, nije bilo lako i ne možete biti ravnodušni na mnoge prijetnje i cijelu tu situaciju. Ipak, bili smo zaista uporni i nekako spontano jedinstveni. Jeste problem kod nas što se ljudi plaše i čovjek se pita: “Kako ću ja uraditi nešto kao pojedinac, ne mogu ništa sam…” Naravno da se može! Tačnije, pojedinac ne može, ali masa ljudi, narod, može! Mi smo pokazali i dokazali da se može uraditi mnogo toga, bez obzira na silne prepreke i prijetnje. Treba biti istrajan, uporan i jednostavno ići srcem.
Pričali ste već da su vaši sinovi rasli uz vašu borbu za zaštitu rijeke. Da li učite djecu da štite i čuvaju prirodu?
AMIRA: Moja djeca su upućena od samog početka u sva dešavanja u Kruščici i oni su dolazili na most gdje smo bili, može se reći da su moja i druga djeca na tom most odrastala tih 505 dana. Trudimo se da prenesemo na našu djecu da čuvaju okolinu, da štite rijeku, da znaju da se to ostavlja njima u amanet.
Koliko je važno šire povezivanje aktivista/kinja?
AMELA: Mi smo i tu dobar primjer, nismo branili samo našu rijeku, već kao članice Koalicije branimo sve naše rijeke u Bosni i Hercegovini. Išle smo tamo gdje je bila potrebna pomoć, podrška, gdje god su krenule mašine ili su bili napadi. Uvijek smo dolazili kao podrška, pa smo tako išle i u Srbiju, u Beograd, što znači da smo svugdje u regiji gdje nas trebaju i izrazi se želja i potreba da dođemo. Cilj nam je da ljudi vide da nisu sami, da prenesemo naše iskustvo iz Kruščice kako smo uspjeli da odbranimo rijeku.
Kojim motom se vodite u životu?
AMELA: Sve što radim radim sa srcem. I budućnost naše djeca je u našim rukama.
Kakva je perspektiva ekofeminizama i platforme EKOFEM BiH?
AMELA: Dobra perspektiva postoji, posebno kada smo ujedinjeni i zajedno djelujemo, tako da mora biti napretka. Nadamo se da ćemo uspjeti zabraniti sva štetna djelovanja u prirodi, ne samo kada su u pitanju mini hidroelektrane, već i razni opasni otpadi i sve ono što je loše za našu zemlju i okoliš.
Razgovarala: Vesna ILIKTAREVIĆ
Prva fotografija: Amela Zukan/ Privatna arhiva
Druga fotografija: EKOFEM konferencija/ HPG BL
Treća fotografija: Ustupljena fotografija
